MALI TRGOVCI: Kako preživjeti s prometom od 200 kuna na dan

Tradicionalno slab siječanj ove je godine katastrofalno. Promet malim trgovcima odjednom je pao više od 50 posto, a davanja državi ostala su ista.

Broj trgovina manjih od 100 četvornih metara u posljednjih se osam godina smanjio s 11.300 na otprilike 7.700. Još brže od pada broja malih trgovina topio se u njima ostvaren promet – 2000. su male kvartovske trgovine držale 70-ak posto ukupnog tržišta, a danas samo 30-ak.

Unatoč strmoglavlju pada prometa i konkurentskim napadima stranih trgovaca, suvremenih šoping-centara, hiper- i supermarketa te jeftine kineske robe mnogi mali trgovci uspjeli su preživjeti. No zbog posljednjih udaraca u nizu, recesije i neradne nedjelje, tvrde u Cehu trgovine Hrvatske obrtničke komore, 20 do 30 posto obrtnika neće dočekati drugu polovicu godine.

Jesu li na svojoj koži već osjetili stezanje remena potrošača, hoće li oni doista biti prve žrtve ekonomskih kriza i kakva su njihova očekivanja od 2009., upitali smo nekoliko malih zagrebačkih trgovaca koji su unatoč svim teškoćama do sada uspjevali pronaći put do kupaca.

Sve do studenog i poznate Sanaderove izjave o stezanju remena, reći će Alojzija Mihovec, promet njezine trgovine, smješteno u vezi u Praškoj ulici, bio je zadovoljavajući. Ponudom skuplje ali kvalitetnije odjeće, uglavnom iz Zapadne Europe, u tri godine, koliko ima vlastiti obrt, uspjela je stvoriti krug stalnih kupaca i isplaćivati plaću sebi i sinovoj supruzi koja radi s njom, no s najavama štednje sve je krenulo nizbrdo.

• Promet je odjednom pao više od 50 posto. U prvih 15-ak dana siječnja imali smo samo 20 tisuća kuna, a morala bih imati mjesečni promet od 100 tisuća kuna da bih platila sva davanja i imala kakvu-takvu zaradu – objašnjava Alojzija Mihovec. Najam, spomenička renta, carina, PDV… – počela je nabijati sve obveze da bi objasnila računac koja se, kako je na kraju pomalo rezignirano zaključila, svodi na to da se stezanjem remena steže obrač oko malih trgovaca.

• Nažalost, nitko za to ne pokazuje pretjerano zanimanje. Ni država, s obzirom na to da mali poduzetnici plaćaju jednake namete kao i veliki, a ni banke, koje nas, kad je riječ o minusima i kreditima, zaobilaze u širokom luku – zaključila je Mihovec. Izlaz iz ove situacije ne vidi. Uostalom, otvaranje trgovine trebala je biti slanka spasa nakon što je 2006. tvrtka u kojoj je godišnja radila otišla u stečaj, tako da joj, kaže, ne preostaje ništa drugo nego nadati se da će ipak krenuti nabolje.

A nadu da će biti bolje, čini se, već su pomalo izgubili trgovci na Dolcu. Mnogo prije nego što se o ekonomskoj krizi uopće počelo govoriti, promet trgovaca na tržnicama drastično su se smanjili. Njihov Grinch, koji ne samo da je ukrao Božić nego i ostatak godine, bili su trgovački centri. Nakon pojave suvremenih udobnih šoping-meka s prostranim parkiralištima jednostavno nisu imali prevelike izgleda. Ni beskrajna susretljivost i ljubaznost trgovkinja nije uspjela ugrijati hladne ‘kućice’ na Dolcu, a rezultat je više nego vidljiv na dnevnom prometu.

Prosjek od samo 200 kuna, koliko je u siječnju na dan ostvarivala Fani Vunić na štandu broj 50, ra košarice. Kupuje se više kruha, a manje pečiva, sredstva za osobnu higijenu sve se manje troše, a čini se da su čak i pivo i sokovi postali luksuz – ispričao je Kramar, koji zapošljava četiri radnika s plaćama od, za trgovinu visokih, četiri tisuće kuna.

