Feljton

Šest mjeseci, koliko će za sada Steve Jobs biti na bolovanju, vršitelj dužnosti Appleova šefa bit će Tim Cook. Čini se da Jobs ipak nije pobijedio rak gušterače iako je službeno riječ o hormonskoj neravnoteži. Odmah se počelo nagađati o mogućoj dugotrajnoj zamjeni.

Odluka Stevea Jobsa, madioničara koji je Appleu vratio stari sjaj i još ga malo ulašto, da ode na šestomjesečno bolovanje odmah je srušila dionicu kompanije 10 posto, obožavatelje bacila u depresiju, a medije u potragu za nasljednikom. Doduše, nije trebalo da leko tražiti, odgovor je donekle ponudio i sâm Steve Jobs prepustivši kormilo kompanije samo-zatajnu šefu Appleovih operacija Timu Cooku, koji je tako iznenada postao labud preko noći, čovjek o kojem svi sve žele znati. Iako je službeno priopćenje predvidjelo samo privremenu zamjenu na rečeni rok, mnogi već sada spekuliraju da je riječ o posljednjem testu za Cookovo stalno preuzimanje tvrtke koja je postala sinonim novog stoljeća. To, inače, nije prvi put da Cook mijenja nezamjenjivoga – tako je već bilo 2004., kad je Jobs morao na bolovanje zbog raka gušterače.

Sâm Cook na spekulacije očekivano skromno odgovara: ‘Ma dajte, zamijeniti Stevea? Ne. On je nezamjenjiv.’ No povijest je pokazala da je svatko zamjenjiv, na ovaj ili onaj način, tako da te izjave treba uzeti s rezervom. Da bi potvrdio svoju krajnju nezainteresiranost za mjesto novog šefa jedne od najjačih tvrtki na svijetu, dodaje: ‘To je nešto što ljudi moraju shvatiti. Vidim Stevea ondje, sijedog i u svojim 70-ima, daleko nakon što sam ja već u mirovinu.’ Situacija, ipak, nije sa-svim jasna jer nitko, osim možda ‘užeg kabineta’, ne zna tko bi trebao jednog dana, a taj će sigurno doći, zauzeti Jobsovo mjesto. Donedavno gotovo anoniman, Cook je rijetko bio predmetom intervjuja i članaka, tako da je izvora malo. Pa iako je zasigurno sposoban, pitanje je bi li mogao tvrtki i njezinim proizvodima jamčiti dodanu vrijednost, proizašlu iz veoma specifične Jobsove filozofije utemeljene na svojevrsnoj tržišnoj bahtosti u pristupu potrošačima, inače svačijem božanstvu koje se ne smije ljutiti.

Cook je poput Jobsa, radoholičar opsjednut svojim poslom izvan kojeg se bavi samo biciklimom i praćenjem američkog nogometa. Drugi veliki plus u njegovu korist proizlazi iz njegova dosadašnjeg zaposlenja – osobe koja godinama vodi dnevne operacije kompanije i poznaje ju u dušu. Roden u Alabami i diplomant Sveučilišta Auburn, Cook se legendarnoj kompaniji pridružio nedugo nakon Jobsova povratka, 1998., pristigavši onama iz Compaq, gdje je obnašao dužnost potpredsjednika za materijale, a prije toga je 12 godina proveo u IBM-u. U Appleu je na početku imao nezgodan zadatak pročitati tada katastrofalnu tvrtkinu proizvodnju, distribuciju i nabavu. Nimalo lak zadatak za prvi dan na novom poslu, no čovjek se snašao. Od temperamentnog Jobsa razlikuje se hladnom profesionalnošću, što dokazuje i jedan od sastanaka s njegovim timom, otprije na početku sage, kad je uočio problem u Kini i ustvrdio da netko hitno treba otići onamo i vidjeti što se događa. Nedugo nakon toga okrenuo se bez ikakvih emocija prema Sabihu Khanu, i danas jednom od svojih najvjernijih po-bočnika, i upitao: ‘Što ti čekaš?’ Taj je bio toliko osupnut da je odjudio na aerodrom u toj istoj odjeći i zaputio se u Kinu. Ova priča prikazuje Cooka upravo onakvim kakav jest – hladnim i zahtjevnim. Pravi čovjek za taj posao, ali za vođenje cjelokupnog Applea…?

