-
Prelazite li u Agrokor? Ne prelazim u Agrokor!
-
Taj se ‘premještaj’ spominje zato što je bio u kombinaciji za dokapitalizaciju. Prije dvije godine, kad se izrađivao model holdinga, planiralo se da u njega uđe domaći kapital, konzorcij domaćih investitora koji bi kupio udjel u holdingu i koji bi bio vlasnik banke i Croatia osiguranja. Agrokor je bio jedan od članova konzorcija. No procjene vrijednosti banke i Croatia osiguranja pokazale su da zajedno vrijedimo 800-tinjak milijuna eura, pa se shvatilo da za znatniji udjel u vlasništvu na domaćem tržištu nema dovoljno kapitala. Zato se odustalo od projekta.
-
Ta ideja još živi? U smislu da bi netko stekao ozbiljniji udjel u vlasništvu holdinga, sigurno ne. Pitanje je i kako bi danas izgledala procjena, jer banka je ostvarila mnogo više nego što smo prije dvije godine planirali. Razvili smo mrežu, ulagali… sve je to povećalo njezinu vrijednost. O holdingu se uvijek govori kad trebamo dokapitalizaciju. Prije dvije nam je godine adekvatnost kapitala također bila blizu zakonskog minimuma. Nakon preuzimanja dijela imovine Gradske banke Osijek i stvaranja Agropodružnice osnažili smo jamstveni kapital za 200 milijuna kuna. To je bilo dovoljno za godinu i pol dana. Sada smo opet na zakonskom minimumu.
-
Ima li povoda za smjenu? Jeste li stogod ‘zgriješili’? Sve što znam, pročitao sam iz novina, nikakvih konkretnih informacija o razlozima smjene o kojoj se govori nemam.
-
Što ako se spojite Croatia osiguranjem? Imenovanje nove osobe na čelo novog holdinga može potaknuti smjenu. Holding formalno može biti vlasnik banke i Croatia osiguranja. No HPB radi po Zakonu o bankama, što znači da mora imati svoju upravu koju mora potvrditi HNB. Osnivanje holdinga u kojemu je banka i osiguravatelj samo je vlasničko preslagivanje s kojim bismo dobili sinergiju koju možemo iskoristiti. Menadžment holdinga radio bi na sinergiji, povezivanju, novim poslovnim mogućnostima, ali uprave i jedne i druge kuće moraju postojati.
-
Ima li naznaka iz Vlade da se holding ozbiljno priprema? Ja nemam nikakvih konkretnih informacija.
-
Što bi se dobilo spajanjem tih dvaju biznisa? U svijetu ima uspješnih i neuspješnih primjera takvih brakova. Osiguranje je posao u kojem se asimilira dugoročni kapital koji može biti u funkciji razvoja banke. Mnogo je komplementarnih proizvoda koji se mogu ponuditi tržištu, od bankoosiguranja do investicijskih fondova. I sada prodajemo njihove proizvode u svojoj mreži, a mi bismo njihovu mrežu mogli rabiti za neke jednostavnije proizvode koje sada prodajemo samo u poslovnicama Hrvatske pošte.
-
Ali ni s Hrvatskom poštom ne surađujete posve zadovoljavajuće!? Svi smo nezadovoljni razinom financijskih usluga, no to je određeno još u devedesetima, kad je Pošta smjela ponuditi samo platni promet u ime i za račun HPB-a. No i tu je Pošta skuplja jer je u sustavu PDV-a. Intencija je i nas i Pošte povećanje asortimana usluga. Upravo počinjemo s pilot-projektom u desetak poslovnica u kojima ćemo prodavati proizvode iz portfelja banke.
-
Ima li novosti o dokapitalizaciji? Zasad je ‘sjelo’ samo 110 milijuna kuna od Hrvatske pošte. Tih 110 milijuna važno je da u idućih šest mjeseci možemo normalno raditi, da se prilagodimo HNB-ovoj regulativi i podignemo razinu adekvatnosti kapitala. S obzirom na stanje kapitala i HNB-ove propise revidirali smo planove rasta: do lipnja ćemo rasti 0,8 posto na mjesec, a nakon tog mjeseca, sukladno regulativi, jedan posto.
