Piše: Jerko Gudić

Savjet HNB-a prije nekoliko je dana dao suglasnost Branku Buljanu za stjecanje više od 75 posto udjela u temeljnom kapitalu Imex banke Split, u kojoj je i dosad bio neizravni većinski vlasnik.

Cilj Imex banke nije da bude najveća hrvatska banka, nego najbolja. Tako poslovne ambicije definira njezin većinski vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora Branko Buljan. Sve je više onih koji na to ne odmahaju rukom, jer taj poduzetnik, koji odlučno i uporno čini korake da svoje životno djelo učini što vrijednijim, dosadašnjim postigućima nije dao za pravo onima koji su sumnjali u njegove, uvijek visoke, ambicije.

Njih je osobito podcrtao prošle godine, kad je na čelo banke, na opće iznenađenje, doveo Čedu Maletića nakon njegova šestogodišnjeg mandata na mjestu viceguvernera Hrvatske narodne banke. Rezultati su danas itekako opipljivi: banka je ovih dana u Splitu otvorila novu poslovnicu, četvrtu ove godine nakon Pule, Rijeke i Zagreba, i zaokružila njihov broj na 15. Dobit je u prvih 11 mjeseci bila 10,8 milijuna kuna i porasla je 90 posto. U posljednjih godinu dana štednja građana porasla je rekordnih 110 milijuna kuna, odnosno 30 posto, pa je tako početkom mjeseca bila pola milijarde kuna. Ukupni su pak bankovni depoziti bili milijardu kuna, 26 posto veći.

Aktiva banke, koja je, što se uvijek s ponosom ističe, u stopostotnom hrvatskom vlasništvu, početkom prosinca bila je 1,1 milijardu kuna i 25 posto veća u odnosu na isto lanjsko razdoblje. U istom su razdoblju prihodi banke porasli 32 posto, pa iznose 82 milijuna kuna.

Savjet HNB-a prije nekoliko je dana dao suglasnost Branku Buljanu za stjecanje više od 75 posto udjela u temeljnom kapitalu Imex banke Split, u kojoj je i do sada bio neizravni većinski vlasnik. Ivka Mijić dobila je pak suglasnost za stjecanje više od 20 posto udjela u temeljnom kapitalu te banke, tako da će njih dvoje biti u cijelosti izravni vlasnici.

Širenje poslovne mreže ključni je strateški pravac razvoja, pa idućih sedam godina banka planira otvarati pet objekata na godinu da bi se poslovna mreža zaokružila na 50 poslovnica, što je optimalno, smatra Buljan, koji nevoljko prihvaća klasifikaciju prema kojoj je Imex mala banka.

• Imex banka se prema svim pokazateljima i mjerilima ubraja u srednje banke, a malom bi je smatrali i da je pet puta veća. Nažalost, uvijek je mišljenje da su sve banke u hrvatskom vlasništvu male, što nije točno – reći će on.

Tko je zapravo Branko Buljan, čovjek koji je stvorio Imex banku i o kojem se vrlo malo zna s obzirom na to da je sklon diskreciji i doziranom eksponiranju u javnosti. Tu svoju osobinu ne negira i tumači je vlastitom težnjom da se drži židovske mudrosti prema kojoj ‘treba biti bogat i anoniman’. Uz obveznu dopunu da je zasad samo anoniman.

Seosko je dijete, rođen, kao što sam voli naglasiti, ‘kraj komina’ u Bitiću Donjem potkraj travnja 1956. U tom prostranom selu nadomak Sinja završio je osnovnu školu, da bi se s navršenih 15 godina, poput mnogih mladića iz Zagore, zaputio u Split, gdje je završio srednju školu i Ekonomski fakultet.

Bistar, promućuran i motiviran za rad i uspjeh, već s nepune 24 godine domogao se mjesta financijskog direktora u tekstilnom poduzeću Uzor. Tvrtka nije bila među najprestižnijima, ali nudila je niz mogućnosti za razvoj mladog finacijskog direktora koji je ubrzano upijao znanje i vještine. Svi koji ga poznaju iz tog vremena kažu da u njemu nije bilo teško prepoznati iznimno spretnog, prodornog i nadasve ambicioznoga mladog čovjeka kojemu titula financijskog direktora nije vrhunac karijere.

Nakon deset dragocjenih godina socijalističkoga direktorovanja došlo je vrijeme za nove izazove u privatnom poduzetništvu. Znanje i poznanstva trebalo je kapitalizirati. Godine 1990. Buljan je počeo privatni biznis. Legenda kaže da je demokratske promjene i ratno vrijeme dočekao sa solidnim kapitalom. Osobito je mnogo trgovalo s partnerima iz Srbije, uglavnom nabavljajući robu po povoljnim cijenama s tih prostora. Kad su prekinute sve veze, a preko noći mnoge tvrtke prestale postojati, prema logici stvari u Buljanovu je skladištu ostalo i ponešto robe koju više nije mogao ni imao komu platiti.

Uz trgovački posao vrlo je brzo ispunio veliku želju za financijskom ustanovom. Osnovao je štedno-kreditnu službu pod nazivom Imex banka, koja je vrlo brzo počela raditi i s većim poduzećima u Hrvatskoj. S vremenom, kako je stjecala znatan kapital i broj klijenata, nametnula se potreba da preraste u banku. I to se dogodilo sredinom 1994., kad je zatražena i dobivena suglasnost za osnivanje banke.

