Home / Financije / Ramaliga Raju

Ramaliga Raju

Vlasnik i osnivač jedne od najvećih indijskih tvrtki za IT outsourcing, Satyam Computer Servicesa, prošli je tjedan priznao svom odboru manipuliranje tvrtkim računima, odnosno napuhavanje zarade za milijardu dolara i sumnjivo investiranje. Ramalinga i njegov brat Ramo pritvoreni su, čekaju se rezultati istrage.

Kad kiši, onda pljušti, kažu Englezi, odnosno kad te neće, neće te, rekli bi Hrvati. Obje uzrećice najbolje bi opisale stanje svjetskih financija, koje ne samo da su nedavnim kolapsom dovele svjetsku ekonomiju na rub ponora na kojem još uvijek balansira, nego izbacuju skandal za skandalom. Seriju je otvorio stanoviti Madoff, nekadašnji predsjednik NASDAQ burze, koji je, kako se čini, izveo prijevaru stoljeća, takozvanu Ponzi shemu, prema kojoj se novac jednostavno vrti između nekoliko različitih ljudi, ostavljajući ih u uvjerenju da dobivaju brz povrat na ulaganje. ‘Štosu’ je propast neizbježna u nekom trenutku, pa je tim nevjerojatnije koliko pohlepan i zaluđen novcem čovjek mora biti da se ne izvuče iz priče na vrijeme i otpušta na neki egzotični otok koji nema ekstremalni ugovor. Ali ne i Madoff, on je godinama vrio prijevaru da bi napokon dočekao policiju na svojim vratima. Pohlepa par excellence.

Svijet je taman nekako progutao i tu kost, kad se pojavio novi pretendent za titulu muljatora godine, ionako već izrazito kompetitivnu. Riječ je o Ramalingi Raju, simpatičnom malom Indijcu, vlasniku i osnivaču jedne od najvećih indijskih tvrtki za IT outsourcing, Satyam Computer Servicesa, koji je prošli tjedan priznao svom odboru manipuliranje tvrtkim računima, opet unazad nekoliko godina, napuštujući zaradu i investirajući milijardu dolara tko zna gdje. Problem dobi na težini kad se zna da su cijela moderna indijska ekonomija i njen streljovit uspon izgrađeni upravo na takvim tvrtkama, odnosno sektoru IT outsourcinga, da je u pitanju četvrt načina takva tvrtka u zemlji i da je čovjek komotno muljario s takvim iznosima pred nosom indijskih i američkih regulatornih tijela, plus vrlo cijenjenom računovodstvenom kućom PricewaterhouseCoopers.

Punim imenom Byrraju Ramalinga Raju rođen je 1954. godine u pitoresknom mjestaču Bhimavaram. Nakon učenja uz svijeću, uspijeva se uz pomoć oca domaći MBA studija na Sveučilištu u Ohiju, a pohadao je i neke kolegije na Harvardu. Ulazak u IT sektor bio je njegov konačni pogodak nakon što se prije okušao u nekim drugim, manje uspješnim pothvatima na području graditeljstva i tekstila. Sa samo 20 zaposlenih odmah se usmjerava prema stranim, uglavnom američkim tvrtkama. Činjenica da ga velik broj ljudi, usprkos skandalu, i dalje smatra herojem, vjerojatno je rezultat njegove jake socijalne osjetljivosti, kanalizirane prije svega kroz fondacije Byrraju i EMRIEMRI.

Tvrtku je pokrenuo zajedno s bratom Ramom u jeku informatičke revolucije, a opet dovoljno rano da bude u svojoj zemlji pionir informatičkog sektora tada još u povojima, 1987. godine. Na prve rezultate i rast nije morao dugo čekati, jer ’90-e donose bum, pa 1991. Satyam izlazi na burzu i dobiva prvoga klijenta s Fortuneove liste 500 najbogatijih tvrtki na svijetu, Deere and Co.

Kako raste sektor, raste i broj kompanija pod okriljem dinamičnog dvojca: Satyam Renaissance, Satyam Infoway, Satyam Spark Solutions i Satyam Enterprise Solutions. Među njima, Infoway postaje prva indijska internetska kompanija izlistana u NASDAQ kotaciji. Ni novo desetljeće nije bilo loše, točnije sve do neki dan. Satyam postaje prva kompanija na svijetu koja pokreće program Customer-Oriented Global Organization trening, a ugovori se potpisuju s teškašima poput Microsofta, Forda, i2 Technologiesa i Emiratesa. Samo godinu kasnije, 2001. godine, otvara ured u Singapuru, Dubaju i Sydneyju. Satyam je vozio u petoj brzini. Danas, iako to vjerojatno neće biti još dugo slučaj, tvrtka je nabavila do 53 tisuće zaposlenih u 67 zemalja svijeta, od SAD-a, preko Ujedinjenih Arapskih Emirata do Madarske i Australije, opslužuje 654 globalne kompanije, od kojih je čak 185 na Fortune 500 popisu. Razvojne centre, pak, ima diljem Indije.

