TV produkcije idealno sljubljene

Od novog milenija hrvatska je gastro-nomska scena ili barem pristup gastronomiji doživio dramatične promjene. Marenaši su postali uživaoci u finger i slow foodu, makrobiotici i organsko uzgojenim namirnicama, hvale se posjetima japanskim restoranima, a sa sigurnošću mogu raspoznati razliku između prave talijanske carbonare i one koju su kuhari samo tako nazvali.

Sudeći prema riječima osnivača prve domaće Wine&Gastro akademije Siniša Šare, rastući interes za gastronomijom može se pripisati dvama trendovima.

• Prije svega, kuhanje je postalo ‘trendy’ poput kakve odjeće ili sporta. Nadalje, konkurencija na policama raste tako da je nužna edukacija i dobivanje boljeg uvida u cjelokupnu gastronomsku ponudu. Ako je suditi prema trendovima sa Zapada, uskoro će i u Hrvatskoj u fokusu biti konzumacija zdrave hrane, a dolazi i vrijeme kad će kupci isprobirati svoj ukus – kaže Šare.

Potražnji na tržištu pridružene su i informacije o tome kako se radi na Zapadu, rasadniku komercijalnih gasrosadržaja, zbog čega su unazad godinu ili dvije mediji i izdavači odlučili plasirati nekoliko emisija, pokoji blog ili kulinariski portal te niz kuharskih naslova.

Vjerovali ili ne, još nijedan kuharski projekt pokrenut u zadnjih godinu ili dvije nije propao. Na-protiv, većina ih je bila dovoljno uspješna da se idejni tvorci početnog formata odlučuju na neke ekstenzije. Tako su primjerice, tri kulinarne emisije (emitirane na sve tri nacionalne televizije) dobile tri verzije kuharica, Podravka socijalnu kulinarsku mrežu na internetu coolinarika.hr, a nema sumnje ni da će se taj trend nastaviti izdavanjem DVD-a ili podizanjem novih blogova ili korisnički orijentiranih internetskih stranica poput gastro. hr-a, Gastro bloga ili bloga Renea Bakalovića.

U analizi fenomena prema kojem je kulinar- stvo, odnosno hrana postalo isplativa roba, valja krenuti redom, i to od najmoćnijeg od svih me- dija – televizije.

Kulinarne emisije posebno su privlačan format budući da njihova kvaliteta ne ovisi isključivo o produkcijama troškovima, odnosno svojstvenim je širok produkcijski raspon tako da zapravo nije važno kuha li se u grandioznim studijima ili u ‘sklepanim’ kuhinjama (troškovi variraju od nekoliko desetak do nekoliko stotina tisuća kuna po epizodi). Također, za njih će producenti, poput suvlasnika Drugog plana Nebojše Tarabe, reći da su sjajni formati za ‘lead in’ ili termin prije udarnog. Nedvojbeno su i plodno tlo za product placement (plasiranje reklama u sadržaj emisije), što, dokazano, gledateljima manje smeta od kla- sičnih stanki za promidžbene spotove.

Da je to tako potvrdio je još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća Stevo Karapandža, veliki majstor kuhinje s malom tajnom Vegetom, kojeg su Jugoslaveni gledali četvrtkom u 19.15 sati, netom prije udarnog Dnevnika. O njegovoj popularnosti govori podatak da se i danas može čuti da netko kuha kao Karapandža, a pravi fanovi toga kultnoga kuhara znat će i otpjevati Dedićevu numeru ‘Ali nekih stvari ima, što ne govore se svima…’.

Nakon tog uspješnog šoua zapažena je bila licencirana emisija ‘Kruške i jabuke’ koja je, možda zbog nesretnog termina (prije podne), maknuta s malih ekranova.

