Hrvatska javnost bi morala znati tko se u Gazi i za što bori

Ofenziva protiv Hamasova otvorila je novo poglavlje u odnosu Zapada, ali i dijela muslimanskih država prema radikalnim islamističkim pokretima.

Dva tjedna nakon početka izraelskog obračuna s Hamasom u pojasu Gaze nema sumnje – Izrael je dobio političko zeleno svjetlo za vojnu ofenzivu. Ne samo od odlazeće Bushove administracije. Prešutna podrška može se iščitati i iz dosadašnjih reakcija europskih država.

Doduše, ne onako izričita kako je to prije tjedan dana formuliralo češko predsjedništvo. Francuska i britanska politika bi se ipak, već tradicionalno, poigrale interesnom koketiranja s arapskim i islamskim svijetom. Ali u biti – nemaju ništa protiv. Iznenadile su vrlo mlake reakcije arapskih i drugih muslimanskih država. Osobito se to odnosi na prozapadne, Izraelu susjedne Egipat i Jordan. Zašto egipatski predsjednik Mubarak, uz čiju se granicu događa vojni obračun, ne zaprijeti ratom?

Najprije zato što predsjednik Mubarak zna što je Hamas, što je cilj, što motiv, a što sredstvo njihove borbe. I potom zato što ta ista ideologija, kakvu zastupa Hamas, kojoj je cilj podvrgnuti svaku državu, (a u konačnici cijeli svijet) islamskim zakonima, ozbiljno ugrožava Mubarakovu i svaku svjetovnu vlast u Egiptu. I ne samo u Egiptu.

Izraelska ofenziva protiv Hamasova u Gazi otvorila je, čini mi se, novo poglavlje u odnosu Zapada, ali i dijela muslimanskih država, prema radikalnim islamskim pokretima.

Paradoksalno je pritom što i u zapadnoj, a osobito u hrvatskoj javnosti još izostaje rasprava o meritumu: tko se tu bori protiv koga i za što? Tim je neobičnije što Hamas, kao ni druge srodne mu organizacije, uopće ne skriva ni ciljeve niti motive svoje borbe. Hamas kaže u svojoj Povelji da je palestinsko pitanje vjersko pitanje, da za njega nema rješenja osim džihada. Članovi ne taje da je im je cilj uspostava islamske države prema šerijatskim zakonima, da Izrael za njih ne postoji i da treba biti eliminiran. I oni su izabrana lokalna vlast u Gazi. Istaknuti palestinski klerik Ahmed Abdul Razek javno ih poučava da je ‘jedini put časti džihad’. Još prije tri godine jedan od Hamasovih zapovjednika Raed Saed se javno pohvalio: ‘Uz Alahovu milost uspjeli smo podići novu ideološku generaciju koja više voli smrt nego naši neprijatelji život’. Djeca u školi uče kako postati mučenikom. A glavni tajnik Hezbollaha ih poučava da je ‘najčasnije ubijanje, veličanstveno mučeništvo u slavu Alaha’. I imaju mnogo istomišljenika izvan Izraela.

Još prije američke intervencije u Iraku, glasoviti irački klerik dr. Bakr Al Samarai je u propovijedima poručivao kako će uz Alahovu pomoć u kojačnom obračunu s nevjernicima čak reći: ‘O Muslimani, Židov se krije iza mene. Dodite i odrubite mu glavu!’ Tad imam al Samarai vadi veliki mač iz korica, i uz ekstatične povike Alahu Ekber i odobravanje vjernika, pokazuje kako se odrubljuje glava. Dok ovo pišem, čitam da libanonske vlasti, slijedom britanske optužnice za obučavanje pripadnika Al Q’aide, traže šeika Omara Bakria. Šeik Bakri je do prije tri godine djelovao u Velikoj Britaniji, nakon 11. rujna je predvidio da će SAD, Velika Britanija i Izrael uskoro nestati u božanskoj eksploziji, a nakon teroričkih napada u Londonu izjavio je: ‘Osuđujem Blaira, osuđujem Busha. Nikad neću osuditi Osamu bin Ladena ni bilo kojeg muslimana’. Prije dva mjeseca je pozvao muslimane da ‘podignu islamsku zastavu na Downing Streetu 10’.

Sve te i mnogo sličnih snimki koje pokazuju kako je Hamas samo dio mreže globalnog džihada dostupne su čak i na internetu. No zapadno javno mnijenje još se pravi da ih ne primjećuje. Hrvatsko je pak, kao po defaultu, ograničenije od zapadnog. Pa nam se sukob u Gazi prikazuje kao odmazda jake izraelske vojske prema grupama koje su malim bombama gadaše židovska naselja. I sad si mi taremo glavu time je li odgovor primjeren snazi Hamasova ili je pretjeran. Ljudski suosjećamo sa stradalim palestinskim civilima. Ponavljamo floskule kako strane nisu spremne za dogovor. No nakon što je Zapad dao Izraelu zeleno svjetlo za vojni obračun s Hamasom, vjerujem da je sljedeća faza svjetske politike – progovoriti javno o meritumu sukoba. I otvoriti iskreniji dijalog s dijelom muslimanske zajednice koji ne priželjkuje crnu islamsku zastavu na Bijeloj kući. Onda ćemo valjda i mi uključiti glavu i internet.