Home / Poslovna scena / Piše: Marija Čekada

Piše: Marija Čekada

Velika je prednost Livaja transporta što već godinama radi sa stalnim inozemnim partnerima koji cijene poslovno povjerenje, danu riječ i potpisan ugovor. Bez takvih veza obostranog povjerenja poslovna bi budućnost bila prilično neizvjesna.

U ovo vrijeme recesije, kad se proizvodi manje pa time i prevozi manje tereta, transport nesumnjivo prvi na udaru poslovnih nedaća. Marinko Livaja, direktor tvrtke Livaja transporti, koji se 25 godina bavi prijevoznimstvom, može se pohvaliti dobro uhodanim i stabilnim poslom međunarodnog prijevoza na relaciji Bosna i Hercegovina – Hrvatska – Njemačka – Nizozemska – Belgija – Španjolska – Velika Britanija. Zahvaljujući desetogodišnjoj suradnji s dvojicom inozemnih partnera – Brockom, njemačkim proizvođačem aluminijskih felgi u Jajcu, i tvrtkom FEN Schlafsystem, proizvođačem latofleksa, Livaja transporti posljednjih godina odolijevaju svim nedaćama na domaćem prijevoznstvu.

Ljudi u ovom poslu imaju po 20 kamiona, a nemaju nijedan ozbiljan ugovor. Osobno nikad ne bih ulazio u ulaganje u svoj vozni park od 24 šlepera, vlastitu praonicu i servis kamiona da mi nije zajamčen dugotrajni posao. Popunjenost mog voznog parka je 100 posto, što mi omogućuje financijsku stabilnost nužnu za daljnja ulaganja. Devedeset posto transporta radim za dvojicu njemačkih proizvođača koji imaju proizvodne pogone u Tuzli i Jajcu i za koje se teret redovito prevozi kupcima u Europskoj uniji. Velika prednost jest u tome što radim s inozemnim partnerima koji cijene poslovno povjerenje, danu riječ i potpisan ugovor. U suprotnome, mislim da se ne može opstati u ovom poslu. Da je kojim slučajem vlasnik tvrtke za koju radim usluge prijevoza domaći čovjek, sigurno bi se već na mome mjestu u ovom razdoblju izmijenilo barem pedeset prijevoznika. Naime, njemački partneri inzistiraju na korektnom odnosu koji se temelji na tome da se točno u dogovoreno vrijeme preveze i isporuči roba i ne žele riskirati odabirom jeftinijega i nepoznatog prijevoznika. Mene ili moje vozače može se u svakom trenutku nazvati i provjeriti kakva je situacija na ruti – ističe Marinko Livaja.

Samo u ovoj godini Livaja transporti su za tvrtku FEN Schlafsystem iz Tuzle izvezli 695 šlepera. Na dnevnoj razini uobičajena je praksa da se jedan kamion utovaruje u Jajcu, a dva u Tuzli, dok je na tjednoj razini 10 kamiona na cestama Nizozemske, a 10 ih je na cestama u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini.

Kamionski prijevoz na cestama Europske unije od Marinka Livaje, kao i svakog prijevoznika koji posluje u takvom okruženju podrazumijeva da posjeduje CEMT dozvolu. Takva dozvola za prijevoz tereta u zemljama Europske unije prijevozniku ne znači samo dopuštenje cestovnog prijevoza tereta u određenom vremenskom intervalu već podrazumijeva i nova financijska ulaganja u ekološki prihvatljivija vozila.

Marinko Livaja smatra da bi udrživanje desetak ili dvadesetak domaćih prijevoznika koji bi raspolagali voznim parkom od tri-stotinjak kamiona moglo ponuditi kvalitetniji prijevoz domaćim i inozemnim proizvođačima, a prijevoznicima pogodnosti koje se odnose na jeftinije cijene kod dobavljača ili prilikom plaćanja cestina. Još uvijek među domaćim prijevoznicima postoji strah da bi udrživanjem, okupljanjem, izgubili dosadašnji obim posla, stranke, kao i priliku za individualnu dobit i profit. Također postoje nedovoljno znanje o prednostima takvoga zajedničkog istupa na međunarodno tržište pogotovo u skoroj budućnosti kad će se unutar granica Europske unije hrvatski prijevoznici u vrlo kratkom vremenu naći u velikoj konkurenciji.