Što su radili revizori? Sve to raspalo se prije nekoliko dana kada je Ramalinga priznao redom – da je lažirao kompanije prihode za milijardu dolara, da je izložio tvrtku riziku vrijednom 253 milijuna dolara, napušao kvartalne prihode za razdoblje do 30. rujna prošle godine 28 posto i zaradu za 125 milijuna dolara. Njemu i njegovom bratu u zatvoru se u međuvremenu pridružio Srinivas Vadlamani, financijski direktor, a indijski premijer osobno je intervenirao da se Upravni odbor zamijeni i instalira novi tim koji uključuje i jednog od najpoznatijih bankara Deepaka Parekh. Muci nije kraj jer s takvim skandalom do jučer supermoćna tvrtka brzo bi se mogla naći na državnim jaslama, ishod s kojim već računaju neki analitičari, jer je za vjerovati da će nakon ovoga malo tko biti voljan poslovati sa Satyamom. Naravno, bijeg se nalazi u prebacivanju resursa u neku drugu tvrtku, čistog ugleda, ali i to ima svoja ograničenja s obzirom na to da je, primjerice, novac lako prenijeti, dok neke komplicirane procedure i radne procese baš i nije.

Skandal je tim dublji jer su na površinu isplivale neugodne činjenice koje uključuju i druge indijske igrače Wipro i Megasoft Consultants, s kojima je Svjetska banka, kao i sa Satyamom, prekinula poslovanje zbog korupcije i sumnjivih korporativnih praksi. Veliki klijenti poput Nestléa, BP-a i GE-a već razmatraju prebacivanje svog poslovanja drugima. Ipak, ima i onih koji su odlučili ostati vjerni, među njima Malaysia Airlines.

Mnogi u Indiji i dalje misle sve najbolje o Raju. Neki od njih izvode molitvu, yagnam, za njegovo oslobađanje i najveća indijska banka State Bank of India. Naravno, Price Waterhouse je također pod detaljnim češljanjem vlasti i regulatornih tijela. Njihovu ulogu tek treba razjasniti, ali kako god ispalo, nije dobro. Ili su potpuno nesposobni i ne znaju raditi svoj posao ili su sudionici u kaznenom djelu. S obzirom na to da su dobri osam godina bili revizorska tvrtka Satyamu, rezultat je svakako katastrofalni. Opet s druge strane, svi koji će htjeti sakriti muljanja, rado će upotrijebiti upravo PwC, što znači da mu kljenača neće nedostajati.

Prije konačnog pada, pod svjetla javnosti Ramalinga je dospio zbog afere u pokušaju akvizicije tvrtke svojih sinova Maytasa, koja je dovela do sukoba s dioničarima i, na kraju, pada dionica Satyama. Akvizicija je, naime, bila koncipirana kao grabljenje novca tih tvrtki, a zašto vidjet će se kasnije. Kako je od takvog uspjeha došao do kraha u tako kratkom roku teško je shvatiti, ali koji god razlozi bili, moguća kazna mogla bi biti i deset godina zatvora. Osim lažiranja knjiga, otvarao je i lažne račune na imena svojih članova obitelji, inače vrlo rastežljiv pojam kad su Indijci u pitanju, koristeći ih za ilegalno trgovanje vlastitim dionicama.

Ljudi kao ljudi, ostaju vjerni svom idolu, pa čak i organiziraju kolektivne molitve, a jedan od njih na sljedeći način, lakonski, komentira urušavanje svog heroja: ‘Bio je dobar u računalima, loš u građiteljstvu. Nije se baš snalazio s financijama. Ne može čovjek biti dobar u svemu.’ Štoviše, mnogi od njih uopće ne drže da je napravio nešto loše, što, doduše, i nije sasvim blesavo, ako Ramalingu gledate kao svojevrsnog Robina Hooda, koji je uzimao bogatima (sjetimo se onih 185 s liste Fortune 500) i davao podosta siromašnima dok, s druge strane, ono što je napravio nije išlo izravno u njegov džep. Dobrobit kompanije čije je račune pumpao znači dobrobit 53 tisuće ljudi, stoga i nije teško rastegnuti mozak do takvog, robinhodovskoga kuta gledišta. Tko zna, možda se odluči kandidirati za političku funkciju kad izade iz zatvora, u kom slučaju vjerojatno ne bi loše prošao.