No, bez obzira na relativno kratak vijek trajanja, emisija je dokazala koliki su potencijali tog žanra, a dobre strane medija najbolje je na svojoj karijeri osjetila kuharica Lidija Kralj, koja je nastupom u emisiji dobila dobru promociju svog restorana, a i prilikom da postane zaštitno lice Dukatovog vrhnja za kuhanje. Nakon te emisije Hrvatima su neko vrijeme bile uskraćene kulinarne emisije u domaćoj produkciji tako da su o kuhanju učili uz otkupljene britanske emisije poput one ležernog, netipičnoga kuhara Jamieja Olivera.

Dobra gledanost potonje emisije, a i dobra prodaja njegove kuharice, potvrdili su da su gledatelji željni gastronomskog sadržaja.

Glad za kulinarstvom zadovoljili su producenti iz Drugog plana koji su uspjeli Novoj TV prodati ‘Kod Ane’, emisiju u kojoj karizmatična kuharica Ana Ugarković priprema delicije svojim gostima.

Osnovana prije nešto više od dvije godine, Wine&Gastro akademija Siniše Šare postala je pravi poligon za stvaranje kulinarstva. Naime, na Akademiji, u kojoj se dosad o kuhanju, vinima, pićima i cigarama dosad edukiralo gotovo dvije tisuće ljudi, okupila se kreira domaće gastronomije koja polaznike upoznaje sa sočnim detaljima iz svijeta kulinarstva. Kako kaže Šare, interes za Akademiju kontinuirano raste i to ponajviše jer se kulinarstvo približilo puku željnom znanja o tom području.

• Iako se često naslanjamo na medije u promociji našeg projekta, temelj našeg poslovanja ipak je u degustaciji – kaže Šare ne krijući optimizam u daljnjem razvoju kulinarstva. Na kojem će igrači još neko vrijeme nesmetano ubirati vrhune probuđene hrvatske gladi za gastronomskim užicima.

Uz Barbieriju, gledatelji HTV-a od prosinca mogu uživati u natjecateljskom šou ‘U istom loncu’, koji se emitira dvaput u tjednu u vikend ‘lead inu’. Riječ je o svom drugačijem formatu od ‘Jelovnika’, u kojem se kuhari amateri natječu protiv kuhara profesionalaca, a njihovu sudbinu prosuđuje žiri sastavljen od predstavnika estrade i poznavatelja hrane na čelu sa Zlatkom Gallom, splitskim stručnjakom za glazbu i ‘spizu’, koji se također pridružio trendu pisanja kuharica.

Kako kaže urednica emisije Snježana Nožinić, koncept ‘U istom loncu’ na tragu je sve brojnijih natjecanja u kuhanju fiša, čobanca, brudeta, maštre, tartufa, divljači i priredbi ‘kaj su jeli naši stari’, sajmovi kruha, rakije, vina, sira ili meda. Uz domaća, tradicionalna jela koja biraju kuhari izazivači, gledatelji imaju priliku naučiti ponešto o pripremi francuskih, talijanskih, kineskih i drugih stranih jela koja u studiju pripremaju poznati, mahom inozemni kuhari, a atmosferu do-datno podgrijavaju i nagradni fondovi, što za kuhare pobjednike, što za gledatelje pred malim ekranima.

Koliko taj ‘soumanski’ koncept privlači gledatelje na HTV-u ne žele reći pod izgovorom da ‘podatke o gledanosti ne komuniciraju javnosti’, ali valjda ih komuniciraju tvrtkama koje su sponzori emisije poput Gorenja, Podravke i Mataša. Konkurentska RTL Televizija, s druge strane, očito je ponosna na gledanost kad je rado ističe u svojim priopćenjima. Sudeći prema istraživanju agencije Nielsen Media Research, u posljednjem mjesecu 2008. godine prosječan udio gledanosti emisije ‘Večera za pet’ bio je 34 posto, dok je za emisiju ‘Punom parom’ iznosio 26,4 posto, kažu iz RTL-a.

• Obje emisije imaju konstantan trend rasta unatoč tome što se emitiraju u terminu kada i središnje informativne emisije HTV-a i Nove TV – dodaju.

