Za kolumnista u tjedniku

Sabor, Vlada, ali i obični građani, zadovoljni su. Superrroha ima zadatak spašavati nas od krize, a mi možemo trošiti po starome.

Među najgorim je stvarima koje mu se mogu dogoditi ona kad se važan povod za komentar pojavi upravo na dan izlaska broja. Obično kolumnist nade svježiji povod. Ali u slučaju proglašenja dr. Željka Rohatinskog za najboljega europskog i svjetskoga guvernera (prema izboru u organizaciji časopisa ‘The Banker’), bilo bi krajnje nepravedno ne odati mu priznanje. Makar i s tjedan dana zakašnjenja.

Obrazloženje govori samo za sebe: ‘Financijska kriza naročito je jasno pokazala da su mjere koje je poduzimao HNB od 2006. godine u cilju obuzdavanja kreditnih plasmana u Hrvatskoj, a osobito za duživanja u inozemnim valutama, bile razborite. Sudionici našeg istraživanja isticali su da niz teško pogodenih krizom sada primjenjuje iste takve mjere, ali mnogo mjeseči kasnije nego što je to učinjeno u Hrvatskoj’.

Poslovna zajednica u Hrvatskoj, ali i najšira javnost, svjesne su da je jedan tvrdoglavi i znanstveno utemeljeni ekonomist na čelu Središnje banke spasio Hrvatsku od sloma do kojega bi, uz ostale nepromijenjene okolnosti, došlo u jesen 2008., kad je svijetom harala nekontrolirana financijska kriza. Ali, valja priznati, malo je tko bio svjestan da je to i u globalnim razmjerima bila vjerojatno najkvalitetnija reakcija na krizu. Koju sada drugi pokušavaju kopirati.

Uza sve čestitke prvom čovjeku Hrvatske središnje banke, koji je konačno doživio satisfakciju za sve udare koje je primao (pa zašto to ne bi priznao i autor ove kolumne), jedno valja priznati: Rohatinski je guverner kakvog Hrvatska nije zaslužila. On je za ovu zemlju predobar u svom poslu.

Ako postoji četverodioba vlasti, Središnja je banka s Rohatinskim na čelu po svojim, kao što je to danas moderno reći, komparativnim prednostima barem za dva koplja iznad Sabora, Vlade i sudstva. Naravno, i u ta tri stupa ima segmenata i pojedinaca koji kvalitetno rade svoj posao, ali ova kriza općenito otkriva da se sva tri dijela vlasti skrivaju iza Središnje banke i njezinih mjera koje spašavaju prezaduženu, lošim zakonima preplavljenu i neefikasnim sudstvom još blokiraju zemlju.

Nakon što je Rohatinski zasad spasio zemlju od bankrota, mnogi su to pogrešno shvatili: ‘Super je da imamo guvernera koji zna što radi. On će se za stabilnost brinuti i dalje, a mi možemo raditi, trošiti i zaduživati se po starome.’

Rohatinski i Središnja banka nisu, naravno, čudotvori. Nastavi li se političkim populizmom bježati od radikalnih rezova u potrošnji umjesto da se počne pomagati izvozu ekonomiju, Superroha će u 2009. potrošiti sve oružje koje je nedovoljno odgovornim bankarima i građanima oduzimao posljednjih godina (obvezna rezerva, devizne rezerve). Mogu zamisliti scenarij prema kojemu će, ne nastavili li se brinuti o svima nama, za godinu dana javnost svoga današnjeg superheroja doživljavati kao teško razočaranje.

Rohatinski je proglašenjem za najsvjetskoga guvernera spasio i čast ekonomske struke u Hrvatskoj. Nije on svoje poteze temeljio samo na tome što kao šahist zna predvidjeti nekoliko poteza unaprijed. U svom je ‘prethodnom životu’ napisao mnogo konzistentnih članaka, pa i o monetarnoj politici. Da bi čovjek i pod najvećim pritiscima ostao čvrst, mora biti siguran u sebe. A siguran si kad posjeduješ znanje. Nažalost, ostatak je ekonomske struke u Hrvatskoj, uz nekoliko časnih, ali više-manje samozatajnih ili politički izoliranih pojedinaca, znanstveno zaspašao ili se ‘ne bi štel mešat’. Stara generacija, kojoj pripada i Rohatinski, polako je na zalasku, a mladi, koji su se svojedobno okupljali oko udruge ‘Ekonomija moderna’, uglavnom su se prodali za glavne ekonomiste u bankama, pišu investicijske elaborate poduzetnicima ili zarađuju pišući parcijalne strategije za državu. Ili se bave efemernim temama.

Rohatinskom se jedino može zamjeriti što nije smago snage (ili je samo bio politički mudar) okupiti skupinu najmlađih ekonomista i s njima izraditi strategiju razvoja Hrvatske. Kad to već Vlada ne zna ili neće.

I, na kraju, Rohatinski je jedini čovjek u zemlji koji bi u ovom trenutku bez problema pobijedio na izboru za predsjednika države. Ali istodobno je i jedini koji se na tu dužnost ne smije kandidirati. Ne smije otići s čela HNB-a. Tko bi se brinuo o svima nama?