Novi paketi mjera za izlazak iz krize

Englezi daju veće ovlasti svojoj središnjoj banci, Nijemci se najviše uzdaju u porezne olakšice, a Amerikanci u poticanje potrošnje i proizvodnje kreditima. Mnogi se uzdaju u Obamin ekonomski plan, no on još mora proći Kongres.

Četiri mjeseca nakon rujanskog sloma finansijskih tržišta i potonuća svjetske ekonomije u krizu još se ne uočava veći pomak. Nakon mnogih fiskalnih paketa, od Amerike preko Britanije i Francuske do Njemačke, kriza jednostavno ne popušta, sada sve više pritisne realnu ekonomiju. Postaje također sve jasnije da dubinu ponora još nitko nije precizno izmjerio. Naime, nedavne su godišnje bilance banaka poput Citigroupa i Bank of America, za koje se činilo da će izbjeći kletu sudbu svojih kolega, pokazale da ima još prostora za ozbiljne turbulencije. Uza to nijedan od dosadašnjih pokušaja oživljavanja nacionalnih ekonomija zasad ne daje željene rezultate. Posuđivanje, preduvjet bilo kakva zdravog funkcioniranja ekonomije, i dalje je gotovo zamrznuto, pa su tako vlade nekoliko najrazvijenijih zemalja svijeta počele provoditi dodatne mjere u sada već očajničkim pokušajima da nešto naprave.

Prvi paketi Njemačke, Britanije i Amerike uspjeli su koliko-toliko zaustaviti truljenje, ali nikako da pokrenu ‘sokove’, odnosno da ‘odčepe’ posuđivanje i kreditiranje. Ako nema kredita, nema ni potrošnje, a ako nema potrošnje, nema ni proizvodnje.

Iako se, dakle, činilo da je financijski sektor u Americi stabiliziran nakon mjera otkupa ‘toksičnih’ dugovanja, godišnje bilanciranje pokazalo je da su Bank of America i Citigroup, u prvi mah pobjednici krize koja je pokosila relevantnu konkurenciju, zabilježili goleme gubitke.

Bank of America dobit će dvadeset milijardi dolara pomoći i odobrenje za 118 milijardi dolara kredita. Izgleda da je preuzimanje posrnulog Merrill Lyncha bilo prevelik zalogaj. Drugi div Citigroup morat će svoju brokersku kuću prodati Morgan Stanleyju i reorganizirati svoje poslovne jedinice ako namjerava preživjeti oluju. Dosad je i on inkasirao izdašan iznos od 45 milijardi dolara, ali gubicima nikad kraja.

Koliko stvari poprimaju karakter posljednjih mjera spasa, pokazuju primjeri Amerike i Britanije, koje sada pokušavaju promijeniti ili proširiti prvotno zamišljene koncepcije, što s druge strane znači i sve veći pritisak na ionako krajnje razvučene državne financije koje bi uskoro mogle dosegnuti svoj maksimum. Što ako ni tada ne bude rezultata, nitko ne zna. Šef novog liječničkog konzilija za spas američkog pacijenta Lawrence Summers najavio je promjenu smjera usmjeravanjem ostatka prije odobrenih sredstava, famoznog TARP-a (engl. Troubled Assets Relief Program) prema pokretanju kreditiranja i pozajmljivanja potrošačima i poduzećima umjesto dosad pokušanog recepta otkupa ‘toksičnih’ sredstava u financijskom sektoru.

Korak je to bliže onomu što je zamislio Gordon Brown, britanski premijer, u svom prvom paketu mjera. Preusmjeravanje TARP-a moglo bi značiti izravno sprječavanje hipotekarne pljenidbe, oslobađanje kredita za automobile i ostale potrošačke zajmove te kreditiranje malih poduzeća i lokalnih jedinica. Nadalje, od zdravih finansijskih institucija očekivat će se posuđivanje iznad temeljnih mogućnosti, a novac dobiven od države neće se moći iskoristiti u akvizicijama i spajanjima koja imaju isključivo potencijal za same institucije, ali ne i za državu, objasnio je Summers. Plan Baracka Obame već je ‘nabubrio’, i to sa 775 na 825 milijardi dolara, i velike se nade polažu u njegovo odobrenje u Kongresu iako mnogi spekuliraju s daljnjim dizanjem iznosa do psihološke granice od jednog bilijuna dolara.

I Englezi grcaju u presedanima, ovaj put jačanjem ovlasti središnje banke, koja će sada moći kupovati vrijednosne papire. Novi će plan troškove države povećati za najmanje 100 milijardi funta, a novost je i konačno izravno iskorištavanje državnih vlasničkih udjela u posrnulim bankama radi pokretanja kreditiranja, što u ovom slučaju znači da će britanska Vlada preko Northern Rocka ‘podmazati’ posuđivanje. Dizanje udjela u Royal Bank of Scotland na 70 posto sugerira da će to biti slučaj i u drugim bankama.

Štedljivi Nijemci htjeli su u početku škratariti na poticajima zamislivši 31 milijardu eura kao plaću za državnu pomoć, a u sklopu toga samo se tričavih 12 milijardi odnosilo na novu potrošnju. SPD je prije predstavio svoj plan od 40 milijardi eura usmjeren na stvaranje posebnog investicijskog fonda za društvene projekte i progresivne poreze.