Sin je oca radnika u brodogradilištu i majke kućanice, tako da se za svaki uspjeh nedvojbeno morao žestoko boriti. Prvu diplomu zaradio je na Auburnu 1982. iz industrijskog inženjerstva, a šest godina poslije dopunio je obrazovanje MBA-om iz poslovne administracije s prestižnog Sveučilišta Duke. Mnogi upravo Cooku pripisuju spašavanje Applea zatvaranjem tvornica i skladišta diljem svijeta, umjesto čega je izdvojio proizvodnju. Prije zasjedanja na funkciju vršitelja dužnosti direktora na istome se mjestu okušao dva mjeseca 2004., a uza stalno zaposlenje ‘fuša’ i u Odboru direktora Nikea. Iako smiren i polagan, stereotip južnjaka iz Alabame prema svjedočenjima suradnika izmorit će čovjeka neprekidnim ispitivanjem u sokratovskom stilu. Zašto, pa zašto, pa zašto, i tako dok ne kapitulirate.

Kad je riječ o njegovu osobnom životu, poznato je da obožava fitnes, voli planinariti, biciklirati i ići u teretanu. Radni mu dan počinje u pola pet, kad počinju stizati prve e-poruke s njegova računala. Osoblje ga, nedvojbeno, još i danas posebno ‘voli’ s obzirom na to da je imao naviku održavati telefonske sastanke u nedjelju navečer kako bi se svi što bolje pripremili za sljedeći tjedan. K tomu, voli i da traju. Tako je jedanput cijeli let za Singapur proveo na telefonu, da bi nakon slijetanja održao osmosatni ‘sastančić’. Eto odakle svi oni američki filmovi u kojima otac familije ne posvećuje dosta vremena ženi i djeci. Krivac je Tim Cook. Osim karakternih sličnosti Cook svoga karizmatičnog šefa slijedi i u odijevanju. Često, naime, u službenim prilikama nosi traperice i crnu majicu, zaštitni znak Stevea Jobsa. Iako nikad ne diže glas, očito se ubraja u one ljudje koji učinak straha i poštovanja postižu mirnijim, sofisticiranim metodama. Ipak, bez obzira na spomenutu ležernost, mnogi ga opisuju kao često namrgođenog i bez razvijenog smisla za humor. Na sastancima često zna uzeti dugu neugodnu stanku u razgovoru koju prekida jedino trganjem omota s energetskih čokoladica koje, kažu poznavatelji, neprestano trpa u sebe. Takva opsjednutost formom i izdržljivošću postala je već legendarna u Appleu – osim spomenutih e-poruka u cik zore nazvat će ljude u bilo koje doba dana i noći i dugo ih ‘piliti’. Unatoč tomu čini se da zna što radi jer je upravo njegov tim odgovoran za niz uspješnica, kako na poslovnom području tako i kad je riječ o proizvodima.

Mnogi su, ipak, skeptični u vezi s direktorskim materijalom. Očito je riječ o sjajnom operativcu, ali da bi se ime jedne od ‘najkul’ kompanija održalo, sasvim sigurno treba imati više. Mora se i biti ‘kul’, što potvrđuje izjava jednog investitora iz Silikonske doline povezanog s kompanijom: ‘Nitko ne bi Cooka postavio za Appleova šefa, to je uistinu smiješno. Tvrtki ne treba samo tip koji obavlja zadatak – treba im briljantan čovjek za proizvode, a Tim, jednostavno, nije ta osoba. Pogotovo ne u kompaniji u kojoj su operacije ionako izdvojene.’ Ima, naravno, i onih s nešto popustljivijim stajalištem, iako ne bez rezerve. Jedan je takav čovjek i Michael Mayer, bivši šef Freescale Semiconductora, tvrtke koja je prije opskrbljivala Apple mikroprocesorima. ‘Nisam siguran da će on moći zamijeniti Jobsovu kreativnost. No opet, može se reći da to i neće trebati Appleovu sljedećem šefu.’

Druge zanimljive stvari koje su dosad procurile kažu da je riječ o dugogodišnjem samcu (spekulira se i o njegovoj seksualnoj orijentaciji, što je neizbježno u takvim slučajevima), a njegova školska kolegica Gina Glosski ne opisuje ga kao pretoplu osobu: ‘Nikad se nije doimaо previše zainteresiran za druge ljude. Ja sam ljubilica i grli-teljica, ali nikad se ne bih osjećala ugodno grleći ili ljubeći njega.’ Kad je riječ o politici, zna se da je pripadao Republikanskoj stranci još dok je radio u IBM-u, što je u Americi iako vrlo rastežljiv pojam, pogotovo kad znate da je novac nedavno donirao Obaminoj kampanji.

