Uza sve te očajničke pokušaje da se ‘podmaže’ ekonomija postavlja se pitanje gdje svi ti novci nestaju? Jer s krizom ili bez nje, s kolapsom financijskih tržišta ili bez njega, sav novac nije jednostavno ispario preko noći pa je pravo pitanje zašto se te injekcije ne osjećaju u ekonomiji, odnosno zašto nije pokrenuto pozajmljivanje i kolanje novca. Odgovor, čini se, zasad svima izmiče, premda je najbižje istini da zaleđeni od straha svatko svoje drži u čarapi, i banke i kompanije.
Koliko je situacija ozbiljna ogleda se i u činjenici da Fed namjerava dodatnim nekonvencionalnim mjerama dalje širiti svoj spektar mogućnosti. Jednostavnije, istrošiviši metke u starom pistolu kupit će si sačmaricu. To znači dugotrajniju simboličnu kamatnu stopu i nastavak otkupa toksičnih sredstava radi pročišćavanja tržišta zagadenog pohepom i neozbiljnošću niza financijskih institucija.
Snažne i za bankare krajnje neubojljivo agresivne izjave još su jedan novi moment koji valja svakako primijetiti jer služi vrlo konkretnoj svrsi. U izjavi Feda pisalo je, među ostalim, sljedeće: ‘Federalna rezerva upotrijebit će sve raspoložive instrumente radi promoviranja ponovnog pokretanja održivog ekonomskog razvoja i očuvanja stabilnosti cijena’. Osnovni problem globalne ekonomije u ovom je trenutku gotovo potpuni gubitak povjerenja između sudionika ekonomskog procesa, pa takve izjave u tom smislu treba i shvatiti.
Nije nimalo nevažno poslati tržištu jasan i radikalni signal, čak ako iza toga i ne stoji dovoljno jaka sredstva. Takvim širenjem kreditnih programa Fedova bilanca je porasla od ispod 900 milijuna dolara na više od dva triljuna, no valja očekivati i daljnje bujanje, do čak tri triljuna prema nekim procjenama.