Teška vremena i bankarske krize nisu poljali Imex banku. Buljan je oprezno odolijevao čarima rizičnih plasmana i mogućih visokih dobiti vodeći banku sigurnom rutom likvidnosti i sigurnosti. Većih problema nije bilo ni u vrijeme bankarske krize 1998./1999. Posljedica je bila samo usporeni rast. Kad je kriza minula, banka se brzo okrenula širenju poslovne mreže diljem Hrvatske, na čemu ustraje i danas.

Buljanov poslovni, pa i životni, kredo ugrađen je u poslovanje Imex banke: rad s partnerima traži odgovornost i brzinu. Ako je netko kvalitetan klijent, brzo će riješiti svoj problem, ako pak nije, brzo će dobiti negativan odgovor. Vrijeme se ne smije gubiti, a to znači da i kontrola svih poslovnih procesa u banci mora biti kvalitetna. Ključnim se problemom smatra to što se banku još tretira malom i što je percepcija da su male banke prve na udaru u slučaju krize. Upozorava da se potkraj devedesetih dogodilo upravo suprotno. Tada su, upozorava Buljan, prve u teškoće zapale velike banke zbog svojega lošeg poslovanja, koje bi propale da ih država nije sanirala.

• Stalno se postavlja pitanje opstojnosti manjih banaka. Zašto? U susjednim zemljama posluju manje banke stare i stotinu godinu, pa nitko ne postavlja to pitanje jer je za njih stvorena pozitivno ozračje. To znači da za hrvatske banke još nema dovoljno pozitivnog ozračja ni pozitivne politike. Ako pak u ovoj zemlji prevlada pamet, hrvatskim se bankama trebaju otvoriti sva vrata, i poduzeća i gradova, što trenutačno nije slučaj. Štoviše, mi smo tu u podređenu položaju. Primjerice, na snazi je zakon koji gradu, općini i županiji uvjetuje poslovanje putem jednog žiroračuna, za što nema nikakva opravdanja. Dapače, logično je da svatko rasporedi svoj rizik poslovanja. Zar osim toga ne bi bilo normalno da Grad Split ima otvoren žiroračun u splitskoj Imex banci, kaže Buljan.

Čvrst i uporan, odlučan i odmjeran, kakvim ga ocrtaju oni koji ga dobro poznaju, ustrajan je u borbi za stvaranje boljih uvjeta za poslovanje manjih banaka. U tom smislu inicijator je osnivanja udruge malih (manjih) banaka, a vrlo je aktivan i u čvršćem povezivanju takvih banaka s malim i srednjim poduzetnicima, osobito s izvoznicima. Imex banka i udruga Hrvatski izvoznici potpisali su sporazum o poslovoj suradnji. Kao što voli isticati uspjehe, Branko Buljan ne lihi se ni glasno govoriti o problemima na bankarskom tržištu. Bez okolišanja i zavlačenja.

• Danas je najveći problem u poslovanju ne-lojalna tržišna utakmica. Neke banke, oslanjajući se na svoju snagu, namjerno ulaze u gubitke u određenim poslovima i posluju izvan svih tržišnih kriterija da bi poremetile poslovanje konkurenciji. Najočitiji je primjer da danas neke banke pravnim osobama plaćaju kamate na depozite po iznimno visokim stopama – čak više od 10 posto, pa kad se uzme u obzir da se na taj depozit mora izdvojiti obvezna rezerva, onda on efektivno stoji i više od 12 posto. Istodobno krediti tim istim poduzećima idu po nižim kamatama. Prema zakonodavnom okviru poznato je da mora postojati tijelo koje osigurava regularnost tržišne utakmice, međutim, s tim se pitanjem, kad je riječ o bankama, za sada ne bave ni HNB ni Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Posljedica je čist damping u poslovanju na tržištu, što znači da pojedine banke već godinama plaćaju skuplje depozite nego što daju kredite pravnim osobama, i to je najveći problem za hrvatske banke koje se nazivaju malima, kaže Buljan.

Borbeni bankar, koji se najradije opušta planinarenjem, svim problemima na tržištu opire se s tri maksime – likvidnost, fleksibilnost, brzina – i voli reći da od svih bankara najviše cijeni direktoare banaka u hrvatskom vlasništvu jer ‘svih ovih godina nisu imali ravnopravne uvjete za rad (damping, nemaju banke majke, ograničen rast poslovanja), a ipak uspješno posluju’.

On se sâm najradije i najuspješnije bori u bankarskom miljeu, iako se okušao i u drugim poslovima. Imex trgovina i Imex nekretnine nisu se baš iskazale na tržištu, iako će on za njih reći da samostalno i uspješno rade bez veza s bankom. Mnogo je bolje išlo s tvrtkom Trajektnom lukom, koja se dugo povlačila po medijima zbog problema s naplatom. Sve je okončano sudskom presudom prema kojoj je Jadrolinija morala isplatiti 4,3 milijuna kuna na ime dugovanja za komunalne usluge i ukrcaj i iskrcaj putnika. Splitom je kružila priča da je to bila još jedna sjajno odigrana utakmica spret-noga, snalažljivog i samozatajnog bankara koji vješto zaobilazi zapreke.