-
Zašto se čekalo i propustilo priliku za dobar IPO? To morate pitati vlasnike.
-
Valjda komunicirate na neki način… Prestali smo najavljivati dokapitalizaciju. Ona na je u proračunu bila još 2007., no te smo godine prikupili 200 milijuna kuna, što je bilo dovoljno za početak 2008. S obzirom na HNB-ova ograničenja rasta smanjili smo ideju dokapitalizacije s 2,5 na milijardu i pol kuna, s kojima bismo financirali projekte koji ne ulaze u HNB-ovo ograničenje. Budući da se ni to nije ostvarilo, do lipnja nam treba najmanje 500 milijuna da dočekamo sljedeću godinu, kad će situacija na tržištu, valjda, biti bolja.
-
U Ministarstvu financija kažu da su od Uprave HPB-a zatražili tri scenarija dokapitalizacije. Koje su to tri opcije? Nema tu mnogo mogućnosti. Možemo raditi scenarije što se događa s bilancem banke s milijardu i pol, s milijardu i što s 500 milijuna kuna. Osim toga, nije Uprava banke ta koja može odrediti model, mi možemo samo sugerirati. Predlagali smo izlazak na tržište kapitala jer je bilo pravo vrijeme za to. No ne zaboravite da izlazak na tržište znači djelomičnu privatizaciju. Ako se izdaju nove dionice, u vlasničku strukturu ulazi privatni kapital, što je dodatno političko pitanje zbog kojeg se nije ulazilo u IPO.
-
Treba li onda mijenjati vlasničku strukturu, ako je ona ograničavajući činitelj razvoja? Nadzorni odbor, koji ima veću ulogu nego u privatnim tvrtkama, odluke donosi brzo. No odluke iznad te razine u političkoj su sferi, a to je nešto što se kod privatnog vlasnika neće dogoditi jer privatni vlasnik neće propustiti priliku da poveća profitabilnost. Državi to zbog djelomične privatizacije, koja je političko pitanje, nije toliko važno.
-
Vlasnik nema novca. Koje su uopće mogućnosti dokapitalizacije? Osim IPO-a može se oformiti konzorcij u koji bi ušli mirovinski, investicijski fondovi i tvrtke koje još imaju novca za investiranje. Prije dvije godine u konzorciju je bilo desetak tvrtki, TDR, Agrokor, Podravka. Vjerojatno se i danas može osnovati konzorcij, ali u vrijeme krize svatko se brine kako da je prebrodi sa što manje štete.
Hitno nam treba dokapitalizacija u iznosu od pola milijarde
O vašoj se smjeni nije govorilo sve dok je HPB rasla. Je li nedostatak kapitala jedini razlog pada rezultata? To je jedini razlog. Dosad smo rasli triput brže od tržišta. Od 2004. narasli smo triput, s pet milijardi na 15,5; pri tome nismo narasli samo bilančno nego smo i dvostruko povećali udjel na tržištu. Sad je vrijeme da se posvetimo sebi, da konsolidiramo stvari iznutra, ali i za to treba novca. Zbog nedovoljnog smo kapitala primorani plaćati skupe kamate na međubankarskom tržištu, a morali smo povećati i kamate na štednju. Sve to utječe na profitabilnost poslovanja.
Koliko je 2008. bila manje uspješna? I prošle su godine prihodi porasli 30-ak posto. Nisu rezultati tako loši, nego stojimo u mjestu. Devedeset devet posto naših problema jest dokapitalizacija.
U Ministarstvu financija kažu da bi vam bilo dovoljno od 300 do 400 milijuna kuna. To bi bilo dovoljno da pokrijemo ovu i sljedeću godinu i da rastemo koliko se smije rasti u HNB-ovim granicama. To je minimum minimuma da se adekvatnost kapitala održi na 12 posto, ništa više od toga.
Dovoljno za stagnaciju u okvirima dopuštenog rasta. Koliko bi vam trebalo za nešto više od ‘hladnog pogona’? Mi smo realni, znamo da teško možemo mnogo više dobiti, ali za normalan rast ove i iduće godine treba nam 500-tinjak milijuna. Dokapitalizacija se mora provesti i do sredine veljače moramo znati prema kojemu modelu. No i s 500 milijuna moramo biti svjesni da nakon 2010. ponovno trebamo potražiti dodatni kapital.