Ramalinga jednostavno objašnjava ono što se dogodilo: ‘Ono što je krenulo kao mala rupa između stvarnoga operativnog profita i onog prikazanog u knjigama nastavilo je rasti tijekom godina. Kako je razina operacija kompanije rasla, stvar je poprimila opseg s kojim se više nije moglo upravljati. S obzirom na to da su glavni ulagači imali tek manji udio kapitala, postojala je mogućnost da loši rezultati rezultiraju preuzimanjem, čime bi rečeni nesrazmjerni postao očit. Neuspjelo preuzimanje Maytasa bio je posljednji pokušaj popunjavanja fiktivnih sredstava sa stvarnima. Bilo je to kao jahanje tigra, odnosno ne znati kako se sjaše a da ne budete pojedeni.’

U cijeloj priči, zapravo prilično mutnoj, nekoliko stvari zaista goliča maštu. Prvo, kako je moguće da renomirana računovodstvena tvrtka, jedna od četiri najpoznatije na svijetu, može napraviti propust takvog opsega, pogotovo ako je u tvrtki prisutna osam godina i treba znati svaki izdani račun napamet. Nije riječ o povremenim muljanjima i utajama, već o lažiranju milijarde dolara viška u bilanci, plus pokojih sto milijuna tu i tamo. Predaja, odnosno priznanje onoga što je radio Ramalinga je vjerojatno zauvijek rehabilitiralo unaprijed u očima ‘običnih’ ljudi, ali je ujedno i još jedna neobičnost u cijelom slučaju. Prema dostupnim izvještajima, Ramalinga nije imao nikakav neposredan razlog bojati se otkri- vanja, nego je djelovao anticipirajući mogući razvoj događaja u bližoj ili daljoj budućnosti, što je vjerojatno bilo više rezultat njegove opterećene savjesti nego realnih čimbenika. Tim su potezom sva regulatorna tijela dodatno ponižena jer je očito da prijevare vjerojatno ne bi još dugo vremena ni primijetili da čovjek jednostavno nije sam priznao što je radio.

Vraćajući se na početak teksta zanimljivo je možda usporediti Madoffa s Rajuom jer se čini da njih dvojica savršeno simboliziraju civilizacije i kulture iz kojih potiču. Madoff ne bi nikada stao i nikada priznao da nije uhvaćen i kao takav zaista utjelovljuje Zapad. Njegovoj pohlepi i nedostatku savjesti nije bilo kraja. Raju je djelovao da spasi tvrtku, uvjeren da je to potrebno, ali je ipak priznao otvoreno ono što je napravio i primio u tišinu svoju kaznu, abolirajući pritom ostatak odbora. Stao je. Treće i najveće pitanje je – zašto? Zašto je čovjek koji je imao sve uopće panično smatrao da je lažiranje knjiga potrebno tvrtki koja je bila među najjačima u Indiji u onome što radi, a time i u svjetskom vrhu. Deseci tisuća zaposlenih, poslanje u 67 zemalja svijeta, četvrta pozicija na udarnom tržištu, i na kraju, sektor koji će teško osjetiti ozbiljan pad na duge staze što god da se dogodilo sa svjetskim financijama. Računala imaju budućnost kako god okrenuli. Iz izvještaja o skandalu nije sasvim jasno zašto je točno Ramalinga smatrao da je lažiranje potrebno, ali kao što je i sam priznao, jednom kada je počeo, više nije mogao stati, što je isto vrlo poučno.

Nakon svega, Raju će provesti neko dulje vrijeme iza rešetaka, dok prave žrtve postaju 53 tisuće zaposlenih čija je sudbina sasvim neizvjesna. Vrijednost dionice odmah je, očekivano, pala na smiješne razine nakon pucanja priče, a uvijek čvrste vertikale poslovne moralnosti, zapadne tvrtke, najavile su odnošenje svog poslovanja iz Satyama. Ipak, nekoliko važnijih kljena iz zemlje i regije najavilo je ostatak u Satyamu usprkos nedavnim događajima, što i nije sasvim blesavo, jer ako su zaposlenici, pa i cijela tvrtka, dobro obavljali svoj posao, onda s napuštanom bilancom ili bez nje, to vjerojatno mogu i dalje.