Kaže da će 2009. biti izrazito zahtjevna i da će mnogo obrtnika dovesti u gubitke. – Ja želim zadržati radnike i odlučio sam čekati šest mjeseci da bih vidio u kojem će se smjeru kretati promet. Nakon toga ću vidjeti moram li povući nepopularne poteze – najavio je Kramar.

Neradna nedjelja ili ekonomska kriza – što je više utjecalo na pad prometa? Mladen Kramar, vlasnik trgovine mješovitom robom u Strojarskoj ulici, teško može odlučiti, jer i jedno i drugo itekako ga pogada. U prvih 18 dana promet mu je manji otprilike 65 tisuća kuna u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje – zbog neradnih nedjelja i praznika pao je otprilike 25 tisuća kuna, a pad kupovne moći donio je tijekom tjedna smanjenje od 40 tisuća kuna.

• Nedjelje zasigurno nose velik dio prometa, no problem je što se počela mijenjati i struktura – dakle je od nedostižnih ti-suću za rentabilnost. Kad sam 1994. na Dolcu nastavila obiteljski biznis, nisam mogla ni zamisliti da će stvari krenuti nizbrdo. Trgovački centri i kineske trgovine preuzele su velik dio kupaca. U usporedbi s drugim tržnicama naš je položaj lošiji jer smo odvojeni od zelenoga dijela, a i u pješačkoj smo zoni – objasnila je osnovne uzroke pada prometa Fani Vunić.

A zbog nedovoljnog prometa ona, kao i brojne njezine susjede s Opatovine, ne može platiti doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a ni podići kredit da bi podmirila obveze.

• Da bi banka odobrila kredit, ne smijete ništa dugovati državi, ne mogu platiti doprinose bez kredita, a država samo na dugove dodaje zelenaške kamate – žali se Fani i dodaje kako je svjesna da tone, ali, jednostavno, ne vidi bolju opciju. Ako zatvori obrt – kao što je već pet-šest obrtnika s Dolca napravilo – u 55. godini teško će naći drugi posao, za mirovinu je premlada, a na burzi rada ne može ostvariti nikakva prava jer nije dobila otkaz. A sama ga sebi ne može dati.

Najbolja godina kad je riječ o prometu dakle je i iza Marinke Penave, vlasnice trgovine pozamanterijom u Nami na zagrebačkoj Remizi. Od najunosnije 2004., kad je Bu-Ba trgovina ostvarila 1,25 milijuna kuna, promet se stalno smanjuje.

• Prošle smo godine zabilježili velik pad, osobito u drugoj polovici, pa smo godinu završili s otprilike 870 tisuća kuna. Jednim je dijelom uzrok tomu pojava kineske prodavaonice u neposrednoj blizini, a dijelom pad kupovne moći – ispričala je Penava. Ipak, na teškoće u poslovanju ona se, kao i većina snažljivih i fleksibilnih malih poduzetnika, već navikla. Nije se predala ni kad je nakon 24 godine rada u administraciji zbog Namina stečaja 2000. ostala bez posla.

Unatoč tomu što je promet u siječnju ove godine 12 posto manji u odnosu na lanjski, vjeruje da će preživjeti i da će joj upravo vrsta robe koju prodaje osigurati pristojan promet.

• Nas spašava to što imamo potrošnu robu. Jaka zima povećala je prodaju čarapa, a već se sada vidi da su ljudi postali skloniji odnijeti odjeću na popravak negoli kupiti novu. Stoga manje prodajemo posteljinu, ali zato ide prodaja gume, konaca, vune i sličnih artikala. A čini se da će tako biti cijelu godinu, što bi nas moglo spasiti – objasnila je Marinka Penava.

Uz takav asortiman, razumijevanje dobavljača, koje, vjeruje, neće izostati zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji, i trud uložen da bi kupci bili zadovoljni nada se da neće ući u crnu statistiku o kojoj u posljednje vrijeme govori HOK.