Hrvatska pred padom kreditnog rejtinga

Hrvatska bi se ove godine mogla suočiti s golemim financijskim jazom koji neće uspjeti premostiti ni kod kuće ni u inozemstvu. Zato bi mogla ispasti iz kruga država s umjerenim do blagim rizikom i naći se među onima koje ulagači zaobilaze u širokom luku.

Počela je sjeća kreditnog rejtinga! Španjolska i Grčka prve su europske žrtve globalne krize kojima je jedna od najcjenjenijih svjetskih rejting-agencija Standard&Poor’s snizila kreditni rejting. Kad padaju veliki, mali nemaju nikakve izgledne. Već početkom veljače i Hrvatskoj bi mogao biti snižen kreditni rejting! Doduše, takve najave stižu (zasad) samo iz jedne bonitetne kuće, Dun&Bradstreeta. No većina se analitičara slaže da opasnost pada rejtinga i za najrazvijenije zemlje, a posebno za one u razvoju, raste. Sanja Begović, direktorica Bonlinea, Dun&Bradstreetova partnerskog društva, kaže da D&B ne isključuje sniženje rejtinga Hrvatske već u prvom skorašnjim mjesecima.

Naime, potreba države da zaduživanjem pokrpa proračunski minus težak 1,2 milijarde eura i potreba poduzeća da negdje namaknu 8,4 milijarde eura, koliko im stiže na naplatu ove godine, sigurno će smanjiti povjerenje investitora. Trgovinski je manjak u deset mjeseci 2007. bio 8,2 milijarde eura, a u deset prošlogodišnjih mjeseci ‘natukli’ smo gotovo 20 posto više, 9,8 milijardi. Uza sve to očekuje se i dramatičan pad BDP-a, koji će otklizati zbog smanjene potražnje, slabijeg rasta plaća, ponoštenih uvjeta kreditiranja i pada izvoza zbog krize u Europi. Ni to nije sve! Na putu Hrvatske u Uniju osim slovenske blokade stoji i Nizozemska, koja tvrdi da Hrvatska nije podastra uvjerljive dokaze da potpuno srađuje s Haaškim sudom.

Marko Škreb, glavni ekonomist PBZ-a, potvrđuje da postoje dodatni pritisci, no koliko bi nam rejting doista mogao pasti, teško je izračunati. Kako je riječ o posve novoj situaciji i za kreditne agencije i za niz zemalja neto dužnika, treba vidjeti kako će se agencije ponašati prema njima. Snizi li se rejting za određeni broj zemalja slične gospodarske strukture, vjerojatnost pada rejtinga Hrvatskoj bila bi veća. No dok god uredno otplaćujemo vanjski dug, manji je rizik od njegova smanjenja – kaže Škreb.

U mogućnost pada našeg rejtinga vjeruje i analitičar Raiffeisen banke Zdeslav Šantić. U posljednje su se vrijeme čak i neke članice eurozone poput Grčke i Španjolske suočile sa smanjenjem kreditnog rejtinga, a slično bi se moglo dogoditi Portugalu i Irskoj. Trenutačni problemi svjetskoga gospodarstva i kriza financijskog sustava uvelike i nepovoljno utječu na stabilnost najrazvijenijih gospodarstava, a za zemlje u razvoju rizici su i veći – misli Šantić.

Razlozi pada isti su oni koje navode same agencije. Škreb kaže da se još borimo s vanjskom ne-ravnotežom, visokim ukupnim inozemnim dugom, koji je uz to u stranoj valuti, visokim deficitom bilance plaćanja (posebno načinom financiranja), i to u uvjetima iznimno teškog financiranja. Nespособnost uravnoteženja proračuna još je jedan otežavajući uteg. Sve su to rejting-agencije naglašavale i u prijašnjim izvještajima; primjerice, u Fitchovu posljednjem izvještaju iz prosinca 2008. piše da će ‘fiskalno popuštanje ocijeniti izrazito negativno’.

Šantić kaže da smo rast BDP-a temeljili ponajviše na potrošnji financiranoj inozemnim zaduživanjem i priljevom inozemnih investicija. Zbog toga nam se dogodio ‘twin deficit’ – deficit tekućih transakcija i deficit proračuna. Upravo je manjak na tekućem računu platne bilance najveći rizik, tvrdi Šantić. Budući da je pristup vanjskim izvorima kapitala i dalje otežan, a izravna su inozemna ulaganja sve mršavljena, pitanje je čime financirati takvu neravnotežu. To će ujedno biti velik ispit za stabilnost valute i stabilnost ukupnog financijskog sustava, upozorava Šantić.

Bilo kakvo pogoršanje rejtinga čini inozemno zaduživanje skupljim i teže dostupnim za samu državu, posljedično i za ostale domaće sektore – kaže Šantić. Posljedice bi bile manje ulaganja svih vrsta, a i vanjsko bi zaduživanje bilo skuplje, poskoćile bi i premije rizika. I oni koji ulažu izravno, sigurno bi tražili veće premije – potvrđuje Škreb.

No pad rejtinga najviše bi pogodio poduzeća, koja već sada muku muče s refinanciranjem. Naime, rejting poduzeća u pravilu ne može biti veći od rejtinga zemlje. Samo je iznimno moguće da bude veći, no jedino ako poduzeće većinom izvozi, dakle ako ne ovisi o kretanjima u zemlji, što je u našem slučaju rijetko. Mogućnost ionako teškog refinanciranja poduzeća izravno u inozemstvu kritično bi oslabljela, kaže Škreb.

Što nam preostaje? Država ne može (bolje rečeno nema političke volje) učiniti ništa jer su razlozi vjerojatnog pada rejtinga isti (neriješeni) već godinama: manjak u trgovinskoj i platnoj bilanci, manjak u proračunu, velik vanjski i javni dug. Bi li nam ipak trebala MMF-ova pomoć? Škreb misli da bi ‘u slučaju smanjenja kreditnog rejtinga vjerojatnost da Vlada zatraži MMF-ovu pomoć bila veća nego da nam rejting ne snize’.

Možda bismo mogli posegnuti za zaboravljenom institucijom ako kriza potraje, jer prognoze doista nisu bajne. Investicijski analitičar banke-vlasnika jedne od naših banaka (želio je ostati anonim) kaže kako su investitori svjesni da je priča o velikom rastu i svijetloj budućnosti regije završena. Ulagali danas traže sigurne luke, manje rizika, razvijena tržišta. Kapital će se u regiju vratiti tek za godinu-dvije, pri čemu će prve na listi biti Rusija, Poljska i Mađarska, a tek u drugom valu zemlje bivše Jugoslavije, procjenjuje. Posebno obeshrabruje izostanak bilo kakva suvislog rješenja ili poruke s Markova trga. Kao da živimo u dosadnim vremenima izobilja.