Sezona kuhanja na toj televiziji otvorila je ‘Večera za pet’, koja je već nakon prve sezone naišla na dobru reakciju gledatelja, što samo dokazuje koliko se producenti mogu igrati s gastro formama, a da pritom budu i dobro gledani.

Naime, za razliku od ranije spomenutih emisija gdje je nekima naglasak stavljen na priču, natjecanje ili na pripremu obroka, u ‘Večeri za pet’ producenti donose elemente realityja ili omogućavaju gledateljima da zavire u kuće anonimaca, zbog čega bi se ta emisija mogla nazvati i svoje-vršnim ‘docu-soapom’. Kako je i za očekivati, koncept je skrojen prema željama komercijalne skupine gledatelja od 18 do 49 godina, a činjenica da je privukao znatan broj domaćih oglasi-vača (Podravka, Konzum itd.) potaknula je televiziju da ‘lead in’ termin zaključi s još jednim natjecanjem u kuhanju ‘Punom parom’, u kojem mahom sudjeluju kuhari amateri kojima se pojavljivanje na ‘telki’ dopalo u ‘Večeri za pet’.

Iako će kritičari kazati da na RTL-u promišljaju temeljem koncepta ‘kruha i igara’, a manje računa vode o pripremi hrane, televizija im uzvraća izdavanjem kuharica s receptima natjecatelja. Kako je bilo i za očekivati, producijski troškovi su i u tom slučaju ostali tajni, ali da je ipak riječ o zahtjevnom formatu govori činjenica da se nakon prve sezone ‘Večere za pet’, koja je proizvedena na RTL Televiziji, produkcija seli u produkciju kuću Constantin Entertainment, koja ionako glavninu sadržaja odradjuje samo za tog naručitelja. Poznavatelji tržišta će reći da to i nije neka vanjska produkcija s obzirom na to da su ljudi u timu uglavnom bivši zaposlenici RTL Televizije koji su preseljeni u vanjsku tvrtku. Ipak, na takav način televizija racionalizira troškove i rasterećuje vlastite resurse.

U odgovoru s RTL Televizije također stoji da su zadovoljni odazivom oglasi-vača, a vjeruju da će oni i dalje ostati zainteresirani za takve emisije budući da se njihovi proizvodi na prirodan način integriraju u zanimljiv sadržaj. Budući da se trenutačno u Hrvatskoj emitiraju različite kulinarne emisije, svaka jedinstvena prema svom konceptu, zapitali smo Podravku, koja je tradicionalno najčešći protagonist u takvim emisijama, na koji način odlučuje u koju će integrirati neki od svojih proizvoda.

• Od pojavljivanja u ‘Malim tajnama velikih majstora kuhinje’ sudjelovali smo u gotovo svim TV kulinarskim emisijama za koje smo procijenili da su nam zanimljive. Trenutačno smo prisutni u ‘Punom loncu’, a lani u ‘Večeri za pet’. Kriterij za izbor šoua u kojem ćemo sudjelovati njegov je koncept, ali i gledanost. Podravki su zanimljive edukativne emisije, gdje je detaljnije prikazana priprema jela i način korištenja pojedinog proizvoda od emisija koje su isključivo zabavne i ne daju mnogo važnosti hrani.

• Važno nam je da se gledatelji što bolje upoznaju s našim proizvodom i njegovom uporabnim mogućnostima u pripremi jela – poručuju iz Podravke i dodaju da su prema rezultatima gledanosti kulinarne emisije dosta popularne u Hrvatskoj, a samim time i prisutni proizvodi dobivaju na poznatosti.

Kad je riječ o isplativosti oglasa, ali i o razvoju kulinarstva, stručnjaci predviđaju da će gastro formati biti uspješni kao i dosad, ali i da će doći do izvjesne profilacije u sadržaju bilo da je riječ o kuharicama, blogovima ili kulinar- skim emisijama, što bi dovelo do boljeg ciljanja potrošača, pa tako i sigurnije prodaje sadržaja ili proizvoda sponzora.