Piše: Teuta Franjković

Trojica direktora i predsjednik Uprave zasad su prve žrtve korupcijske afere koja je izbila u proljeće prošle godine zbog sumnje da je nabavu oklopnih vozila za Sloveniju finska Patria dobila mitom. Istraga još traje, a istražitelji ‘češljaju’ i ugovor s Hrvatskom. No, Jorma Wiitakorpi će odgovarati i za sumnjiv posao u Egiptu.

Korupcijska afera Patria, koja se zakotrljala još u proljeće prošle godine, polako ali sigurno dobiva svoj sudski epilog. Sada već bivši predsjednik Uprave Patrije Jorma Wiitakorpi uhićen je prije dva mjeseca zbog sumnje da je bio uključen u priču oko davanja mita u iznosu od 21 milijuna eura slovenskim dužnosnicima, koji su tako sklopili 280 milijuna eura vrijedan posao isporuke oklopnih vozila. Prema navodima finskih medija, Wiitakorpi će biti zadržan u pritvoru do početka suđenja, koje će, nema sumnje, biti pomno praćeno ne samo u Finskoj i Sloveniji nego i u Hrvatskoj, koja je s Patrijom također dogovorila veliki posao. Još početkom rujna Wiitakorpi je tvrdio da se poslove u Sloveniji i u Hrvatskoj ne može uspoređivati. U Hrvatskoj je transparentnost potpuna i nikoga nije moguće potkupiti, izjavio je za jedan hrvatski dnevni list, netom nakon što je dao ostavku.

Iako je neprestano tvrdio da nema govora o podmićivanju, već se početkom izbijanja afere našao na udaru istražitelja i jedan vikend proveo u pritvoru. Nakon toga je podnio ostavku na osnovi čega se odmah moglo zaključiti da su sumnje ipak bile utemeljene, a podizanjem optužnice naposljetku su i vrlo osnovane. A finska policija ‘češlj’ i dokumentaciju vezanu uz ugovor Hrvatske i Patrije vrijedan 112 milijuna eura. No tko je zapravo Wiitakorpi i što se to događa s Patrijom, kompanijom kojoj je dulje bio na čelu? Na svojim internetskim stranicama Patria se predstavlja kao kompanija čiji je glavni sektor onaj obrane s posebnim naglaskom na aeroprostor. Patria također navodi da svojim klijentima nudi svoje vrste know-how i partnerstvo. Ista je u većinskom vlasništvu države Finske (73,2 posto) te EADS-a (European Aeronautic Defence and Space Company – 26,8 posto).

Osim što je sudjelovao u aferi Patria, Wiitakorpija se navodno tereti da je u Egiptu učinio slično, samo tada su umjesto oklopnjaka u pitanju bile haubice. Također na teret mu se stavlja i sumnja da je bio uključen u industrijsku špijunažu. To je veliki problem jer se samim time svi poslovi koje je sklopio dok je bio na mjestu izvršnog direktora mogu proglasiti nevažećima, dokaže li se doista njegova umiješanost. Za industrijsku se špijunažu često optužuje poslovnjake iz vojnog sektora jer se na taj način saznaju važni podaci konkurentske tvrtke, poput cijena i novih modela proizvoda. Wiitakorpija se tereti da je na taj način saznao cijenu koju su dvije konkurentske tvrtke u Egiptu namjeravale ponuditi pa je ponudio nižu cijenu ne bi li dobio posao.

Podsjetimo, Wiitakorpi je u kolovozu prošle godine dao ostavku na čelno mjesto Patrije, nakon što je finska televizija YLE u emisiji Istina o Patriji iznijela tvrdnje da je Patria preko posrednika u Austriji isplatila 21 milijun eura nezakonitih provizija Slovencima koji su utjecali na zaključivanje posla, pri čemu se pozivala na neimenovane izvore u toj kompaniji i izvore vezane uz istragu koju vodi finska policija. Emisija je najasnojši odjeknula u javnosti zahvaljujući tezi da je u cjelokupnu aferu bio uključen i bivši slovenski premijer Janez Janša.

