Home / Ostalo / Samo je zakup poslovnog prostora izuzet

Samo je zakup poslovnog prostora izuzet

Formalnih ugovora svaka promjena ili dopuna mora biti napravljena (da bi važila) u formi ili obliku koji vrijede za osnovni ugovor. Svatko bi trebao nastojati da ugovor bude sklopljen u pisanim obliku (što eliminira složen postupak dokazivanja, posebno putem svjedoka, koji mogu biti i pristrani, primjerice nagovoreni), po mogućnosti u obliku koji omogućava neposrednu ovrhu – kao javnobilježnički akt ili, još bolje, zato jer je dvostruko manji trošak javnog bilježnika – solemnizacija privatne isprave. Jako je korisno pritom (posebno i jer se odmah ide na ovrhu, bez parnice) ugovoriti što veću ugovornu kaznu za onoga tko, iako je ugovor istekao, ne preda zakupodavcu predmet zakupa ili ga preda u neurednom stanju. Ugovorna kazna inače nije dopuštena za novčane obveze, ali predaja je neovčana obveza.

Samo je zakup poslovnog prostora izuzet.

Treće: je li riječ o ugovoru u odnosu na koji postoji neki specijalni propis ili o ugovoru na koji se primjenjuju samo odredbe Zakona o obveznim odnosima, koji sadrži i odredbe o ugovoru o zakupu, neovisno o tome što se daje u zakup (zemljište, poslovni prostor ili nešto treće). Naime, u specijalnom propisu ili lex specialis mogu postojati (i često i postoje) potpuno drukčija rješenja od onog općeg koje vrijedi ako toga posebnog nema. Tako, primjerice, Zakon o obveznim odnosima propisuje da se ugovor zaključen na određeno vrijeme koji se faktički nastavi smatra kao da je zaključen novi ugovor, pod istim uvjetima kao što je bio onaj stari, ali na neodređeno vrijeme. Isti članak propisuje da je slobodno davanje zakupljene stvari u podzakup ako nije drukčije ugovoreno. Za razliku od navedenog, jedan od lex specialis (Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora) propisuje potpuno suprotno – ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen (znači nema prešutnog produljenja) i zabranjen je podzakup, ako nije drukčije ugovoreno. Svakako bi bilo nužno uvijek provjeriti postoji li ili ne postoji neki specijalni propis koji odstupa od onog općeg, imajući uvijek u vidu da vrlo često postoji, pa tako i kod vrlo čestog zakupa.

Četvrto: svakako provjeriti je li u ugovoru ‘skrivena’ odredba otpričke u smislu da se ugovor, ako se ne otkaže, automatski produljuje za određeni rok. Lijek protiv toga je pažljivo čitanje svakog ugovora, poseban oprez ako se ugovor poziva na opće uvjete poslovanja. To je uvijek slučaj kod ugovora o osiguranju i ugovora o prijevozu i općenito turističkih ugovora. Ako se ipak dogodi da je malim slovima ugovoreno nešto kao drastično produljenje ugovora, tada to načelno vrijedi jer je to, barem formalno, volja stranaka koje su ugovor sklopile. Međutim, takve je odredbe (posebno kad je jasno da je tekst pripremala druga strana) relativno lako napadati i ‘rušiti’ kao nezakonite, ali to je moguće samo u sudskom postupku, koji u pravilu predugo traje.