Piše i snimio: Mladen Volarić

Profesor Željko Jerneić, u sklopu kolegija Ergonomijska psihologija, u Nuklearnu elektranu Krško već 23 godine vodi studente koji se tamo upoznaju s procedurom treninga te s usavršavanjem operatera i ostalog osoblja. Među 5.000 ovogodišnjih posjetitelja Nuklearne elektrane Krško, prvih dana prosinca bila je i grupa od 27 studenata poslijediplomskog studija psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Posjet NEK-u organizirao je profesor i prodekan Željko Jerneić u sklopu terenske nastave kolegija ergonomijska psihologija. Riječ je o suradnji Filozofskog fakulteta u Zagrebu i NEK-a koja datira još od 1985. godine, dakle, samo dvije godine od službenog početka rada NEK-a. Osnovna svrha tih posjeta je, objašnjava profesor Jerneić, da studenti uživo vide moderne tehnologije koje se danas koriste i sustave kojima se njima upravlja.

Ergonomijska se psihologija prije svega bavi sistemima čovjek-stroj i nastoji ih sagledati s psihologijskih aspekata, naime, propitati u koliko je mjeri ta radna okolina prilagođena čovjeku. To je posebno zanimljivo vidjeti u nuklearni u Krškom, gdje je razina tehnološke opremljenosti izrazito visoka. Uz različite vrste tehnoloških sustava u NEK-u može se vidjeti i razvoj kadrovskog dijela: kakva je briga o kadrovima, kako se odabiru ljudi koji tamo mogu raditi, kakve su procedure treninga i usavršavanja operatera i ostalog osoblja u NEK-u – kazao je Jerneić.

Kako bi najprije dobili uvid u tehnički i ekonomski aspekt djelatnosti NEK-a, koji je s obzirom na učinkovitost i sigurnost, prema ocjenama međunarodnih institucija i agencija kao što su WANO (World Association of Nuclear Operators) i IAEA (International Atomic Energy Agency) u gornjoj četvrtini svjetskih nuklearki, studenti su s velikom pozornošću odslušali predavanje Predraga Širole, tehničkog direktora NEK-a. Profesor Jerneić kaže da važnost uloge psihologa u NEK-u proizlazi iz njihove kompetencije u upravljanju ljudskim resursima te da se cijeli jedan dio u psihologiji rada naziva kadrovskom psihologijom ili psihologijom osoblja. NEK je i specifičan po stupnju odgovornosti, pošto nije riječ samo o sigurnosti neposrednih zaposlenika NEK-a već i zajednice u najširem, međunarodnom smislu. NEK mnogo ulaže u tehnološka unapređenja, a u ljudskom dijelu Jerneić kaže da nije uočio znatnije razlike, jer tu su standardi od samog početka vrlo visoki.

Naši studenti steknu pozitivan stav o nuklearki, premda su i te kako svjesni glavnih rizika koje nuklearna energija sa sobom nosi. Zapravo, zabrinutiji su za nuklearni otpad nego za bilo što drugo, ali taj se uvid ovdje razbija argumentima i realnim informacijama. Govoreći o cilju i vrijednost simulatora vrijednog više od 10 milijuna eura u izobrazbi operatera, psiholog i direktor Kadrovskih službi Vinko Jureša rekao je da za svako radno mjesto NEK ima razrađen godišnji plan treninga: prosječno svi zaposleni u NEK-u na godinu potroše šest radnih dana na treninge, a to su milijuni eura koje firma ulaže u te programe.

Ako to usporedimo sa 600 tisuća eura, koliko je cijena samo jednoga dana zastoja rada NEK-a, ta su ulaganja zanemariva. U treningu radi 15 profesionalaca osposobljenih za trening, koji su prošli radna mjesta i imaju iskustva s radnih mjesta vode smjena, glavnih operatera i inženjera održavanja. Oni u zrelim godinama postaju instruktori koji prenose svoja znanja novim naraštajima – kaže Jureša.

