Milinović ne shvaća da su samostalni liječnici ‘općaši’ – poduzetnici

Liječnik opće medicine mora u stečaj kad više ne može uredno podmirivati svoje obveze, a Ministarstvo zdravstva i HZZO ne mogu u stečaj ni kad ih ne podmiruju.

S obzirom na to da je djelatnost liječnika opće medicine i gospodarska, a ne samo medicinska, a i Lider su poslovne novine, temu ću obrađiti isključivo s gospodarskog i pravnog gledišta. Vlada i Ministarstvo zdravstva iznenadilo je i nespremne zateklo odbijanje otprilike tisuću i pol liječnika opće medicine koji posluju kao osobe slobodnog zanimanja da prihvate nove, nepovoljnije poslovne uvjete za 2009. koje im jednostrano pokušava nametnuti HZZO. Od bili su ‘općaši’ i dodatni posao naplaćivanja participacije koji im HZZO želi nametnuti bez prava na naknade. Otvoreno odbijanje liječnika, međutim, nije iznenađujuće. Ono je, zapravo, logično, jer više nije riječ samo o poslušnim liječnicima zaposlenicima nego o liječnicima koji svoju djelatnost obavljaju samostalno kao osobe slobodnog zanimanja, dakle kao poduzetnici. Liječnici opće medicine ‘samostalci’ djeluju uglavnom na osnovi ugovora o zakupu ordinacija i ugovora s HZZO-om o obavljanju djelatnosti primarne zdravstvene zaštite. Nasuprot liječnicima opće medicine ministri su i službenici HZZO-a koji suprotno svim gospodarskim načelima smatraju da sve mogu rješavati zakonima kojima za nešto ovlašćuju sami sebe.

Država ne bi smjela tjerati poduzetnike na ugovaranje uvjeta koji im nisu prihvatljivi, a još manje kao ugovorna strana jednostrano tjerati drugu da mora prihvatiti lošije uvjete od onih prije ugovorenih. To država osobito ne bi trebala raditi tako da donese zakon kojim obvezuje drugu ugovornu stranu da mora prihvatiti lošije uvjete, kao što je to ministar Milinović pokušao u ugovaranju djelatnosti liječnika opće medicine za 2009. U svakom slučaju, potpuno je nejasno zašto ministar i službenici HZZO-a misle da liječnici moraju poštovati zakon kojega se ne pridržavaju ni ministar ni službenici HZZO-a. Umjesto Ministarstva zdravstva HZZO-om je (čitaj: novcem za zdravstvo) od 2006. do 1. siječnja 2009. trebala, u skladu sa Zakonom o obveznome zdravstvenom osiguranju, upravljati skupština u kojoj su trebali biti izabrani predstavnici, jedan na svakih 100 tisuća stanovnika. Tu zakonsku odredbu ministar Milinović i službenici HZZO-a nikad nisu poštovali.