Home / Biznis i politika / Politička sekcija

Politička sekcija

Neće Putin dopustiti da igre u vezi s plinom ugroze europsko-ruskou ekonomsku suradnju. Ali će EU svakako biti oprezniji prema proširenju NATO-a.

“Slažem se. Krenimo na posao!” – navodno je rekao neokrunjeni ruski car Vladimir Putin, saslušavši prijedlog predsjednika Uprave Gazproma da se Europi ponovno pusti plin. I Gazprom je otvorio slavinu, pustivši plin prema dijelom promržloj i zabrinutoj Europi. Ostala je, međutim, otvorena mogućnost da ponovno zatvori slavinu prije nego što plin stigne do EU. Tako se Vladimir Putin spram Europe pokazao milostivim. Učinio je to tjedan dana nakon što je, jednako odlučno, naredio Gazpromu da zavrne slavinu, pokazujući svoju moć Europi, podsjećajući je koliko je ovisna o ruskom plinu. Ostavimo sad postrani neposredni povod te demonstracije ruske moći: rusko-ukrajinski spor u vezi s plaćanjem plina. Cilj je dalekosežniji: Putinova je Rusija pokazala Zapadu da je spremna ući u sukob za očuvanje svoga političkog utjecaja i interesa u državama bivšega Sovjetskog Saveza koje još nisu članice NATO-a: Ukrajina, Gruzija, Moldavija, Bjelorusija. A SAD bi želio da to postanu.

Tek što je (formalni) ruski predsjednik Dmitrij Medvedev poslao novogodišnju čestitku izabranom američkom predsjedniku Baracku Obami, stvarni gospodar Rusije Vladimir Putin je zavrtanjem plinske slavine poručio Europi cijenu koju bi mogla platiti za buduću bezuvjetnu podršku SAD-u u politici proširenja NATO-a. Poruka je bila djelotvorna – usred najjače zime, u produljenome blagdanskom tjednu.

Na samom početku godine, koju mnogi analitičari predviđaju kao godinu početka repozicioniranja odnosa u svjetskom poretku, iz Moskve je stigla poruka: Rusija, nabijdana samopouzdanjem, željno čeka tu utrku. Uostalom, za razliku od većine svijeta, Rusi su u američkim predsjedničkim izborima mahom priželjivali McCainovu pobedu, odnosno čvršću republikansku retoriku. Kao izazov! Predsjednik Medvedev, koji je sukladno realnim odnosima moći prije svega glasnogovornik premijera Putina, poručio je nešto ranije da je Rusija spremna upotrijebiti i ‘elemente sile’ za zaštitu svojih interesa od ugroza sa Zapada. Uostalom, u Gruziji je to i pokazala prošlog ljeta, kad je Zapad morao ustuknuti. Rječnik podsjeća na hladnoratovski. Doduše, u usporedbama ne treba pretjerivati. Ne postoji više ona ideološka suprotstavljenost dvaju svjetova koja je bila motiv i opravdanje hladnoratovskom nadmetanju dviju supersila. Nije tu više riječ o nadmetanju ideologiziranog dobra i zla, u kojem svaka strana tvrdi da je dobro na njenom strani, već je riječ o otvorenom nadmetanju dviju država za svjetsku raspodjelu moći, u uvjetima sve veće konkurencije i ekonomske međusobne ovisnosti.

Na koju će stranu EU u sljedećoj fazi? Ruska poigravanja isporukom plina, čiju smo dosad vidjeli tek prvu epizodu, neće dakako svrstati EU u neki novi ruski blok. Niti će Putin dopustiti da igre oko plina ugroze europsko-ruskou ekonomsku suradnju. Ali će EU svakako biti oprezniji prema istočnom proširenju NATO-a. Vjerojatno to neće biti niti prioritet novoga američkog predsjednika, kojega čeka izazov ekonomske krize, komplikacije, a možda i novi konflikt na Srednjem istoku. I zapravo mu uopće nije u interesu veliko zaoštravanje s Rusijom, najviše bi mu odgovarao status quo. No, s druge strane, ne smije se dopustiti da izgubi utjecaj u ruskom susjedstvu koji su ostvarila njegova dva prethodnika. Dakle, Putin je znao odabrati tajming za povratak: za protivnike negodan, za njega idealan.

A gdje smo tu mali Mi? Opet negdje između, kao i obično. Dobra je vijest da nas je Putin, kao izvjesnu punopravnu članicu NATO-a, definitivno izbacio iz kruga balkanskih država. Loša je vijest što je to iskazano na način da smo, za razliku od ostalih balkanskih država, isključeni s popisa za prve isporuke ruskog plina. Novo rusko buđenje moglo bi potaknuti političku volju EU da se malo proširi i pozitivno djelovati na završnicu hrvatskih pristupnih pregovora te uklanjanje slovenske blokade. Loša je vijest što taj EU više nije u naponu u kakvom je bio potkraj devedesetih. A opet, dobra je vijest da je i savez s takvim problematičnim EU ipak perspektivniji od saveza s BiH, Srbijom, Kosovom i Albanijom. Pa makar one dobile ruski plin u prvoj rundi. I, napokon, možda ovo hladno postnovodišnje Putinovo buđenje podsjeti EU da moć i svjetski utjecaj nisu nasljedne kategorije.