Od inženjera se očekuje da nakon treninga u NEK-u ostane barem pet godina, a želja je da ostane barem 10 godina, ali imaju beneficiarni radni staž. U tom razdoblju oni postaju eksperti priznati i na međunarodnoj razini te sudjeluju u raznim WANO inspekcijama diljem svijeta. Nažalost, kaže Jureša, mi ne privlačimo najkvalitetnije mlade ljude jer posao ovdje nije fleksibilan, brz i raznovrstan, a i plaća početnika je 1.100 eura jer ti ljudi u prve tri godine treninga ne daju ništa, u njih se samo ulaže.

Svi koji misle da na elektrani mogu na svoju ruku napraviti nešto bolje od onoga što je napisano u propisanu postupku, trenutačno se kažnjavaju uklanjanjem s položaja. Svatko može predložiti neku ideju i pokaže li se taj prijedlog kroz sustav vrednovanja kao poboljšanje, on se ugrađuje u proceduru.

Mi smo u NEK-u vrlo konzervativni, sigurnost rada elektrane temelji se na konzervativnom pristupu i dosljednoj regulaciji svih postupaka. Takvo ponašanje diktiraju nam dva velika rizika: radiološki i ekonomski. Ako elektrana stane, to je financijska katastrofa za naše dvije države. A da i ne spomenem radiološki rizik – rekao je Jureša. On je odbacio ideju o automatiziranom radu elektrane bez čovjeka, jer ‘svi zaštitni sustavi limitiraju proces, a čovjek je taj koji je iznad sistema’.

Gdje je tu čovjek najpotrebniji? U situaciji kad tehnički sustav pokaže da je nešto pošlo ‘u krivo’, kad neki pogrešni signal pokaže da neki parametri nadmašuju dopuštene vrijednosti, automatska odmah krene u zaustavljanje elektrane. Posljedice bi bile višestruko štetne, od prekida rada i ekonomskih šteta, do velikog povećanja količina novoga radioaktivnog otpada i skraćenja radnog vijeka elektrane, itd. Tu dolazi do izražaja operatera rova funkcija da procijeni i točno dijagnosticira to što se događa. Mora odmah analizirati postupke kako bi se svi parametri vratili u zadane vrijednosti, a to kompjutor nije u stanju napraviti – tvrdi Jureša. Na pitanje ima li žena operatera u nuklearkama, Jureša je kazao da je prva bila jedna Švedanka, a potom nekoliko francuskinja. Sad i NEK ima dvije mlade kandidatkinje u trogodišnjem operaterskom treningu.

Dosad uopće nisam znala kako radi nuklearnja elektrana. Tijekom posjeta saznala sam doista mnogo toga što me zanimalo, i sad sam manje skeptična nego pri dolasku u NEK. Tim je posjetom za mene prestao ‘baku’ nuklearnja energije, pogotovu kad je riječ o ekologiji, a to ću prenijeti i krugu ljudi s kojima se družim. Posebno mi je bilo zanimljivo vidjeti kako izgleda jezgra reaktora, kao i bazen u kojem se čuva istrošeno nuklearnja gorivo. Impresivne su mjere sigurnosti, i mislim da sam stekla objektivniju sliku o nuklearnjoj energiji – izjavila je studentica Tena Tomić.

U vezi s nuklearkama mučila me problematika skladištenja radioaktivnog otpada. Na kraju ispadala, prema podacima koje smo čuli i vidjeli, da to uopće nije tako strašno. Zadivilo me ne samo koliko je to sigurno nego i koliko je ekonomski povoljno, unatoč skupim mjerama sigurnosti. Moram priznati da me se posjet sočno dojmio, i to u pozitivnom smislu. Ovdje mogu raditi samo školovani ljudi, svjesni važnosti maksimalne sigurnosti – rekao je student Andro Pavuna.