Svi se, dakle, trude, očajnički pokušavaju nešto napraviti, ali rezultata zasad nema. Nakon monetarnih vlasti, koje su ispucale većinu svojih mogućnosti, i fiskalne se hvataju za slanke bacajući sve više i više novca na tržište. Ipak, treba primijetiti i da je znatan dio prvih intervencija u velikoj mjeri bio usmjeren na kontrolu štete i spašavanje financijskog sektora, a druga je runda sada usmjerena izravno na realnu ekonomiju, tako da bi bilo nepoštano reći kako dosadašnji paketi nisu ništa postigli. Financijski sektor uglavnom je spašen od totalnog raspada, ali sada treba vidjeti koliko će uspjeha imati povratak kejnezijanskog receptu.

Vlada u Podgorici namjerava dokapitalizacijom Elektroprivrede Crne Gore polovinom godine privući oko 300 milijuna eura da bi prebrodila posljedice globalne ekonomske krize koje već uvelike osjeća najveći crnogorski izvoznik Kombinat aluminija (KAP). Da bi ostvarila taj naum, vladajuća koalicija prethodno morati pobijediti na parlamentarnim izborima najavljenima za 29. ožujka, iako je njihovo održavanje bilo planirano za kraj godine. Vlada Mile Dukanovića očito se odlučila prije organizirati izbore zato da novi mandat ne bi tražila u trenutku kad će, prema svim prognozama, kriza u Crnoj Gori doživjeti kulminaciju.

Vlada planira dokapitalizacijom na međunarodnom natječaju koji bi trebao biti raspisan ovih dana ustupiti 22 posto dionica strateškom partneru kojem će biti povjeren i ugovor o menadžmentu i mogućnost upravljanja kompanijom na pet godina. Pobijedi li na izborima, aktualna će vlast bez problema prodati dionice Elektroprivrede, sudeći prema zanimanju investitora i činjenici da je elektroenergetski sektor jedan od rijetkih koji nije uzdrman globalnom krizom. Upravo bi investitori iz elektroenergetskog svijeta mogli donijeti prijeko potreban svježi novac Crnoj Gori, koja je u prvih 10 mjeseci prošle godine zabilježila rekordan vanjskotrgovinski deficit od oko 1,7 milijardi eura, što je čak 69 posto njezine robne razmjene.

Na međunarodnoj investicijskoj konferenciji posvećenoj dokapitalizaciji Elektroprivrede održanoj prije dva tjedna sudjelovali su predstavnici 18 kompanija iz 12 država. U Podgorici su, među ostalima, doputovali predstavnici talijanskih kompanija Edisona, A2A, ENEL-a i Terne, austrijskih Energie Steiermarka i EVN-a te srpske Elektroprivrede. Sudjelovali su i predstavnici kineske korporacije Sichuan Dongfang, češki ČEZ, ruski Inter Rao Ues, poljska Grupa Energetyczna, švicarski Duferco te norveški NTE i Statcraft, koji, sudeći prema neslužbenim informacijama, slovi za najobzibilnijega kandidata. Teško da je razlog velikom zanimanju za dokapitalizaciju EPCG-a samo stanje te kompanije koja je prošlu godinu, prema preliminarnim podacima, završila s gubitkom od sedam milijuna eura. Razloge zbog kojih investitori opsjedaju Podgoricu treba tražiti u tome što bi potencijalni investitor za pet godina mogao preuzeti većinski paket dionica, što se sve češće spominje kao mogućnost, ali i najava da Crna Gora, koja koristi svega 17 posto svog hidropotencijala, planira u skorijoj budućnosti raspisati natječaj za gradnju četiri elektrane na Morači. Vlada bi s mogućim investitorom mogla napraviti dogovor, službeni ili iza leda javnosti, da ima prednost prilikom gradnje novih energetskih izvora, a ulagači znaju da bi lako našli tržište za električnu energiju, koja već kronično nedostaje Jugoistočnoj Europi.

I dok se nada pobijedi na izborima i uspješnoj dokapitalizaciji EPCG-a, vladajuća koalicija u međuvremenu mora rješavati pitanje opstanka Kombinata aluminija, čiji je većinski vlasnik oligarh Oleg Deripaska. Posljednjih dana vode se intenzivni pregovori između predstavnika Vlade i menadžmenta KAP-a, koji traži pomoć od države Crne Gore. Rusi alarmantno poručuju da bi mogli staviti ključ u bravu izostane li pomoć u obliku odgođenog plaćanja računa za struju, mazut i garancije za kredit od oko osam milijuna eura. Gašenjem Kombinata crnogorska bi privreda pretrpjela veliki udarac. Procjenjuje se da u KAP-u i povezanim kompanijama radi 10-ak tisuća radnika. Izvršni direktor KAP-a Vjekoslav Krilov nedavno je rekao da bi gašenjem KAP-a Crna Gora izgubila 14 posto BDP-a i da bi Luka Bar i Željeznica izgubile više od 50 posto ugovorenih poslova. Sudeći prema prvim štirim neslužbenim informacijama, prvi uvjet Đukanovića kabineta da pomogne Rusima bio je da povuku tužbu od 300 milijuna eura protiv Crne Gore koju je Deripaska kompanija pokrenula pred međunarodnim sudom u Frankfurtu jer, navodno, crnogorska strana prilikom pregovora o kupoprodaji nije prikazala stvarno stanje u tvrtki.

Polaganjem prisege na dosad neviđenom inauguracijskoj svečanosti koju je pratilo gotovo dva milijuna ljudi Barack Obama službeno je preuzeo dužnosti predsjednika SAD-a. Od novog predsjednika očekuje se da podigne posrnu ekonomiju i uspostavi bolje odnose u svijetu.