Nacionalna kuhinja – dodana vrijednost pansionskoj večeri

Stala od toga za nju povoljnog aranžmana? Sudeći prema nekim informacijama, država je na preuzimanje posla s plinom zapravo bila primorana. Mol je pritom od Vlade naplatio sve nagomilane ustupke i dugove. Prema riječima ekonomista Ljube Jurčića, ugovor o prodaji udjela Molu iz 2003. nije sadržavao nikakvu sličnu obvezu države.

Mol je tek sada uvjetovao da država preuzme ovaj posao jer su cijene bile formirane politički i donosile su mu gubitke. Jamčim da Vlada prema ugovoru to nije morala provesti, dakle, učinila je to zbog nečeg drugoga – kaže Jurčić.

Iako je premijer Sanader u nekoliko navrata naglasio da je izdvajanje plinskog biznisa dio strategije koja bi Hrvatsku trebala odvesti u energetsku neovisnost, cijela bi priča prije mogla završiti u teškom minusu. Bivši ministar gospodarstva, a danas konzultant Davor Štern to je i potvrdio.

Sve dok se cijene ne promijene i umjesto socijalnih ne postanu tržišne te dok se ne počne u cijelosti postupati u skladu s direktivama Europske komisije, do 2013., na poslu s plinom bit će gubitaka. Umjesto Ine sada će ih ostvarivati država ili njezina trading kompanija. Mol i Ina stoga su zadovoljni takvim razvojem događaja – kaže Štern. Njegove riječi potvrđene su i u samom vrhu Ine, ali uz naznaku da će se prema novom ugovoru plin iz vlastite proizvodnje po korektnim cijenama državi moći prodavati tek od 2014.

Direktor londonske konzultantske kuće Oil and Gas Consulting i dugogodišnji menadžer u Ini Jasminko Umčević kaže pak da se od države u novim okolnostima ipak očekuje racionalniji stav:

Kad je država javna vlast, ona traži modus prema kojemu će svima biti dobro. No kad je ona poduzetnik, kao u ovom novom slučaju, tada pokušava ostvariti što veći profit. Od privatizacije Ine Vlada je kao njezin dioničar u više navrata onemogućava tu tvrtku u ostvarivanju maksimalno dopuštene marže, što nije u skladu sa Zakonom o trgovacim društvima. Prema njemu nijedan dioničar ne smije nanositi štetu drugima. S dosadašnjom politikom cijena upravo se to radilo, a sada će se taj odnos promijeniti – navodi Umčević.

Sve dok se to ne dogodi, a posebice u prvom razdoblju od osnivanja nove trading kompanije, njezini članovi imaju itekakva razloga za strah. Njihove krhke bilance u vezi s poslom s plinom, za koji se zna da donosi gubitke, zasigurno će završiti u crvenom. Prema dostupnim informacijama upravo je to i razlog zašto je Vlada odlučila stvoriti širi krug budućih suvlasnika. Podjela budućih izvjesnih gubitaka na Markovu trgu učinila se, dakle, zgodnim rješenjem. Na početku se pričalo samo o HEP-u, ali je ta tvrtka također zbog socijalnih cijena struje samo u prvoj polovini 2008.

Dobitnici INA i MOL na godinu su gubili milijardu kuna na uvozu i više od milijarde na vlastitoj proizvodnji koju su morali jeftino prodavati; do 2014. cijena plina iz proizvodnje bit će samo pet posto manja od one iz uvoza.

Dobitnici i gubitnici PLINARA ZAGREB, PETROKEMIJA I HEP dobivši su u lakšoj nabavi plina, a gubit će novac sve do formiranja tržišnih cijena 2014.

DRŽAVA će kratkoročno gubiti novac zbog prodajnih cijena plina, a dugoročno je najveći dobitnik jer će u cijelosti kontrolirati tržište i opskrbu.

Gubitnik Plinacro će izgubiti zbog socijalnih cijena plina kao i ostali, dobiva veliki kreditni uteg, a i nije jasno zašto tvrtka koja se bavi transportom treba kupovati plin.

Iskazala gubitak od 110 milijuna kuna. Kad je pak riječ o Plinari Zagreb čini se da ovu tvrtku Vlada čak nije ni pitala želi li udjel u projektu: – Znamo koliko i vi, dakle, samo ono što smo pročitali u novinama – priznali su.

Struka žestoko kritizira i ovu odluku države. Jasminko Umčević ideju o svojevrsnoj nacionalizaciji posla s plinom drži u načelu ispravnosti, ali je u cijelosti protiv sastava konzorcija.

Što će HEP, Plinacro, Plinara Zagreb i Petrokemija u tom projektu? To je čisti sukob interesa jer su oni potrošači a ne trgovci. Uostalom HEP u jednoj varijanti Energetske strategije ide u prodaju. Tko će onda biti suvlasnik te kompanije, opet neka privatna kompanija koja nema isti interes kao i država? – pita se Umčević.

Ljubo Jurčić još je oštriji kad govori o trading kompaniji: – Uvođenje više tvrtki u konzorcij smjer je kojim se ne smije ići. To mi sve više nalikuje na socijalističko, a ne na tržišno rješenje.

Plinacro postao veliki dužnik. I način kupnje plinskog skladišta u najmanju je ruku sumnjiv. Plinacro je jednom odlukom Vlade na pragu recesije od kvalitetne tvrtke postao velikim dužnikom, opterećenim kreditom od pola milijarde kuna.

S druge strane, treba reći da dijelu tvrtki koje bi trebale sačinjavati konzorcij ta ideja nije mrska. Osim HEP-a, njoj se svakako najviše raduje Petrokemija. Predsjednik njezine Uprave Boris Mesarić zbog toga na osnivanje nove kompanije gleda vrlo pozitivno:

Dobro je da je Vlada opskrbu plinom preuzela u svoje ruke. Na taj način možemo planirati i gradnju drugog skladišta Okoli 2 koje bi nam u budućnosti moglo donijeti i zaradu. Zašto ne bismo imali višak kapaciteta pa umjesto da zimi kupujemo skuplje prodavati drugima? Siguran sam da smo na dobru putu, a što se tiče formiranja tržišnih cijena do toga će sigurno ubrzo doći – kaže Mesarić.

Pitanje je samo u kojoj će mjeri Petrokemija sudjelovati u gradnji drugog skladišta koje treba prije svega – Petrokemiji.