Među šarenim proizvodima na policama trgovačkih lanaca lako se daju uočiti ona neattractive pakiranja proizvoda bezličnog imena. Poznatijsi kao robne marke, ti se proizvodi od klasičnih ne razlikuju toliko okusom, mirisom ili kvalitetom koliko cijenom. Kad bi se moglo karikirati, prodor kriznog stanja u lisnicu krajnjeg potrošača rezultirao bi inflacijom robnih marki. Iako je taj prizor daleko od mogućeg, najbolje bi oslikavao situaciju koja bi nastala i kad bi poduzetnici odlučili s platne liste ukloniti dizajnere, koje se u krizi, na njihovu žalost, nerijetko percipira kao trošak. Da je to tako, dovoljno govore izjave domaćih marketingaša koji će u ovoj godini rezati svoje marke iščekivanje između deset i 40 posto. Marketing, a tako i dizajn, u glavi poduzetnika često se doživljava kao izdatak, zbog čega se može očekivati da će domaći kreativci ove godine u manjoj mjeri ubirati plodove tržišnog natjecanja.
Kako kaže Tatjana Jallard, menadžerica Hrvatskoga dizajnerskog društva, dizajn i jest trošak ako ga se rabi kao dekoraciju proizvoda, na kraju procesa. Tako se štedi na početku kvalitete, ali i podcjenjuje…
Poznata demokratizacija dizajna, na kojoj je bogatstvo stekao osnivač IKEE Ingvar Kamprad, novi bi zamah mogla doživjeti u teškim gospodarskim vremenima. Naime, taj koncept počiva na ideji da dizajn postane dostupan svima. Dakle, umjesto da dizajnirani proizvodi budu dostupni samo onima s dubljim džepom, priuštiti si ih mogu svi slojevi potrošača, naravno, ako su spremni malo kvalitete žrtvovati za dobar izgled. Kako predviđaju stručnjaci, ideja dizajniranih proizvoda po pristupačnim cijenama odgovara i trenutačnim potrebama potrošača koji su primorani tragati za najboljim cijenama i odricati se onoga dobrog osjećaja posjedovanja lijepog. Uz kompanije poput Targeta ili spomenute IKEE, tim su se konceptom potrošačima predstavile i modne marke poput Zare, H&M-a ili Manga, ali i trgovci opreme za dom poput Magme Home.
- Da bi hrvatski proizvod prošao na globalnom tržištu potreban je dizajner koji razmišlja globalno, ističući pritom lokalne vrijednosti, ali i menadžer koji će dizajnom znati upravljati.
Prema pisaju Herald Tribunea, pametna sinergija dizajna i poduzetništva, nagrizlog negativnim gospodarskim kretanjima, ne može rezultirati ničim drugim nego obostranom korist. Dizajneri tako mogu poduzetnicima pomoći da iskoriste poslovne prilike ili, bolje rečeno, razviju proizvode koji će odgovarati novim potrebama potrošača nastalima zbog krizne situacije. Dobar je primjer za to virtualna banka Virtual Wallet u vlasništvu američke banke PNC-a, koja svojim uslugama cilja na tehnološki osvještene, mlađe korisnike. Kompanija je u suradnji s dizajner-skim grupom Ideo razvila uslugu kojom korisnici mogu pregledavati svoje račune i upravljati svojim transakcijama na pomalo nekonvencionalan način: umjesto da se na ekranu mobitela ili računala pojavljuju nepregledni nizovi brojaka, korisnici kontrolu nad svojim financijama vode uz pomoć jednostavnih, grafičkih prikaza. Dobar su odaziv u PNC-u i očekivali jer je provedeno istraživanje pokazalo da su se kupci zbog kreditnog sloma osjećaju zbunjeno, pa čak i preplašeno. Dizajneri mogu pomoći i tijekom razvoja tzv. recesijski prihvatljivih (recession-friendly) poslovnih modela, poput servisa za bicikle koji su već zaživjeli u nekim europskim gradovima poput Pariza. Naime, umjesto da potrošači ulože novac da bi nešto dobili u trajno vlasništvo, ne bježe od povremenog, pa je tako i ‘rentanje’ bicikla pametno ulaganje.
