S togođišnjica smrti hrvatskoga slikara Josipa Račića (1885. – 1908.), mladića koji je nakon prvih slikarskih uspjeha tragično skončao u Parizu s tek 23 godine, iskorištena je za organizaciju dosad najveće retrospektive u zagrebačkoj Modernoj galeriji. Trebalo je dočekati okruglu obljepnicu da se ‘misterij Račić’ nađe u središtu pozornosti, da se na jednome mjestu u kritičarskoj interpretaciji Zdenka Rusa izloži više od stotinu djela, od crteža i slika do akvarela, koji djelo slikara postavljaju u mnogo širi kontekst od interpretacije smrti u pariškom hotelu. Upravo je velika likovna vrijednost i zrelost slikarstva umjetnika koji je tek ulazio u likovni život dala za pravo Zdenku Rusu da postavi niz pitanja i pokaže ‘cijeloga poznatog Račića’ te rasvijetli što Račić jest, a što nije, posebno zbog umjetničkoga tržišta i kolekcionara.
Samo Moderna galerija čuva čak 33 djela mladoga Račića – dijelom u stalnom postavu, u kojem je slikar postavljen u društvu s minhovcima Becićem, Kraljevićem i Hermanom, s kojima je u logičnom kontekstu. Tu je poglavito sjajan Autoportret, pa Majka i dijete, Portret sestre Pepice, Dama u bijelom, Pont des Arts i druge. Ostale slike za izložbu posuđene su iz brojnih hrvatskih muzeja i galerija od Zagreba, Varaždina, Vukovara do Rijeke te privatnih zbirk, a nedostupan je ostao samo mali broj radova iz Beograda. Račićev slikarstvo primjer je tonskoga slikanja i građenja forme na jednoj boji, na tamnoj osnovi iz koje izviru svijetle forme kojima se gradi figura. Slika je najprije izučavao litografiju kao grafičku tehniku u litografskoj radionici Rožankovski koja se nalazila u susjedstvu Moderne galerije, u kojoj je danas postavljena izložba, a 1904. otišao je najprije u Beč, zatim u München, gdje je pohađao privatnu slikarsku školu Antuna Ažbea, a onda se upisao na Akademiju, gdje je usavršio slikanje.