Wiitakorpi je u vrijeme zaključivanja posla sa Slovencima bio na čelu tvrtke a s položaja je odstupio istog trenutka zbog, kao što je i sam rekao, toga što nije htio da njegova matična kuća trpi zbog sumnji i kriminalističke istrage. Međutim, stručnjaci i analitičari smatraju da to nije bio dobar potez jer je time pala sumnja na njegovu ispravnost, odnosno legalnost bivših postupaka.

Hrvatska također osluškuje vijesti u vezi s Patrijom budući da je i Hrvatska vojska, pod ‘ravnanjem’ tadašnjeg ministra obrane Berislava Rončevića, kupila 84 transportera po cijeni od 112 milijuna eura. Da je Hrvatska kupnja pod istragom potvrdio je svojedobno i finski Nacionalni ured za istrage koji ‘mutne poslove na Balkanu’ istražuju još od svibnja prošle godine. Cjelokupni skandal je i otkriven upravo u svibnju kad je ustanovljeno da finska policija, na osnovi dojave austrijskog Interpola, već mjesecima vodi široku antikorupcijsku akciju, a…

Wiitakorpi je tada na sve optužbe, pa i na uhićenja nekih od svojih čelnih ljudi, odgovarao da je možda riječ o ‘podmetanju konkurencije’. – Jedna od mogućnosti jest da nam je to priredila konkurencija koja je izgubila na slovenskom natječaju. Dopustite da i mi imamo svoje interne informacije koje dobivamo od naših predstavnika i partnera u Sloveniji, ali ih ne želimo iznositi u javnost dok istraža traje. Nažalost, takve optužbe uvijek naštete imidž kompanije makar se na kraju pokazale neutemeljenima – izjavio je za jedan hrvatski medij tada Wiitakorpi. Upravo zato pala je i sumnja da je imao svoje izvore koji bi mu dobavljali važne informacije a koje se tiču drugih, konkurentskih tvrtki. Naime, ostavka je, prema nekim čelnicima slovenske države, sugerirala da u poslovima nabave oklopnih vozila ipak nije bilo sve čisto. Wiitakorpi se, prema njihovu mišljenju, zajedno s nekim posrednicima upleto u ‘balkanske poslove’ i to ga je stajalo direktorskog mjesta.

Ostavka Wiitakorpija međutim nikoga nije iznenadila jer je Patria, kao što je već rečeno, u većinskom vlasništvu finske države, a borba protiv korupcije ugrađena je u model gospodarstva te zemlje.

Problemi u Sloveniji nastupili su odmah nakon objave o pobjedi Patrije na natječaju. Oporba je bila u šoku, kao i velik dio slovenske javnosti, jer je natječajna komisija odbila ponudu domaćeg proizvođača Sistemske tehnike. Velikim je dijelom za cjelokupnu zbrku i prepucavanja vlasti i oporbe u slučaju Patrije kriv minister obrane Karl Erjavec koji je sve iživ-cirao tajnovitošću i netransparentnošću. Osim njega i Janeza Janše, finska je televizija za primanje mita optužila i brigadira Dragana Bavčara, šefa Komisije slovenskog ministarstva obrane, koja je odabrala finsko vozilo. Navodno su Bavčar i Janša mito primili preko austrijsko-kanadskog poslovnog čovjeka Waltera Wolfa, slovenskog slikara Jure Cekuta i izvjesnog Rudolfa Lebana. Upoznati sa situacijom tvrde da je upravo Wolf od zastupnika Patrije za Slovenciju Wolfganga Riedla dobio 8,3 milijuna eura za podmićivanje političara. Koliko je točno Janša dobio novca, još nije otkriveno.

