Trendovi

Elektronički bi novac trebao zamijeniti gotovinu u transakcijama manje vrijednosti, npr. u maloprodaji, prijevozu, plaćanju različitih ulaznica i slično, no bez kontakta s računom u banci.

Plaćanje javnog prijevoza, ali i drugih gradskih servisa te svih proizvoda koji se prodaju na kioscima s beskontaktnom karticom umjesto gotovinom uskoro bi mogla postati u realnosti u nekim hrvatskim gradovima.

Riječ je o projektima koji su svojevrsni preteči uvodenju klasičnoga elektroničkog novca kojim su u Hrvatskoj vrata otvorena od početka ove godine kada je na snagu stupio Zakon o institucijama za elektronički novac.

Zasad je, barem prema planovima, u tome najdalje odmaknuo Zagreb s obzirom na to da ZET, uz uvodenje automatskog sustava naplate u tramvaje i autobuse, sustav plaćanja prilagodljivim karticama na čitač čipa planira proširiti i na plaćanje parkinga i ulaznica za Zoološki vrt te, zajedno s Tiskom i iNovinama, i na cje-lokupni asortiman proizvoda u kioscima. U tu fazu projekta bi se, kaže direktor ZET-a Ivan Tolić, išlo nakon uvodenja beskontaktnog sustava naplate u javnome gradskom prijevozu, koji bi trebao zaživjeti u drugoj polovini ove godine.

• Gradani bi mogli na prodajnim mjestima ZET-a te kioscima Tiska i iNovina uplatiti određeni iznos na posebnu Diners karticu i ponovno ih napuniti nakon potrošnje. Diners kartica je zasad jedina kompatibilna s tim sustavom, a kad tu mogućnost uvedu i druge kartičarske kuće plaćat će se moći i s tim karticama – rekao je Tolić.

Projekt softverskog i hardverskog opremanja automatskog sustava naplate u ZET-u, vrijedan 38 milijuna kuna, u proljeće prošle godine dobio je KING ICT, koji bi vjerojatno radio i informatizaciju cjeholupne mreže koja bi uključivala i kioske. Doduše, investicija u opremu, odnosno čitače i ‘punjače’ beskontaktnih kartica bila bi trošak vlasnika kioska. U Tisku nisu željeli komentirati svoj ulazak u taj projekt, iako se neslužbeno može doznati da se njihovi kiosci već opremaju čitačima, dok u iNovinama kažu da je još prerano govoriti o konkretnim potezima jer su pregovori u početnoj fazi.

U Osijeku već nekoliko mjeseci postoji sustav plaćanja javnog prijevoza Dinersovom beskontaktnom karticom pod nazivom Butra, a u Rijeci se trenutačno vode pregovori s Finom u vezi sa sličnim projektom koji bi se temeljio na Fininom projektu e-novčanik.

Nijedan od navedenih projekata nije elektronički novac u smislu novog Zakona, već je riječ o beskontaktnim karticama koje na različite načine osiguravaju brzo plaćanje pojedinih usluga, ali osiguravaju temelje za primjenu pravog e-novca. Naime, prepreke za njegovo šire korištenje su svugdje u svijetu upravo nedostatak infrastrukture i kritične mase korisnika, i sa strane potrošača i s one trgovaca.

Prema novom Zakonu, koji slijedi direktive EK-a i ECB-a, elektronički novac je instrument plaćanja, odnosno novčana vrijednost pohranjena na nekom elektroničkom nositelju podataka koji kao sredstvo plaćanja prihvaćaju i druge osobe, a ne samo njegov izdavatelj. Izdavatelj može biti banka ili nebankarska institucija koja dobije dozvolu HNB-a i ima temeljni kapital od osam milijuna kuna. Takav bi elektronički novac, prema svojoj ideji, trebao zamijeniti gotovinu u svim transakcijama manje vrijednosti, npr. u maloprodaji, prijevozu, plaćanju različitih ulaznica i slično, no bez kontakta s računom u banci.

U HNB-u kažu da se zasad nitko nije interesirao niti tražio dozvolu za osnivanje institucije za elektronički novac, no s obzirom na to da je Zakon stupio na snagu 1. siječnja to se teško moglo očekivati. Jedan od prvih kandidata za takvu instituciju je Fina, kojoj je na čelu Mato Regvar, u kojoj kažu da ‘razmatraju sve opcije tog segmenta poslovanja’.

Prednosti korištenja elektroničkog novca su sljedeće: brže obavljanje transakcija, jer je iznos zapisan na karticu pa nema spajanja sa serverom u banci, manji su troškovi za kupcu i trgovcu nego kod klasičnih kartičnih transakcija, nema vraćanja ostatka, novac je bezimen, tj. ne ostavlja trag jer kartica ne glasi na ime (za razliku od sadašnje Dinersove kartice) i ne zahtijeva autorizaciju. Mana je to što, za razliku od gotovine, karticu treba puniti, što znači da treba otići u neku poslovnicu ili na automat i zamijeniti jedan novac za drugi.

Unatoč velikom interesu za elektronički novac, primjena te monetarne inovacije još je u početnoj fazi i u EU, a najdalje su otišle tehnološki naprednije zemlje Dalekog istoka. Glavne prepreke, osim u novcu, leže u psihologiji. Naime, malo će se tko odlučiti na početnu investiciju u potrebnu infrastrukturu dok nema dovoljno potencijalnih korisnika, koji s druge strane neće prigrli novi oblik plaćanja dok se ne bude mogao koristiti na dovoljno mjestu. Kao srž problema stoga se pokazalo to kako uvjeriti velik broj korisnika da počnu upotrebljavati e-novac.

Također, iako je riječ o višem stupanju tehnoškog razvoja u usporedbi s karticama s magnetnom trakom pa je takve čip kartice teže krivotvoriti, mnogi stručnjaci ističu upravo upitnu sigurnost beskontaktnih kartica.