Koliko će vas to baciti unatrag na ljestvici najvećih i najuspješnijih? Neće, zadržat ćemo tržišni položaj jer se udjel udvostručio. Bez kapitala se ne možemo razvijati, no nećemo ni gubiti položaj.
Kakvi su planovi za ovu godinu? Kreditni će portfelj, sukladno regulativi, do lipnja rasti 0,8 posto, u drugoj polovici godine jedan posto. Računamo da će depoziti stanovništva porasti 20-ak posto, i to na temelju raznih akcija i širenja distribucijskih kanala. To će nam omogućiti da vraćamo skupe međubankarske kredite.
No depoziti će poduzeća zbog održavanja likvidnosti padati? Mi računamo da će depoziti prelaziti k nama.
To znači da je banka profitirala s krizom? Nije nam se dogodio odljev štednje, nego smo čak pozitivni. U drugim je velikim bankama u inozemnom vlasništvu bilo ‘bijega’ štednje, no sve se to zaustavilo u trenutku kad je Vlada osigurala štednju do 400 tisuća kuna. Tih 20 posto rasta jest optimistično, no prošle smo godine postigli mnogo sa znatno manjim distribucijskim mogućnostima.
Ne bojite se ‘bijega’ štednje pod uzglavlja? Nema razloga za njezino povlačenje.
Koliko su vas kao banku bez inozemnih izvora pogodile HNB-ove mjere? Nažalost, uvijek smo bili kolateralna žrtva. Većina je bankarstva vezana uza strane izvore kapitala i kredita, a mi smo novac mogli naći isključivo na domaćem tržištu. Bojim se da se banke u stranom vlasništvu više neće moći zaduživati kod svojih majki zbog njihovih problema. To znači da će se konkurentnost na domaćem tržištu povećati. To će nam, možda, utjecati na planove jer ćemo morati još povećati kamate na depozite građana i poduzeća. Dosad se borba vodila za prodaju proizvoda i udjel na tržištu, štednju se nadomiralo kreditima izvana. Sada će se i tu konkurencija naglo povećati.
Ograničenje je i to što oslobađanjem pričuva niste mogli povući dodatni kapital jer se i niste zaduživali? Tu smo imali negativan učinak. Naime, više su novca, koji su na ime pričuva držale kod nas, banke povukle nego što smo mi imali na računima kod drugih banaka, pa nas je i to dosta pogodilo.
HNB-ov najcrniji scenarij predviđa rast kamata od čak pet do šest postotnih bodova. Koliko je to izgledno? Prosječna kamata na tržištu novca u posljednja tri mjeseca veći od 10 posto. Ako se banke financiraju po 10 posto, da pokriju svoje troškove klijentima, moraju plasirati skuplje kredite. Nadamo se da se neće ostvariti najcrniji scenarij i da kamate na tržištu novca neće još dugo biti na toj razini. No ako ostanu, novi će krediti sigurno poskupjeti.
Krediti će biti skuplji i teže dostupni, posebno poduzećima. Je li ih u državnoj banci iz financiranja istisnula država? Velik je postotak naše bilance u trezorskim zapisima, isplati mirovina, državnim obveznicama. Udjel je državnog duga u našoj bilanci mnogo veći nego u drugim bankama. Kad bi druge banke imale toliko plasiranog novca državi, ne bi bilo problema s deficitom. Primjerice, 20 posto kompletne duga brodogradnje u našoj je banci.
Je li onda država najzastupljenija? Koliki je omjer kreditnog portfelja? Trideset pet posto kredita plasirano je stanovništvu, 65 posto pravnim osobama, pri čemu su plasmani državi i poduzećima u vlasništvu države 10-ak posto ukupnoga kreditnog portfelja. Dodatno, plasmani u državne obveznice i trezorske zapise iznose otprilike dvije milijarde kuna.
To je novac koji bi se mogao uložiti u živo poduzetništvo… Makroekonomski gledano, bilo bi bolje da financiramo poduzetništvo, ali bankarski gledano: kad imate državno jamstvo i netko vam plati dobre kamate, onda je to najbolji plasman.
