Nova izvozna ofenziva pripremila bi Hrvatsku za razdoblje poslije krize

Tradicionalnu regiju moguće je usmjeriti na suvremeno poslovanje, potaknuti izvoz te pozvati renomirane industrijske igrače da sudjeluju slijedeći striktnu i dosljednu politiku industrijskog razvoja.

Hrvatsku će pogoditi – i već je pogađa – kriza na tri područja:

1. Eurozona je ušla u krizu. Nakon što je rast BDP-a u drugom i trećem kvartalu 2008. bio negativan (-0,2 posto), zemlje eurozone kliznule su u recesiju. Očekivanja za ovu godinu također nisu optimistična: Njemačka, na primjer, očekuje recesiju s -2,2 posto kontraktacije BDP-a, kao što je nedavno objavio Institut IFO. Hrvatska u EU izvozi 60 posto od ukupnog izvoza i pričužno 29 posto BDP-a (u 2007.).

2. Smanjiti će se izravna strana ulaganja. Hrvatska je primila 3,6 milijardi eura izravnih stranih ulaganja (izvor: HNB) ili 9,6 posto BDP-a u 2007.

3. Prema UNWTO-u turistički će sektor znatno pasti u 2009., pri čemu će najpogodnije biti mediteranske zemlje. To bi moglo znatno utjecati na Hrvatsku jer prihod od turizma čini od 10 do 20 posto ukupnog BDP-a (ovisno o metodi izračuna koju se upotrebljava).

Ukratko, možemo reći da će prijeteće ekonomsko previranje izravno utjecati na otprilike 48 posto do 58 posto BDP-a. To je uznemirujući znak da trebamo djelovati.

S druge strane, gledajući male zemlje u Europskoj uniji, možemo zaključiti da su najmanje zemlje najbogatije, što znači da hrvatska veličina s obzirom na broj stanovništva treba biti prednost koju bi se trebalo iskoristiti. Na primjer, tri su najbogatije zemlje u Europskoj uniji prema BDP-u po stanovniku (u 2006.) Luksemburg, Irska i Danska. Tu je i primjer Slovenije, koja je s dva milijuna stanovnika 23. najmanja zemlja EU, ali 16. s obzirom na bogatstvo.

Hrvatska često samu sebe vidi više kao žrtvu nego kao mogućega pokretača vlastita blagostanja. No nema potrebe za takvim stajalištem. Hrvatska i njezini vode trebali bi razviti aktivniji i konstruktivniji pristup prema integraciji u EU koji bi podupirali vrhunsko obrazovanje u državi, jasna industrijska strategija i uspješna provedba.

Uspoređujući primjere drugih regija u Europi, možemo vidjeti da postoji mnogo sjajnih regija koje su se transformirale u ekonomski dinamična područja obilježena ekonomskim procvatom. Takve uspješne transformacije uključuju njemačku regiju Ruhr (od bivšeg rudarskog područja u područje s mnogo suvremenih industrija usmjerenih na kupce), bavarsku pokrajinu koja se pozicionirala kao jedan od europskih biotehnoloških inovativnih centara sa sjedištem u Martinsriedu te austrijsku pokrajinu Štajersku, koja je postala uzoran model za odgovor na pitanje kako razviti jaku, europski važnu industriju. Razvoj slovačke automobilске industrije u 16-godišnjem razdoblju drugi je dobar primjer.

Ti primjeri – bez obzira na trenutačne probleme autoindustrije – pokazuju da je moguće zaokrenuti tradicionalnu regiju prema suvremenim područjima poslovanja, inicijativom/klasterom koji bi pokrio cijelu Hrvatsku. To nije smisljeno kao socijalistički pristup, nego je riječ o fokusu. Važno je jasno se usredotočiti na nekoliko industrija u kojima se Hrvatska može nadati da će za nekoliko godina postići konkurentnu prednost pred ostatkom svijeta.

Kad se jedna ili nekoliko industrija odrede za one u kojima Hrvatska može ostvariti prednost nad drugim regijama, treba odrediti mjerljive ciljeve. Oni bi trebali uključiti bruto prihod koji bi tvrtke trebale ostvariti unutar određenog klastera u pet godina.

Ulagati novac u definirane, odabrane industrije. Prema brojčama koje je nedavno objavila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, državne su subvencije.

Buduća područja rasta u kojima se mogu poboljšati životni standard i blagostanje uključuju zdravu hranu, obnovljivu energiju, biotehnologiju, nanotehnologiju, internet i IT, ali i održivi turizam.

Osmisliti visokovrijedne poslove, potaknuti izvoz te pozvati renomirane industrijske igrače da sudjeluju slijedeći striktnu i dosljednu politiku industrijskog razvoja.

Što Hrvatska i njezini donositelji odluka mogu naučiti?

Prva je stvar da uče iz dobrih međunarodnih primjera, druga je da se uistinu usredotoči na stvaranje uspjeha promjenama i treća da naprave specifične i konkretne korake slijedeći dosljednu filozofiju nekoliko godina.

Buduća područja rasta u kojima se mogu poboljšati životni standard i blagostanje uključuju zdravu hranu, obnovljivu energiju, biotehnologiju, nanotehnologiju, internet i IT, ali i održivi turizam.

Dakle, što treba napraviti?

Akcioni plan u pet točaka – koji donosimo u posebnom okviru – mogao bi dovesti do mjerljivih rezultata. Ukratko, treba se odmaknuti od načela ravnomjerno raspoređenog subvencioniranja, usredotočiti se na nekoliko odabranih industrija i ulagati novac u njih, omogućiti poticaje za njihov razvoj te ohrabriti partnerstva među akademskim institucijama i privatnim, nacionalnim i međunarodnim tvrtkama.

Fokusirane industrije trebaju motivaciju i poticaje da bi se razvijale. Tu su uključena tri elementa: prvo, za vođenje tog procesa prema naprijed potrebni su veoma motivirani i predani ljudi; drugo, javnu upravu treba modernizirati i prilagoditi – postupke poput registracije tvrtke, zapošljavanja osoblja i otpuštanja; financijske transakcije i odredbe trebaju se provoditi brzo i bez prekomjerne birokracije. I treće, za motivaciju su potrebni porezni poticaji.

Provođenje tih koraka omogućit će zanimljive i dobro plaćene poslove za talentirane mlade ljude u Hrvatskoj, a upravo će oni omogućiti oblikovanje i rast poduzetničkog duha. Nadalje, u području u kojem se nalaze fokusirane industrije dugoročno će se privlačiti talentirani mladi znanstvenici i menadžeri. To će, konačno, zaustaviti odljev stručnjaka i potaknuti njihov priljev.

U završnoj je analizi element koji uistinu potiče razvoj inovacija povezanost ključnih partnera: sveučilišta, privatne tvrtke, javni sponzori, suvremene lokalne tvrtke i također međunarodne tvrtke koje će se na kraju tu smjestiti. Svi time treba upravljati kao brzorastućom tvrtkom. Ta bi tvrtka pomogla utvrditi potrebe individualnih igrača, grupirala bi ih i pružila im rješenja i pomoć. Nadalje, nadzirala bi proces, reklamirala ga, odredila protumjere i plasirala razvojni program u inozemstvu.

Ako su problem investicijska sredstva, moglo bi se osnovati fond s kapitalom velikih igrača u industriji koji žele poduprijeti inovacije i u konačnici profitirati od njih.