Analitičar Hypo banke Hrvoje Stojić izrekao je ono što je malo tko želio priznati – nakon deset godina rasta gospodarstva BDP će se ove godine obrušiti u ‘crveno’. Ali ne samo zbog krize (za koju nismo spremini). Kriza će samo otvoriti stare rane i pokazati sve propuste svih dosadašnjih vlada koje se, osim dodvoravanja biračima, nisu ni pokušale uhvatiti pravoga posla. Prognoze su za iduće dvije godine prilično sumorne, među ostalim, tvrdi Stojić i zato što je ekspanzivna fiskalna politika cijelo vrijeme istiskivala privatni sektor s financijskog tržišta, čime je dugoročno ‘oštetila’ potencijalni (i zdravi) rast BDP-a. Ne bude li država srezala potrošnju, pad bi mogao biti i znatno bolniji, upozorava Stojić.
-
Hoće li biti ikakva rasta ove godine? Ovo će biti najteža godina od osamostaljenja. BDP će biti u minusu jedan posto, možda i više. Nedavno smo revidirali procjene na niže, jer se vanjsko okruženje dodatno pogoršalo, kreditna će kriza trajati dulje nego što se mislilo, uz veću cijenu kapitala i premiju rizika. Kreditna se kriza prelijeva u realni sektor, zbog čega pada potražnja za hrvatskim izvozom dobara i usluga, tako da neto izvoz opet negativno pridonosi BDP-u. Rastu će pozitivno pridonijeti samo država, među ostalim i zato što nije održano obećanje o nultom fiskalnom deficitu te zbog neminovnih kratkoročnih troškova početnih ključnih reformi.
-
Hrvatska je onda ove godine i službeno u recesiji? Gleda li se ‘knjiški’, nakon dva negativna tromjesečja tehnički smo u recesiji. BDP je u trećem tromjesečju 2008. porastao samo 1,6 posto, a i tome su najviše pridonijele zalihe i poljoprivreda, zahvaljujući neočekivano rekordnoj žetvi. Znamo li da snažan doprinos zaliha uobičajeno koordinira sa snažnim usporavanjem ekonomskog rasta te ga na tren isključimo, već u trećem tromjesečju temeljni je rast BDP-a bio u ‘crvenom’.
-
Bit će nam tako loše samo zbog ‘vanjskih’ razloga? Samo dijelom, jer u uvjetima smanjene dostupnosti i poskupljenja kapitala, sklonost kreditora financiranju neodržive domaće potražnje bitno slabi. U takvim okolnostima dolaze do izražaja naše strukturne slabosti, javlja se potreba za napuštanjem neodrživog modela rasta temeljenog na potrošnji financiranoj u obilju jetinoga inozemnog kapitala, ekspanzivnom fiskalnom politikom te jednokratnim povoljnim utjecajima na blagostanje stanovništva poput povrata duga umirovljenicima pa i zarada na burzi.
-
Što će biti s potrošnjom, na kojoj se temelji dosadašnji rast? Kupovna je moć građana pogođena nizom administrativnih poskupljenja, manjkom sve skupljih kredita te pogoršanjem trenda na tržištu rada. No dobro je to što nakon pet godina stanovništvo ponovno štedi, što potvrđuje kratkoročni trend pozitivnog rasta neto depozita.
-
Ako se smanjuje potražnja i nema kapitala, logično je da padaju i investicije. Koliko je to ožbiljno? Investicije koči sveopća neizvjesnost uz niži priljev inozemnoga kapitala te višu cijenu koja mnoge projekte čini neisplativima. U 2008. je rastao udjel kratkoročnoga duga poduzeća za financiranje obrtnoga kapitala i likvidnosti, dok je udjel dugoročnoga investicijskog duga pao s 92 na 86 posto, što može pogoditi potencijalnu stopu rasta u srednjem roku.
-
To znači da se smanjuje i ono malo proizvodnje koliko je imamo? U nekim je tvrtkama pad već počeo u prvoj polovini 2008. zbog pada domaćeg i inozemnog potražnje, ali i gomilanja zaliha. Zalihe u industriji hrane i pića su, primjerice, 22 posto više nego godinu prije.
