Ne budemo li mogli refinancirati dug, stvorit će se pritisak na devizno tržište i bit ćemo u ozbiljnim problemima. Ne možemo računati ni na izravna inozemna ulaganja, prihodi od izvoza bit će neusporedivo manji, a manje će biti i kredita u devizama – kaže Lovrinović.
Dok poduzetnici obilaze Sanadera, bankari pritišću HNB. Traže da im ukine ograničenje rasta kredita od 12 posto. Iako prošle godine nisu nizbila iskorištiti kreditni ‘plafon’, slabljenje kune smanjuje im razliku između iskorištenog i dopuštenog kreditiranja. Guverner Željko Rohatinski tvrdi da nije problem u tečaju eura (uz prosječni tečaj od 7,44 kune za euro bankama je u siječnju još ostalo 1,2 milijardi kuna za kredite), nego u tečaju švicarskog franka koji je od 31. prosinca 2007. ojačao 12 posto. Uspoređe radi, euro je u tom vremenu ojačao manje od dva posto. Ovisno o udjelu plasmana indeksiranih u ‘švicarcima’, banke imaju više ili manje prostora za kreditiranje. HNB je, kaže guverner, na vrijeme upozoravao na rizičnost plasmana u francima i to je sada problem banaka. No ‘plafoniranje’ kredita na jedan posto na mjesec pokazalo se kao dobra neizravna poluga u očuvanju tečaja kune. HNB je već u siječnju morao intervenirati na deviznom tržištu prodajom eura. Eurima se trgovalo već po 7,58 kuna, i to je bio znak jačanja deprecijacijskih očekivanja, špekulacija komitenata banaka, ali i samih banaka. Za devizne je intervencije HNB spreman potrošiti oko milijardu eura iz međunarodnih pričuva, no ni to nije čvrsta granica koja se ne smije prijeći. Ipak, ne bi bilo dobro da se samo HNB bavi tečajem kune jer bi smanjenje pričuva moglo povući i pad kreditnog retinga.
Bilo bi poželjno zbog održavanja eksterne likvidnosti da banke angažiraju i vlastita devizna sredstva, oko devet i pol milijardi dolara koje drže na inozemnim računima. HNB je spreman još smanjiti stopu minimalno potrebnih deviznih potraživanja pod uvjetom da banke to iskoriste za održavanje stabilnosti tečaja – poručuje guverner. Sve dok postoje špekulativni pritisci na kunu neće biti repoakcija i banke će za dnevnu likvidnost plaćati skupe lombardne kredite. Na upit hoće li HNB bankama osloboditi 840 milijuna eura za financiranje dugova države, Rohatinski kaže da hoće ako banke i država postignu takav dogovor.
No taj ugovor ne smije sadržavati klauzule koje nisu u skladu s dobrim poslovnim običajima. Ne spominjem to slučajno – kategoričan je Rohatinski. U slučaju povećanja domaćih nelikvidnosti porast će kamatne stope, a u slučaju vanjske do deprecijacije kune – kaže Lovrinović. – Ozbiljniji je problem rast kamata i to se nikako ne smije dopustiti. One već sada nerazumno rastu i HNB je trebao reagirati – dodaje.
Iako se još ne zna što će iznjedriti Ekonomsko vijeće i hoće li Sanader ozbiljno shvatiti upozorenja poslodavaca, malo tko zagovara pomoć MMF-a. Jurčić misli da će on srezati potrošnju na razinu proizvodnje. U Hrvatskoj je složena struktura proizvodnje i potrošnje, sada se u teškim okolnostima to mora ispraviti, a MMF tu neće mnogo pomoći.
O iznosu zajma koji bi mogli povući nitko ne želi nagađati. Analitičar koji je želio ostati anonimnim rekao je da je naša kvota oko 420 milijuna eura i obično se može povući triput više, ali novi uvjeti dopuštaju i mnogo više od toga. Doduše, MMF osigurava manji dio, ostatak bi dali drugi kreditori kojima je upravo MMF ‘garancija’ za pomoć. Zauzvrat bi tražili fiskalno uravnoteženje, transparentni proračun, konsolidaciju izvan proračunskih fondova, privatizacije i strukturne reforme. No ni MMF nije jamstvo da će se posljedice krize ublažiti. Ako i dobijemo program, a ne promijenimo ponašanje, ne piše nam se dobro, kaže nam analitičar.
