Želimo da nam cijele godine bude jednako toplo, da nam je svijetlo 24 sata na dan, da radimo uvijek istim tempom. A to ima svoju cijenu.
Otkako je počelo lošije vrijeme i skratili se dani, i ja se lošije osjećam. Posve sam bezvoljna i treba mi mnogo više vremena za sve aktivnosti koje trebam obaviti. I ne samo to, treba mi više vremena da ujutro profunkcioniram nego kad su dani dulji. Kad se probudim, a vani je mrak, i kad po mraku dođem kući, uhvati me malodušnost. Možda je bolje reći da mi se ništa ne da i da se teško motiviram i za redovite aktivnosti, osobito odlazak na posao. Ovo me svišlo, čak i kad ne pada kiša, ubija, čini me bezvoljnom i sjetnom. Znam da će s prvim zrakama sunca sve biti bolje, ali željela bih ne ovisiti toliko o godišnjem dobu ili vremenskim prilikama. Što mi predlažete kako bih se i u dugim zimskim večerima osjećala poletno kao i ljeti?
Priroda, kojoj kao ljudska bića i sami pripadamo, prolazi kroz stalne cikluse: buđenje u proljeće, rast u ljetnom razdoblju, punina i bogatstvo tijekom jeseni i mirovanje zimi. Nekad je čovjek živio sjedinjen s prirodom, a danas se često od nje udaljava, želeći zavladati njome, ili se pak osjeća odvojenim, jer silno želi iskoristiti svoje vrijeme što bolje može. No u tome se skriva i paradoks. Živeći u prirodi i s prirodom, s njome se moramo prilagođavati onomu što nam prirodni ciklusi donose, da bismo tako iskorištili i mogućnost da raspodijelimo svoje snage i u fazi smirenja obnovili svoju energiju. Taj se prirodni ciklus sada sve više okreće protiv čovjeka.
Razvoj civilizacije i tehnološka pomagala, uz koje težimo svoj život pretvoriti u ugodu, pomalo su nas iskvarili. Razmaženi smo, jer stalno želimo živjeti u izobilju. Želimo da nam cijelu godinu bude jednako toplo, željeli bismo da nam okolina bude osvijetljena 24 sata na dan, težimo i radu bez prestanka. No kao i sve drugo, i te ljudske težnje imaju svoju cijenu.
Kada govorite o lošem raspoloženju s dolaskom zime, to me podsjeća na mit o Demetri, koja je, nakon što joj je bog podzemlja Had oteo kćer Perzefonu, pala u depresiju. Zbog njezine nebrige za prirodu zavladali su zima, pustoš i sivilo, o kojem i vi govorite. Poistovjetiši se s Demetrom, i vi dolazak zime doživljavate kao posljedicu gubitka, tuge i besperspektivnosti.