Pad izvoza kineske vlasti pokušavaju kompenzirati poticanjem vlastite potrošnje. U siječnju je počelo i kreditiranje – prebacivanjem 175 milijardi dolara izravno ‘upumpanih’ u investicije. To im uz druge mjere može jamčiti brz izlazak iz krize.
Recesija je varljiv pojam koji često ne očrtava sasvim precizno realno stanje stvari. Dapače, moglo bi se reći da je recesija u oku promatrača. Primjerice, kad kažete ‘recesija u Americi’, to znači rekordnu nezaposlenost, raspad financijskog sustava, promjenu političkog, a, čini se, i društvenog smjera, rub propasti kućnih imena poput GM-a i Chryslera itd. Ako pak kažete ‘recesija u Kini’, slika je uvelike drukčija – pad rasta, ali još znatan rast. U brojkama je riječ o padu s desetak posto (rijetko postoji konsenzus o točnoj brojci rasta kad je Kina u pitanju), na, recimo, sedam. Kineski premijer Wen Jiabao posljednjih se tjedana promiče u političku zvijezdu kakvu Kina nije imala još od Maa, što je potvrđeno njegovom pojavom na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje se svaki njegov uzdah analitički tumačio u detalje, da bi zatim krenuo svojim poslom, na ‘putovanje povjerenja’, uvjeravajući sve sugovornike u brz oporavak Kine.
Jasna je stvar da je kineskom premijeru u opisu posla uvjeravati svijet u dobro stanje kineske ekonomije, no važnije je pitanje koliko je stvarno u pravu. Posljednji kvartal prošle godine pokazao je najgori rezultat kineske ekonomije u posljednjih desetak godina, rast od samo 6,8 posto, visoko prema načelnom kriteriju, malo za Kine. Izvoz, apsolutno najvažniji motor kineskog rasta, počeo se smanjivati i rezultirao desecima tisuća bankrota i gubitkom 12 milijuna poslova za radnike migrante (kineski specijalitet koji označava šetnju radnika između grada i sela), a velik dio izvoza usmjeren je upravo na najgore pogođene Ameriku, najvažnijega kineskog trgovinskog partnera. Prošla je godina izbrisala i gotovo pola svih kineskih proizvođača igračaka, 49 posto, ali Kina je istodobno zabilježila i rast izvoza igračaka, dođuše od samo 1,8 posto.
Međutim, iako je Kina do sada bila usmjeren na SAD, opseg i snaga njezine proizvodnje omogućuju joj manevriranje prema drugim tržištima manje pogođenima krizom. Goleme kineske devizne rezerve, dva trilijuna dolara (procjena), uvelike su usmjerene na kupnju tudišnih dugova, ponajprije američkog, tako da je Kina, de facto, već dugo u tišini kreditirala američku potrošnju vlastitih dobara. Počevši s dna, ponudom isključivo jeftine radne snage kao komparativne prednosti, desetljećima je pametno ulagala u vlastiti tehnološki, infrastrukturni i društveni razvoj suzbijanjem potrošnje, što se sada pokazuje golemim kapitalom. Učinila je ono što npr. Hrvatska nikako nije mogla. Inače diskutabilan politički sustav u tom se slučaju pokazao još jednom kineskom prednošću jer je autokratski režim, za razliku od demokratskog, koji strepi od izbora svakih nekoliko godina (dajući razne koncesije narodu i interesnim skupinama), mogao relativno jednostavno natjerati ljude da troše malo i polako. To isto tako znači lako provođenje svih nužnih a nepopularnih mjera radi uzbijanja recesivnih silnica.