-
Kako će sve to utjecati na radna mjesta? Tržište je rada nefleksibilno, reagira s odmakom od tri do četiri kvartala, pa se tek u.
-
Otpuštanja su već krenula, sindikati kažu da je u većini slučajeva kriza tek izgovor… Teško je to utvrditi, prije bih rekao da rastući privatni sektor sve više u inozemnom vlasništvu postupno evoluira u smislu očuvanja, odnosno povećanja vrijednosti dioničarima.
-
Koliko bi radnih mjesta moglo biti izgubljeno? Prema jednoj simulaciji, nastavak pada proizvodnje mogao bi u iduće dvije godine ugasiti 20-ak tisuća radnih mjesta. Gubici su izgledni i u trgovini, ne samo zbog neradne nedjelje nego zbog smanjene potražnje, što će ubrzati konsolidaciju trgovaca koji pojedinačno ne zadovoljavaju profitne norme.
-
Koje su djelatnosti u industriji najgroženije? Uglavnom izvozničke, od proizvodnje transportnih sredstava, metalnih proizvoda, kemikalija do građevinskog materijala te drvene industrije. Bolje će proći prehrambena industrija, jer u vrijeme krize nije izgledan rast konkurentske uvoze hrane, što bi neki mogli iskoristiti i za oporavak marži.
-
Očito su neki u trgovini to već učinili. Kolika bi mogla biti inflacija u 2009.? Oko tri posto, što je nešto niže od procjene HNB-a zbog cijene nafte koja je pala i recesije koja neće dopustiti veći rast cijena.
-
U uvjetima stagnacije proizvodnje, izvoza i potrošnje, može li se ostvariti proračun za ovu godinu? Zbog nerealne procjene rasta BDP-a od dva posto podbačaj u punjenju državne blagajne na temelju niže potrošnje i uvoza, manje lanjske dobiti poduzeća, više nezaposlenosti i općenito slabljenja uloge porezno izdašne domaće potražnje u strukturi rasta, neminovan je. Ti tren-
-
To znači da se moraju rezati rashodi, isti oni koje se nisu rezali na vrijeme? Stvaranje primarnog suficitu preduvjet je da se pomogne barem dijelu gospodarstva, jer će mu olakšati refinanciranje. Pritom nije više dovoljno smanjiti državnu potrošnju u relativnom nego u apsolutnom iznosu, uz jasno isticanje prioriteta, ali i žrtava, što je zapravo najteže.
-
Plaće i mirovine već su u siječnju, za lanjski prosinac, velikim dijelom osigurane kratkoročnim kreditom. Nedostajalo je oko dvije milijarde kuna. Može li se takvim tempom zaduživanja nastaviti cijelu godinu? Postoji objektivna bojazan da država neće uvijek moći prikupiti dovoljno novca da zadovolji sve proračunske korisnike.
-
Poduzeća ove godine posebno pritišću i problemi refinanciranja. Hoće li država istisnuti poduzeća? Služem se s HNB-ovim procjenama da će izravna inozemna ulaganja s četiri milijarde eura pasti na milijardu, a dužničko će se financiranje više nego prepoloviti. Poduzeća će se dijelom refinancirati kroz domaće izvore i interne rezerve, a veća poduzeća, neki naši ‘blue chipovi’, mogla bi dio sredstava naći u inozemstvu, uz pretpostavku odmrzavanja kreditnih tržišta u drugoj polovini godine. Ako se veći broj poduzeća suoči s niskom stopom refinanciranja zbog mogućeg istiskivanja iz kreditiranja od strane države, HNB bi pritom mogao otpustiti više deviznih rezervi od očekivanja. Procjena je da će manjak u bazičnoj platnoj bilanci iznositi oko 2,5 milijardi eura, koliko bi hipotetski trebalo angažirati i deviznih rezervi. No treba znati da i monetarne vlasti ne preferiraju znatnije otpuštanje rezervi zbog fokusa na stabilnost tečaja te povećanih rizika koji mu prijete.
