Home / Biznis i politika / Glasnogovornici su članovi tima ko

Glasnogovornici su članovi tima ko

Svoje glasnogovornike imaju ne samo institucije i tvrtke nego i poznati pojedinci, posebice zvijezde šoubiznisa i političari. Glasnogovornici su obično vršni poznatelji medija, sposobni, komunikativni i dobro obrazovani stručnjaci za odnose s javnošću. Nerijetko su to bivši novinari, s obzirom na to da im novinarsko iskustvo pruža golemu prednost. U njihovu se izboru nerijetko pazi i na kultiviran izgled i držanje jer njihova pojavnost također šalje poruku, posebice na televiziji, gdje se više gleda negoli sluša. Neki postaju i prave zvijezde, dostižući popularnošću i svoje šefove. Sjetimo se samo Jamesa Rubina, glasnogovornika Bijele kuće u doba Billa Clintona, ili Florence Hartmann, glasnogovornice glavne tužiteljice Haškog suda Carle del Ponte.

Istinski profesionalci u ovom poslu zarađuju poput vrhunskih menadžera, a nerijetki su i pravi transferi, koje prate pozamašni ugovori. I u Hrvatskoj postoje glasnogovorničke zvijezde iako profesija odnosa s javnošću kod nas ima relativno kratku povijest. O tome svjedoči i činjenica da se upravo glasnogovorništvo često poistovjećuje s odnosima s javnošću iako je ono samo jedan aspekt njihova djelovanja.

Glasnogovornici su, zapravo, najčešće istureni članovi tima za odnose s javnošću. Oni češće od ostalih istupaju u javnosti, prenose mišljenja i poruke institucije, tvrtke ili pojedinca kojeg zastupaju. U većim institucijama lansiraju u javnost ono što je prethodno osmišljeno i cijeli tim, i to u korist svoga pretpostavljenog. U manjim organizacijama glasnogovornik je i jedina osoba koja se bavi odnosima s javnošću. U svakom slučaju, njihova je temeljna zadaća: informirati, predstavljati, zastupati i posredovati. Budući da imaju legitimitet predstavljanja i zastupanja određenog subjekta, u očima javnosti imaju i kredibilitet. Citira ih se, njihove su poruke važne, oni govore ono što njihovi šefovi misle (ili bi trebali misliti) i stoga su relevantni, a tako i važni u javnosti.

Budući da bi po svome zvanju trebali biti vršni stručnjaci za komuniciranje i odnose s javnošću, oni pomažu svojim nadređenima da bolje komuniciraju s okruženjem, da imaju kvalitetnije odnose s javnošću, a prije svega s novinarima. Oni ih pritom, poput odvjetnika, predstavljaju i zastupaju. Istupaju u njihovo ime štiteći ih od, često pretjerano radoznalih, novinara i omogućuju im da samo ‘dobro upakirane’ poruke i izjave dospiju u medije. Oni tako istodobno posreduju između javnosti i subjekta koji zastupaju, omogućujući i jednima i drugima da ostvare maksimum svojih želja.

Radni dan glasnogovornika ne svodi se samo na njihove javne istupe. Oni funkcioniraju poput svih ostalih djelatnika za odnose s javnošću, a uz to imaju i dodatnu obvezu prezentacije, odnosno javnog nastupanja. U SAD-u, prema nekim istraživanjima, gotovo 50 posto svoga radnog vremena glasnogovornik utroši na odgovaranje na novinarska pitanja, 25 posto na prikupljanje informacija, analize i redovite aktivnosti.

Iako je prva agencija za odnose s javnošću (Osj) u svijetu The Publicity Bureau otvorena u Bostonu davne 1900., u Hrvatskoj se agencije za odnose s javnošću počinju otvarati tek u 90-im godinama prošlog stoljeća. Danas ih posluje 20-ak, a najviše ih je osnovano početkom ovog stoljeća. Tek se manji dio hrvatskih agencija bavi isključivo poslovima Osj-a u užem smislu te riječi, tako da se teško može govoriti o užoj specijaliziranosti za pojedina područja djelovanja (npr. estrada, telekomunikacije, prehrambena industrija, financije i sl.). Razlog tomu relativno je malo tržište, na kojem se još ne može provesti takav oblik specijalizacije.

Ako se agencija bavi isključivo odnosima s javnošću, klijentima pruža usluge odnosa s medijima, tržištem, političkim institucijama, poslovnim i specijaliziranim institucijama; upravljanja događajima; lobiranja; strateškog i taktičkog savjetovanja; sponzorstva i donacija; korporativnog komuniciranja, internog i kriznog komuniciranja. Većinom agencije klijentima s kojima imaju potpisane ugovore na paušalnoj osnovi pružaju usluge tzv. korporativnog komuniciranja koje podrazumijevaju osmišljavanje, upravljanje i provedbu različitih aktivnosti odnosa s javnošću. Cilj svake agencije za odnose s javnošću jest imati što više ‘paušalnih’ klijenata jer to pruža financijsku sigurnost. Agencije s klijentima potpisuju i ugovore o provedbi taktičkih komunikacijskih projekata, a obično je riječ o lobiranju, kriznoj komunikaciji, organizaciji događanja i sl.

Postupak pridobivanja klijenta najosjetljiviji je i najvažniji dio poslovanja agencije. Do klijenata se uglavnom dolazi putem preporuke ili pak pobjedom na natječaju, tzv. pitchu. Glavni kriteriji za odabir agencije na temelju natječaja mogu biti visina ili sadržaj ponude, referencije i stručna osposobljenost, lokacija agencije ili nešto drugo. Agencije do novih klijenata dolaze i aktivnim pristupom, odnosno same pristupaju potencijalnom klijentu i nude mu komunikacijske usluge.

Ako je agencija članica Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ), u području formiranja cijena obvezuje je Minimalni agencijski cjenik. Nakon potpisivanja ugovora s novim klijentom počinje pružati dogovorene usluge odnosa s javnošću, i to onako kako je to definirano ugovorom. U njemu se obično navodi za koje se poslove i aktivnosti angažira agencija, kako će joj se plaćati za usluge (paušalno ili prema aktivnostima/projektima), uvjeti plaćanja (načini i rokovi), načini komunikacije i izvješćivanja, ekskluzivnost i povjerljivost, trajanje ugovora i sl. Poslije potpisivanja ugovora počinje projektno poslovno razdoblje u kojem agencija treba opravdati ukazano povjerenje.

Kad je riječ o organizaciji poslova u hrvatskim agencijama za odnose s javnošću, najčešće su sljedeće funkcije: direktor/ica, izvršni/a direktor/ica, financijski/a direktor/ica, voditelj/ica ureda, voditelj/ica klijenata, voditelj/ica projekata, event menadžer/ica, asistent/ica. Nijedna funkcija nije nužno vezana uz obavljanje poslova koji se vežu uz odnose s javnošću. Njima se bave izvršni/a direktor/ica, voditelj/ica klijenata, voditelj/ica projekata, event menadžer/ica te asistent/ica.