Za poduzetnike su posebno važni zakoni o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, o zemljišnim knjigama, o obveznim odnosima i o trgovačkim društvima. Posebne prijepore izazivaju zakoni o zdravstvenoj zaštiti, o trgovini, o golfu i paket kaznenog zakonodavstva.
Nekada su samo porezni propisi imali pravilo stupanja na snagu s prvim danom godine, ali danas se ta dobra praksa proširila, pa tako 1. siječnja kao svoj prvi dan života bilježe i, posebno za poduzetnike, važni zakoni poput Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o trgovačkim društvima.
S obzirom na to da je Sabor u 2008. godini donio 127 novih zakona, usklađujući zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU, ne čudi što Hrvatsku od prvog siječnja očekuje niz promjena, odnosno više od 40 novih ili izmjena postojećih zakona. No, koliko god nova zakonska rješenja, koja počinju djelovati s 1. siječnja, imaju svojih prednosti, postoji i loša strana. Naime, oni koji su obvezni pridržavati se tih propisa neće s njima biti dovoljno upoznati, a staro pravilo kaže da nepoznavanje propisa ne opravdava.
Zakonske novote su brojne, ali nekoliko njih, s aspekta poduzetništva, ima posebnu važnost.
Možda je najviše polemike izazvao Zakon o trgovini, koji je zabranio rad nedjeljom najvećem broju poduzetnika u trgovini. Istina, propisao je i iznimke, ali većina se u te iznimke ipak ne može uklopiti. Pod parolom da treba spriječiti izrabljivanje radnika koje se za rad nedjeljom navodno ne plaća krije se nešto drugo. Jer, zašto ne bi imale pravo raditi male obiteljske trgovine (gdje se vlasnika štiti da ne bi izrabljivao sam sebe) i zašto je popis iznimki napravljen tako? Naime, izgledno je da u kratkom vremenu postane sporno što je to zatvoreno područje zračne luke, luke, pristaništa, kolodvora ili benzinske postaje, odnosno da jednom administrativnom mjerom nositelji prava na tim lokacijama postignu monopol i uz pomoć zakonodavca navodno izrabljivaju radnike koje se tom mjerom navodno štiti.
Vrijeme će pokazati priličnu promašenost zakonskih ograničenja, a posebno djeluje čudno što pod parolom turizma ljeti radnici nisu zaštićeni od rada nedjeljom ni tamo gdje od turizma nema ni ‘t’. Napokon, najavljenje traženje zaštite od Ustavnog suda (posebno od strane velikih trgovačkih lanaca), koja možda i stigne, ali je teško vjerovati da bi se to moglo dogoditi u kratkom vremenu.
Zakon o golfu također je izazvao veliku buru. Treba priznati da je jako neobičajeno donijeti zakon baš o jednom sportu, odnosno vidu turističke ponude i pitati se zašto nema npr. zakona o skijanju. Ipak, za poduzetnike je taj zakon dobrodošao jer će im olakšati borbu s birokracijom, zato jer je unaprijed određeno da je gradnja igrališta za golf od posebnog interesa za Hrvatsku, što je važno u postupku izvlaštenja. No, nije zanemariva najava postupka kod Ustavnog suda s argumentom da je riječ o novoj nacionalizaciji i da je za klupske kuće, ugostiteljsko-turističke građevine namijenjene smještaju predviđeno do 25 posto ukupne površine igrališta za golf, što neki tumače na način da je golf samo sredstvo urbanizacije, a ne cilj.
Zakon o osobnom identifikacijskom broju (OIB) predstavljen je kao nešto što će učiniti pravo čudo u sprečavanju korupcije i pranju novca. Teško je u to povjerovati jer su mjerodavna tijela i dosad imala mogućnosti kvalitetnog uvida u tokove novca i imovinsko stanje bilo kojeg subjekta. Ni OIB neće spriječiti brojna prikrivanja pravog stanja koja nisu zabranjena, npr. putem tajnog društva. Treba vidjeti hoće li se obistiniti gotovo nevjerojatne najave da će postupak dodjele OIB-a ići brzo, već od 12. siječnja. Ono što je potpuno sigurno jest da je to novi trošak za poduzetnike, ako ništa drugo barem zbog izrade memoranduma i sličnog.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti je i prije primjene izazvao pravu malu revoluciju. Djeluje gotovo nevjerojatno da brojni liječnici (poduzetnici u zdravstvu) odbijaju naplaćivati participaciju, riskirajući pritom jako mnogo, od raskida ugovora pa do naknade štete. Promjena sustava na način da je prihvaćen princip koncesije može u praksi ojačati položaj liječnika, ali i ostati samo formalne naravi.