Najžešća bitka za treća tržišta: Konzum i Mercator, Magma i

Dok je Hrvatska u Jugoistočnoj Europi u posljednje četiri godine pozitivna s 952 milijuna eura, Slovenija je ostvarila četiri puta veći suficit – 3,7 milijardi eura. Hrvatske tvrtke samo iznimno imaju ‘bolje proizvodnju’, ali na cilju u pravilu slave Slovinci. Gledajući makroekonomski, dovoljno je reći da je apsolutni BDP u Hrvatskoj samo 12 posto veći nego u Sloveniji iako je Hrvatska po broju stanovnika 110 posto veća. Prosječni BDP po stanovniku u Sloveniji jest 18.680 eura, a u Hrvatskoj 8.450. Slovenija izveze 71 posto BDP-a, a Hrvatska 49. U međusobnoj razmjeni Hrvatska konstantno bilježi minus, u prvih deset mjeseci 2008. godine 526 milijuna dolara. Pogleda li se trgovinska bilanca Slovenije i Hrvatske u Jugoistočnoj Europi u posljednje četiri godine, Hrvatska je pozitivna s 952 milijuna eura, no Slovenija je u istom razdoblju ostvarila suficit od 3,7 milijardi eura. Jednostavnije, četiri je puta uspješnija.

Uzevši sve to u obzir, aktualna blokada ulaska Hrvatske u EU i NATO teško se može opravdati ekonomskim interesom Slovenije. Da Hrvatska uđe EU, slovenski proizvodi imali bi jeftiniji i lakši pristup hrvatskom tržištu. S druge strane hrvatskim proizvodima otežao pristup tržištima bivše Jugoslavije, na kojima jedino i vlada ozbiljnija konkurentska borba hrvatskih i slovenskih tvrtki. Međutim, Slovenci i sada izvoze više u te zemlje, a prava se snaga ogleda u direktnim ulaganjima, u kojima Slovenija ponovno više struko vodi.

Najžešća konkurencija između dviju zemalja vlada u maloprodaji, gdje kopljka lome Mercator i Konzum. Mercator još drži laganu prednost pred Agrokorovom Ideom u Srbiji, a Konzum se u BiH osjetno odvojio od Mercatora kupnjom nekoliko lokalnih trgovaca. Međutim, ako se Mercatoru pridoda drugi veliki slovenski trgovac Engro, koji je vrlo jak u Srbiji, BiH i Makedoniji, Slovinci odnose pobjedu u robi široko potrošnje. Situacija je slična i u drugim granama trgovine. Merkur je jači i regionalno bolje pozicionirani pandan Pevecu, koji je potkraj 2007. otvorio tržište BiH, a potkraj prošle godine najavio ulaganje od 40 milijuna eura u trgovački centar u Beogradu i stvaranje lanca trgovina. Sportina je jak konkurent Magmi iako se Magma dobro drži.

U BiH Magma ima 11 trgovina, a Sportina osam, u Srbiji je jača Sportina s 23 trgovine u usporedbi s 14 Magminih, a zanimljivo je da Magma a ni Kraš, Zvečevio ili Koestlin nemaju konkurencije u slovenskim tvrtkama. No i u prehrambi u regiji Dežela se ima čime posnosi. Soko Štark, srpski konditorski proizvođač, kao i Grand kafa, od 2005. u vlasništvu su Droge Kolinske. Grand kafa pokriva pola tržišta Srbije i više od 20 posto tržišta u BiH. Za razliku od nje Franck uopće nije izasao u regiju. Droga Kolinska najbolje se može usporediti s Podravkom iako slovenska kompanija još drži glavnu riječ na tržištima bivše Jugoslavije. Cilj im je isti – postati vodeća prehrambena kompanija u regiji. Podravka se pak može pohvaliti da je od Droge.