Ovo otkriće finske televizije koja je emitirala prilog Istina o Patriji za Janšu se dogodilo u iznimno neugodnom trenutku, samo 20 dana prije parlamentarnih izbora. Stoga je Janšin ured ustvrdio da je emisija napravljena kako bi se premijera diskreditiralo u predizbornoj kampanji. Slovenski minister obrane Karl Erjavec u cijeloj se priči ponašao izrazito ‘neutralno’. Ustvrdio je kako se nada da finski novinari imaju dokaze potvrđuju njihovu priču te ponudio da će, dokaže li se da je bilo davanja mita, aktivirati antikorupcijsku klauzulu i poništiti ugovor s Fincima. Wiitakorpi je pak, poprilično dvosmisleno i neoprezno, tada izjavio da nitko od zaposlenih u slovenskom Ministarstvu obrane nije primio mito, ali da su provizije posrednicima uobičajena stvar.

Iz finske Patrije stiglo je priopćenje da ne može komentirati navode iz emisije. Dakle, nisu ih ni demantirali, dok je glavni finski istražitelj odbio komentirati dokumente finske televizije. Autor emisije je, pozivajući se na navodne interne dokumente iz same Patrije, ustvrdio da je za zaključivanje posla nabave oklopnih vozila za Slovensku vojsku bila odlučujuća uloga ‘osobe J’, uz zaključak da je riječ o predsjedniku slovenske Vlade te da ga je Patria ‘potkupila’ kako bi se domogla velikog ugovora. U Janšinu uredu odgovaraju da se premijer nikad nije susreo ni s jednim predstavnikom Patrije, niti je sudjelovao u donošenju odluke o dobavljaču vozila. Međutim, iz Finskog državnog tužiteljstva dolazili su suprotni odgovori: – Znamo da je novac išao u Austriju. Sumnjava da je dio predan službenim osobama u Sloveniji i sada to istražujemo.

Tužitelj Jukka Rappe rekao je da se istraža odnosi na međunarodnu korupciju u kojoj postoje dvije strane. – Ako je netko dao mito, onda na drugoj strani mora biti netko tko je mito primio – rekao je Rappe.

Poraz na nedavnim izborima Janez Jansa može ‘zahvaliti’ i korupcijskoj aferi oko kupnje Patrijinih oklopnjaka.

Bez učinkovite suradnje sa slovenskim tijelima bit će gotovo nemoguće zaključiti istragu koja se vodi u Finskoj u vezi s navodnom isplatom nezakonitih provizija u poslu zaključenom prije godinu i pol dana između finske kompanije Patrije i Slovenske vojske, pisao je prije neuputnih mjeseci dana ljubljanski dnevni list Dnevnik, za koji su o tome izjave dali glavni policijski istražitelj u tom predmetu Kaje Erik Bjørnquist i tužitelj Jukka Rappe.

• Znamo da je novac išao u Austriju. Sumnjava da je dio predan službenim osobama u Sloveniji i sada to istražujemo – rekao je Bjørnquist, dodajući kako do sada, zbog razlika u kaznenom postupku dviju država, nisu sašlušali nikoga u Sloveniji iako točno znaju s kojim bi osobama željeli razgovarati.

Inače, finski istražitelji nisu zadovoljni suradnjom sa slovenskim kolegama, što otežava i položaj finskog tužiteljstva, jer će na domaćem sudu teže moći obraniti moguće postupke protiv osumnjičenih u samoj kompaniji Patrije ako se ne otkrije kamo je otišao novac namišljen za nezakonitim provizijama.

Izdavanje europskoga uhidbenog naloga protiv stranih državljanina Waltera Wolfa i Wolfganga Riedla, na osnovi kojega bi mogli biti uhićeni u bilo kojoj europskoj državi, u finskom tužiteljstvu drže pitanjem ‘operative i taktike’. Spomenuta dvojica biznismena, navodi YLE, spominju se kao posrednici u kanaliziranju 21 milijuna eura nezakonitih provizija prema Sloveniji.