Radi zadržavanja CEMT dozvole u protekle sam dvije godine morao zamijeniti sedam kamiona koji više nisu pod kreditom i u odličnom stanju, ali su u kategoriji EURO 3, vozilima EURO 5 kategorije. Naime, međunarodni prijevoznici dozvole CEMT od nas prijevoznika trenutačno zahtijevaju nabavu nove ekološke kategorije kamiona s EURO V motorima što znači vrlo velike investicije u obnovu voznog parka i nabavu novih kamiona. Zahvaljujući uhodanom poslu i stabilnim partnerima još si nekako mogu priuštiti nabavu novih vozila putem kredita, ali doista ne znam kako je manjim prijevoznicima kada samo za kupnju jednog šlepera treba izdvojiti 120.000 eura, a godišnje ih, kako bi zadovoljili uvjete za dobivanje dozvole, recimo, morate kupiti tri – rekao je prijevoznik Livaja.

Upravo takvi veliki izdaci bili su povod da prijevoznici početkom prosinca ponovno od resornog ministarstva zatraže da im se financijski pomogne. Naime, početkom prosinca gospodarska interesna udruga Hrvatski cestovni prijevoznici, čiji je član i prijevoznik Marinko Livaja, otkazala je najavljen prosvjed sporom vožnjom kamiona kroz Zagreb i na kraju postigla dogovor s ministrom Božidarom Kalmetom oko svojih zahtjeva. Tako bi država prijevoznicima od Nove godine trebala dati novčane poticaje i pomagati obnovu voznog parka ekološki prihvatljivim vozilima sa 70.000 kuna bespovratnih sredstava. Također je dogovoren i 20-postotni popust na postpaid plaćanje cestarine od 15. rujna do 1. lipnja na autocestama HAC-a i autocesti Rijeka-Zagreb, a od 1. siječnja prijevoznici više ne bi trebali plaćati parking na mjestima za unutrašnje carinjenje, već bi kao što je slučaj u inozemstvu, taj trošak trebale pokrivati uvozno-izvozne tvrtke. Sporazumom se također predviđa pojeftinjenje ekodozvola za tranzitni prijevoz, koje izdaju Centar za vozila i ovlaštene stanice za tehnički pregled, s više od 1.900 na 975 kuna. No, kao što kaže i sam Livaja, tek treba vidjeti hoće li doista Ministarstvo olakšati dio teškoća s kojima se susreću domaći prijevoznici.

Drugi dio trenutačnih teškoća vezanih uz sve veću cjenovalnu konkurenciju slovenskih prijevoznika i velikih špediterskih tvrtki koje sve više ulaze u Hrvatsku, smatra Livaja, domaći prijevoznici koji dostavljaju teret diljem Europe morat će riješiti međusobnim udruživanjem. Naime, nesuodnja dovodi do smanjene efikasnosti i većih troškova u odnosu na ostalu konkurenciju. Cijene kamionskog prijevoza u Hrvatskoj nisu se mijenjale od 1992. godine. Sjećam se da sam tada vozio kamion iz Badela u Zagrebu za Essen u Njemačkoj za 2.600 njemačkih maraka. Danas je cijena 1.200 eura, ali se mora platiti vozača, austrijsku i njemačku cestarinu i gorivo, s time da vozači mnogo vremena gube dok se roba ocarini kao i na druge administrativne prepreke. Neće, recimo, Nijemac voziti kamion iz Tuzle i čekati pet-šest sati na carinskom prijelazu u Macelu. S druge strane, slovenskim prijevoznicima je ulaskom u Europsku uniju pala cijena za gotovo trideset posto, no istodobno su dobili na brzini i protoku transporta – ističe Livaja.

Unatoč kriznoj godini za gospodarstvo, u vrijeme kad gotovo svi poduzetnici strepe od nelikvidnosti, direktor tvrtke Livaja transporti ne strahuje za svoj uhodani posao budući da njegova dva najveća partnera i dalje dobro posluju s time da Brock, njemački proizvođač aluminijskih felgi, nastavlja širenje proizvodnje, što će utjecati i na povećanje broja kamiona nužnih za transport, a time i povećanjem opsega posla.