Odvjetnici smatraju da Ustavni sud treba ocijeniti ustavnost Prekršajnog zakona iako bi bilo učinkovitije podnijeti tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
To izgleda otprilike ovako: ako netko, navodno, počini prekršaj u prometu za koji je predviđena kazna do 2.000 kuna, odmah mu prometni policajac na licu mjesta uruči obvezni prekršajni nalog. Uloži li navodni prekršitelj preko policije prigovor Prekršajnom sudu i sud jednostavno potvrdi da su ovlašteni tužitelji (prometni policajci) sve savršeno dokazali i donese pravomoćnu presudu, okrivljenik nema nikakvu mogućnost nepristrane kontrole u drugostupanjskome sudskom postupku.
Premda za većinu građana 2.000 kuna globa zbog navodnoga prometnog prekršaja nije malen iznos, neusporedivo veće posljedice oduzetog prava na nepristranu drugostupanjsku sudsku provjeru (ne)zakonitosti prekršajnog postupka mogu nastati kad porezni ili devizni inspektori, kao ovlašteni tužitelji, uručuju navodnom prekršitelju obvezni prekršajni nalog na koji se prekršitelj ne može žaliti.
Da bi se nekako zameli tragovi kršenja osnovnih ljudskih prava, Prekršajni zakon predviđa da prekršajni okrivljenici umjesto drugostupanjske provjere (ne)zakonitosti prekršajnog postupka mogu državnom odvjetniku RH podnijeti prijedlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti (poništenje prvostupanjske odluke) i uspoređno podnijeti ustavnu tužbu.
Moš misli da će se Mladen Bajić iz Državnog odvjetništva i Jasna Omejec iz Ustavnog suda žuriti s rješavanjem prekršajnih postupaka u situaciji u kojoj ne stignu pokriti ni zakonodavne propuste (primjerice one u izboru sudaca Ustavnog suda)! Odvjetnici smatraju da Ustavnom sudu treba podnijeti prijedlog za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Prekršajnog zakona. Mislim da bi, s obzirom na to da su odredbe Prekršajnog zakona u izravnoj suprotnosti s odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima, bilo učinkovitije podnijeti tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.