Poslije se ispostavilo da je Wiitakorpi znao kako je njegova kompanija potplaćivala neke ljude u Egiptu i tako dobila posao. To je za YLE potvrdio i nekadašnji suradnik Patrije u Egiptu Erkki Heinilae. Wiitakorpi bi se s njim često čuo putem telefonom i ‘molio’ ga da ‘zaboravi na dogovore u vezi s mitom’. Patrija je jednom slovenskom poslovnom čovjeku, tvrdili su tada slovenski mediji, isplatila 3,6 milijuna eura kako bi ih on ‘prosljedio dalje’. Istražitelj tada nije ni potvrdio ni opovrgnuo tu informaciju, a spominjao se podatak o navodnoj proviziji između jedan i dva posto. Također, Wiitakorpi je, navodno, uvijek ‘sređivao’ probleme nastale u vezi s isporukama. Bio je čelni čovjek za probleme oko isplate a, kao što tvrde upućeni, uvijek bi uspjeho dogovoriti ‘bolju cijenu’.

U razgovoru za Slovensku televiziju, u jeku optužbi za mito i korupciju, Wiitakorpi je izjavio da u toj tvrtki vjeruju kako je s poslom bilo sve u redu i da su poštovani i slovenski i finski zakoni. – Vjerujemo svojim zaposlenicima jer prije toga uče kako se zakonito zaključuju poslovi, a poštujemo i antikorupcijska pravila bez obzira na to gdje poslovali – rekao je tom prilikom Wiitakorpi.

Priznalo je da je afera štetna za ugled tvrtke ali i to da predstavnici Patrije od Slovenije traže jamstva da se, kad je riječ o sklapanju ugovora, ne otkrivaju povjerljivi dokumenti kako do njih ne bi došla konkurencija. Dakako, nije htio otkriti je li on imao kakve podatke o konkurentnim kompanijama za što je redovito i bio optuživan. Prema njegovim riječima, izrada oklopnih vozila tada se još uvijek odvijala prema očekivanjima, a i ugovor je bio već potpisan tako da se jamčila maksimalna sigurnost naoružatelju.

Tada je i Erjavec istupio u medijima podsjećajući da je sastavni dio ugovora i antikorupcijska klauzula. Wiitakorpiju je ministar jasno rekao da bi se ta klauzula primijenila kad bi se ispostavilo da je do korupcije došlo. – A to znači da bi netko s punim ovlaštenjem u tom projektu utjecao na odluku u vezi s izborima – rekao je tom prilikom.

Wiitakorpi je smatrao i da se istraga u vezi sa slovenskim oklopnjacima nije trebala proširiti na Hrvatsku. – Moram istaknuti da su poslovi Patrije sa Slovenijom, odnosno s Hrvatskom, dvije potpuno različite stvari – tada je izjavio.

Pa ipak, finska policija navodi da se razlozi proširenja istrage kriju u tome što su isti ljudi dogovarali prodaju istih oklopnjaka za Sloveniju i za Hrvatsku. Zanimljivo je da je hrvatska nabava vojnih vozila od finske Patrije dosad najtransparentnije MORH-ovo poslovanje, što su potvrdili upućeni vojni analitičari. Osim nabave 84 oklopnjaka, Hrvatska vojska kani svoje snage opremiti s još 42 takva vozila, čija se isporuka očekuje u rujnu ili listopadu ove godine. Na natječaju su ponude Patrije i Steyra bile izjednačene, ali na kraju je presudilo to što vozilo s pogonom na osam kotača austrijskoga konzumanta još nije bilo u pravoj serijskoj proizvodnji te činjenica da se ne može ukrcati u NATO-ov transportni zrakoplov ‘c-130’ bez posebnih preinaka, a vozila je Hrvatska morala nabaviti baš zbog ulaska u taj savez.

No je li ipak sve bilo tako ‘transparentno’ i je li presudilo nešto drugo, zasad nije dokazano. Mito, samo po sebi, izgleda, u Patriji nije bila tajna, međutim, Wiitakorpiju su pogodovali i mnogi dužnosnici iz egipatskoga te slovenskoga političkog života. Je li stoga riječ o kolateralnoj žrtvi ili pravom ‘lovcu na novac’ po kazat će istraga koja je u tijeku.