Adut na koji Hrvatska može ozbiljnije zaigrati u regionalnoj utakmici sa Slovincima i uvjerljivo najveći hrvatski ulagač u regiju jest Agrokor. Najžešća borba vodi se u maloprodaji sa slovenskom perjancicom Mercatorom. Nakon posljednje akvizicije trgovačkog lanca Tom u BiH Konzum je strategijom preuzimanja lokalnih trgovačkih lanaca utvrdio lidersku poziciju. Tržišni udjel Konzuma u BiH sada je veći od 10 posto. U Srbiji Todorićeva Idea drži oko šest posto, ali najavljenim ulaganjima, potpomognutim EBRD-om, mogao bi prestići slovenskog konkurenta i na tom tržištu.

Mercator je najveći slovenski ulagač u regiju. U sedam je godina u Srbiju, u kojoj drži tržišni udjel od osam posto, uložio 250 milijuna eura, a u BiH je od 2000. godine uložio 81 milijun eura i do 2010. planira zauzeti pet posto tržišta. U Crnoj Gori već drži četiri posto tržišta. Strateški je cilj zaustaviti pozicije vodećeg trgovca u Jugoistočnoj Europi. Doduše, tempo se malo usporio, a kriza je prouzročila pad investicija za 50 posto. I u BiH se situacija zakomplicirala pa se priprema prodaja nekoliko objekata, a pitanje je kako će na sve utjecati najavljenja prodaja samog Mercatora.

Posljednji su hrvatski aduti proizvođač gradevinskog materijala Nexe grupa, koja je zauzela regiju, a u Sloveniji nema konkurenta, i neusporedivo jače hrvatske gradevinske tvrtke koje, doduše, još nisu napravile ništa važno u regiji. Od slovenskih može im konkurirati eventualno Slovenija ceste Tehnika.

Prije rata koperska je luka bila neusporedivo manja od riječke. Danas pretovari 20 milijuna tona, a Rijeka oko 13 milijuna tona, s time da je udjel naftne u odnosu na suhe terete u Koperu zanemariv, a u Rijeci znatan. Slovenija od turizma na godinu zaradi nešto manje od dvije milijarde eura, što je malo u usporedbi s hrvatskih sedam milijardi eura. Situacija postaje manje blistava usporede li se turistički potencijali Hrvatske i Slovenije.

Iako nisu posve komplementarne, najveći su hrvatsko-slovenski prehrambeni konkurenti Droga Kolinska i Podravka. Slovenska je kompanija efikasnija, a akvizicijama i bolje pozicionirana na tržištima bivše Jugoslavije. Slovenski KD group i Ilirika te hrvatska Fima konkurenti su u regiji, ponajprije u brokerajima i investicijskim fondovima. Otprilike u isto vrijeme izašli su u regiju, prevlast varira ovisno o segmentima iako su Slovenci ukupno jači.

Jedno je od obilježja slovenskoga gospodarstva to da je vrlo malo kapitalnih tvrtki prodano strancima, iako upravo sada jača pritisak za njihovu prodaju. Najsljednijim su primjeri: dvije najveće slovenske banke Nova ljubljanska banka i Nova kreditna banka Maribor, u većinskom državnom vlasništvu, proširile su se regionalnim tržištem. Slična je situacija s pivovarama: sve su hrvatske prodane multinacionalkama, a Pivovarna Laško proširila se regijom (među ostalim i u Omiš).

Dok se u prehrambenoj industriji držimo, Slovenija ima prevagu u proizvodnji bijele tehnike. U Srbiji su, primjerice, Končarevi uređaji odavno arhivirani, a tramvaji imaju ‘šoferšajbu’ u obliku mrskog slova ‘U’. Gorenje dotad u nekim kategorijama proizvoda pokriva čak i do 50 posto tržišta, a slično je i u drugim državama u regiji. Jedan je od najjačih primjera slovenske dominacije automobiljska industrija, za koju je dovoljno reći da je najjača hrvatska tvrtka AD Plastik dobavljač slovenskog Revoza i Preventa, koji je i suvlasnik solinskog proizvođača.

