Zapošljavanje novih radnika može biti vrlo neizvjesna odluka. Obećavajući kandidat može se pokazati pravom katastrofom s nesagledivim posljedicama i ostaviti iza sebe frustrirane kolege, uzdrmane odnose s klijentima te ekspresni odlazak upotpunjen uzajamnim žaljenjem i optužbama. Da bi poboljšali svoje izgledne u zapošljavanju novoga kadra, mnoge kompanije ispituju kandidate u raznovrsnim razgovorima. No, objašnjava Adele B. Lynn u svojoj knjizi The EQ Interview, pravo rješenje nije velik broj razgovora – potrebni su bolji razgovori, oni koji kandidatima mjere emotivnu inteligenciju. Emotivna inteligencija, skraćeno EQ, ‘sudjeluje u ukupnom uspjehu pojedinca od 24 do 69 posto’, kaže Lynn. Neki poslovi zahtijevaju više emotivne inteligencije od drugih, ali zato ih malo ne nudi prednost onima s barem solidnim EQ-om. Za menadžere je, primjerice, ta sposobnost ključna, kao i za svaki posao koji zahtijeva kompromis i rad u dinamičnim, kreativnim timovima.
‘Na kraju krajeva, kakve veze ima što je softverski inženjer radoholičar ako se otuđuje od svojih kolega?, pita se Lynn. ‘Ili, kakva je korist od dubinske analize tržišta ako menadžer nije sposoban uvidjeti koliko njegovo ponašanje demoralizira podređene i tjera ih na traženje drugog posla?’
Nekoliko je aspekata emotivne inteligencije, no pronalaženje sljedeća tri tijekom razgovora za posao najvažnije je za utvrđivanje razine EQ-a kod kandidata, odnosno eliminiranja onih koji bi, vjerojatno, donijeli više štete nego koristi.
Prvi je aspekt samosvijest i samodisciplina. Kandidat shvaća potrebe i želje koje ga pokreću i način na koji utječu na njegovo ponašanje. Svoje emocije kontrolira tako da bilo kakav strah, ljutnja ili anksioznost ne utječu na njegove kolege, odnosno tako da ne izgubi kontrolu nad stvarima. Drugi je aspekt ‘čitanje’ drugih i prepoznavanje vlastita učinka na njih. Kandidat ima veoma razvijen emotivni i društveni ‘radar’, pa može osjetiti utjecaj svojih riječi i djela na kolege. Posljednja ključna karakteristika na koju valja sprovati pozornost jest sposobnost učenja iz vlastitih pogrešaka. Kandidat je sposoban priznati svoje pogreške, promisliti o njima kritički i iz njih nešto naučiti.