Malo je kad prije bilo toliko prijepora i spekulacija u vezi s nasljednikom neke kompanije koliko je to slučaj posljednjih mjeseci s Appleom, ali to je i sasvim razumljivo jer se rijetko kad jednoga šefa toliko poistovjećivalo s kompanijom koju vodi, njezinim proizvodima i imidžem koliko se poistovjećuje Stevea Jobsa. Zato se i ne treba čuditi skepti mnogih koji ne vjeruju da brend ima snage preživjeti, bar ne u ovom opsegu, eventualni odlazak utjelovljenja onoga što ljudi vole u Appleu. Dokaza je dovoljno, od brige Wall Streeta za njegovo zdravlje do trenutačnog reagiranja cijene dionice na gafove medija vezane uz njegovo zdravlje, poput objave osmrtnice Stevea Jobsa na Bloombergu ili vijesti da je pretrpio srčani udar na CNN-u. Usprkos mišljenju da je Jobs alfa i omega kompanije, što u načelu i jest, njegovo se vodstvo najviše ogleda u razvoju proizvoda. Drugi menadžeri znatno pridonose posebno dizajnom napravica, primjerice Jonathan Ive i Bob Mansfield, viši potpredsjednik, koji je vodio tim odgovoran za ultratanki MacBook Air.

Jedna varijanta mogućeg raspleta nakon Jobsova odstupanja tako podrazumijeva timski pristup umjesto inzistiranja na jednoj, ključnoj osobi. U takvu scenariju Cook bi bio nominalni šef odgovoran za Appleove operacije i funkcioniranje, a drugi vode brinuli bi se o dizajnu i marketingu, što uopće nije nelogična ili blesava ideja jer bi se tako iskoristile prednosti preostale nakon Jobsa kao hodajućeg brenda. Uz tu se dvojicu sadašnji uži tim sastoji od nekoliko ključnih imena u Appleu, poput Scotta Forstalla, višeg potpredsjednika za iPhoneov softver, Rona Johnsona, prodanog šefa, Petera Oppenheimera, šefa Financija, te Bertranda Serleta, šefa Softverskog inženjeringa. Svi iznimno uspješni u svojim segmentima, sudjeluju u Appleovu višegodišnjem putu prema statusu jednog od najvećih i najbogatijih brendova na svijetu.

Cook svakako ima najbolje izgleda naslijediti svemoćnog Jobsa na mjestu Appleova šefa, ali bez obzira na različite škole mišljenja sasvim je jasno da ne može u punoj mjeri zamijeniti čovjeka koji se poistovjetio sa svojom kompanijom i čije je zdravlje blisko povezano s njegovim. Kvantiteta svakako nije odrednica te tvrtke koja iz ograničenog raspona proizvoda poput iPhonea, iPoda ili računala Macintosh izvlači maksimum. Apple je osnovan 1976. u Cupertinu u Kaliforniji i bio je jedan od pionira nove informatičke ere. Danas ima otprilike 32 tisuće zaposlenih diljem svijeta odgovornih za 32 milijarde dolara prihoda, 80 milijardi dolara tržišne vrijednosti i četiri milijarde dolara neto dobiti. Osnivači su bili Steve Jobs, Steve Wozniak i Ronald Wayne.

Da-pače, Appleovu legendarnost u velikom je opsegu stvarao tim: I ve gotovo vlastoručno zaslužan za genijalan i revolucionaran dizajn, Forstall i Serlet za softverska rješenja koja uvijek oduševljavaju korisnike, a Oppenheimer i Johnson za pretvaranje Applea u tvornicu novca. Tim ima golemu i ključnu ulogu, pa mogući odlazak Stevea Jobsa može značiti kratki šok za vrijednost tvrtke, no tko god zasjelo na njegovo mjesto, vjerojatno može računati na nastavak Appleove prevlasti pusti li te ljude da dalje rade svoj posao. Jobsovo duhovno vodstvo i karizmu neće se moći nadomjestiti, ali zato se velik dio ukupne Appleove genijalnosti može sačuvati i bez njega.

A što je, zapravo, s Velikim Čarobnjakom? Prvi problemi sa zdravljem Stevea Jobsa počeli su 2004., kad mu je dijagnosticiran rak gušterače, zbog čega se morao liječiti i bio odsutan dva mjeseca. S dijagnozom je imao velike sreće jer je rak gušterače malgni tumor koji najčešće ubija u godinu dana, ali Jobs je dobro prošao s rijetkim oblikom bolesti koju se može liječiti bez kemoterapije i zračenja. Tumor je izvađen, no pod cijenu trajnog ‘rearanžiranja’ njegova probavnog trakta, što dalje utječe na zdravlje. Sve to vrijeme činilo se da ga je pobijedio, no izgleda da bolest nije sasvim poražena. Da bi smirio ulagače i javnost, uvijek samozatajni Jobs i njegova tvrtka objavili su samo da pati od hormonske neravnoteže, što se rješava specijalnim režimom prehrane – tako je ostavljen veliki prostor za spekulacije i naglašanja o pravoj prirodi njegova zdravstvenog problema.