Dobitnik Pulitzerove nagrade za povijest (‘Demokratsko iskustvo’, 1974.), Boorstin u ‘Tragačima’ slijedi povijest čovjekove potrage za razumijevanjem vlastita svijeta od davnih vidilaca i proroka do suvremene znanosti. Uhvaćeni smo, kaže Boorstin, između dviju vječnosti: prošlosti koja je iščeznula i budućnosti koju ne poznajemo, i nikad ne prestajemo istraživati svoje ponašanje i put kojim idemo. Nasljeđujemo znanost i umjetnost, djela velikih otkrivača i stvaralaca, ali unatoč njima svi smo mi tragači, svi želimo znati zašto. U tom je smislu i ova knjiga svojevrsna povijest traganja. Boorstin nije imao namjeru u njoj dati pregled povijesti filozofije ili religije iako opisuje na koji su način tragali veliki zapadni filozofi i vjerski vode. Pri je tome izabrao one tragače koji još živo govore i čiji putovi vode prema spoznaji u našim životima i našoj povijesti i još potiču na osobno traganje.
Zapadna kultura doživjela je tri velike epohe traganja: herojsko doba proroka i filozofa koji su tražili istinu od Boga ili razlog u svakome od nas; doba zajedničkog traganja, koje je težilo civilizaciji u slobodnjačkom duhu, te novije doba društvenih znanosti, kad se čini da čovjekom okrenutom budućnosti vladaju sile povijesti. Knjiga slijedi taj kronološki red, ali svaki od tri dijela kronološki se preklapa s prethodnim kako povijest napreduje od antike do sadašnjosti. To je povijest bez kraja i vječno traganje za odgovorom na pitanje ‘zašto’.
