Dok se HGK i HUP ‘ribaju’, nitko Sanadera ne pita zašto (ni)je povukao ovaj ili onaj potez. Kruha i igara – staro je pravilo skretanja pozornosti. Obje udruge pristaju na takvu ‘uporabu’, a njihovi članovi sve češće i žešće kritiziraju neučinkovitost obiju institucija.
Vjerojatno će kriza, kad se iduće godine razmaše u punoj snazi, iznjedriti još svakojaka iznenađenja, no malo je tko pomislio da će upravo u najgore vrijeme izbiti tihi rat između dviju poduzetničkih institucija, HGK i HUP-a. Doduše, zahtjevi za reformu Komore, njezine uloge u poduzetničkim vođama i posebno visine i potrebe plaćanja obvezne članarine dugo su već ne samo na među poslodavaca. Ipak, rijetki su očekivali da se sukob razmaše upravo sada, kad čak i protivnički stranački tabori zbog težine gospodarskih problema tu i tamo zakopaju ratnu sjekiru. No nije sve bez vraga, jer dok se oni ‘ribaju’, nitko premijera Sanadera ne pita zašto (ni)je povukao ovaj ili onaj potez, nitko ga ne pita ni zna li kako. Kruha i igara – staro je pravilo skretanja pozornosti protivniku i dobrodošao ‘spin’ kad ne može ponuditi ništa pametnije. Šteta samo što protivnici pristaju na takvu ‘uporabu’.
Cijena hrane i goriva, nakon čega je uslijedila financijska kriza, koja je primirila cijene sirovina, ali je zato zaprijetila masovnim otpuštanjima. U izvješću Svjetske banke stoji da je došao kraj snažnom rastu cijena sirovina, čija je vrijednost u posljednjih pet godina skočila 130 posto. I domaći analitičari smatraju da inflacija više nije problem. U skladu s tim procjenama, i u Hendlalovoj anketi daleko najviše domaćih poduzetnika (79,7 posto) odgovorilo je da će u 2009. godini zadržati iste cijene kao i u ovoj. Iako je donedavni rast cijena opravdavan rastom cijena sirovina i energenata, izgleda da smanjenje njihovih cijena neće mnogo utjecati na smanjenje cijena finalnih proizvoda. Naime, cijene će smanjiti samo 11,2 posto poduzetnika, dijelom vjerojatno zato da bezbolnije prežive krizu, a dijelom zbog straha od novih poskupljenja cijena inputa, zbog čega bi nova poskupljenja svojih proizvoda teško objasnili potrošačima. Ipak, na povećanje cijena u 2009. odlučit će se 9,2 posto poduzetnika. Predviđanja analitičara govore da nagli pad cijena sirovina na svjetskom tržištu upozorava na naglo hlađenje inflatornih očekivanja i da takve snažne korekcije cijena sirovina mogu biti rani signal deflacije, koja vodi u produbljivanje recesije i nagli gubitak brojnih radnih mjesta. Tako da bi nakon godina u kojima smo se plašili inflacije, 2009. mogla proći u strahu od snižavanja cijena.
No, deflacija može biti strašnija od inflacije i iz nje je mnogo teže izazivati. U slučaju deflacije očekivani daljnji pad cijena odgaja potrošnju i investicije, što za poslodavce ima smanjenje proizvodnje, zaposlenosti i BDP-a. Mogućnosti monetarne politike znatno su ograničene, a izlazak iz deflacije moguć je jedino uz pomoć izrazito ekspanzivne fiskalne politike.