Slikovit primjer koji pokazuje kako su nas Slovenci prešišali u djelatnostima u kojima smo nekoć dominirali farmaceutska su industrija i lučki biznis. Krka, nekad neusporedivo manja od Plive, danas je jaka regionalna kompanija, a Pliva je postala jedan od pogona izraelske Teve. Luka Koper, prije rata manja od Trsta i Rijeke, danas je apsolutni lider na sjevernom Jadaranu, bolje je povezana s velikim europskim tržištima i neusporedivo učinkovitija od Luke Rijeka. Jedan od rijetkih potencijalnih zajedničkih projekata slovenskog i hrvatskoga gospodarstva upravo je integracija riječke i koparske te tršanske luke u zajednički logistički holding u idućih desetak godina kao konkurencija sjeveroatlantskim lukama.

Turizam je grana u kojoj, i to zahvaljujući geografskom položaju, dominira Hrvatska. Ipak, slovenske dvije milijarde eura godišnjeg prihoda od turizma, većinom zimskoga, zvuče sasvim solidno. Slovenci su najvjerniji hrvatski turisti u odnosu na broj stanovnika i ostvare otprilike šest milijuna noćenja na godinu, što je neusporedivo više od 300 tisuća hrvatskih noćenja u Sloveniji.

Iako je hrvatski turizam mnogo veći od slovenskog, impresioniran sam time što se gradi i kako se razvija Portorož. Pogledamo li razvoj ljubljanske zračne luke, žao mi je što zagrebačka nije brža od nje u modernizaciji. Glavna boljka hrvatskih tvrtki, uključujući najjače, jest to što njihovi proizvodi i trgovački lanci nemaju ‘produ’ u Sloveniji, a slovenske su tvrtke vrlo jake u Hrvatskoj. U Srbiji su s druge strane zbog političkih razloga više dobrodušte slovenske tvrtke.

Unatoč sasvim različitim početnim okolnostima – višoj stopi razvijenosti, jačoj tradicionalnoj vezanosti uza zapadna tržišta i činjenici da Slovenija nije imala rata – ugledni slovenski ekonomist Jože Mencinger smatra da je Hrvatska otišla u pogrešnom smjeru u makroekonomskim odlukama, poglavito u neo-bičnoj želji za jakom kunom, a Slovenija je prviš šest godina napravila sve da spriječi realnu aprecijaciju tola. Slovenija se nije oslanjala ni na direktne strane investicije, odnosno prodaju imovine strancima, a pogotovo ne bankarskog sustava. U gospodarstvu su nastavili odlučivati ‘crveni direktori’, koji su najzaslužniji za brz prijelaz iz krize u rast. Privatizacijski je model uz mnoge slabe strane omogućavao normalno djelovanje gospodarstva – kaže Mencinger.

Prema njegovim riječima Slovenci Hrvatsku ne doživljavaju kao ekonomskog konkurenta. Konkurentske tvrtke uglavnom više ne postoje ili ne proizvode jednake proizvode. Slovensko je i hrvatsko gospodarstvo komplementarnije. Hrvatska je za Sloveniju, prije svega, potencijalno tržište, a za potrošače turističko odredište. Jedino političari na obje strane vide natjecanje i raspriju nacionalizam – kaže Mencinger, dodajući da Slovenija nema veće koristi ili štete od članstva Hrvatske u EU i da su priče o tom interesu političke floskule.

Preveden pak smatra da će Slovenija ekonomski znatno profitirati od ulaska Hrvatske u EU jer slovenske tvrtke već imaju jak položaj u Hrvatskoj. Kako bilo, tu smo gdje jesmo. Od Slovenaca bismo bar mogli nešto naučiti – kako se boriti za svoje interese, bilo ekonomske bilo političke.