Svi koji otvoreno krenu komunicirati s tržištem i otkriju stvarne povode lansiranja marketinške kampanje i njezine ciljeve, imat će dodatno pokriće da se prozovu modernom tvrtkom. Tko će biti prvi?
Na jednoj neobveznoj kavi autorica ovih redaka saznaje da jedan domaći proizvođač na tržište izbacuje namaz u novom pakiranju. Logično, okreće se telefonski broj njihova ureda za Odnose s javnošću i traži službenu izjavu. S druge strane slušalice nekoliko sekundi meškoljenja i pitanje: ‘Uh, možemo vas nazvati za pola sata?’. I prođe tih pola sata, ‘piarovka’ se javlja i pita: ‘Postoji li, hm, mogućnost da to ne objavite? Znate, to je poslovna tajna.’
Trenutak u kojemu novinar čuje sintagmu ‘poslovna tajna’ može značiti da je na tragu nečeg jako zanimljivog i nerijetko je to signal za dublje kopanje. Ali namaz? U novom pakiranju? Vrijedi li ta vijest potencijalnog zatvaranje tvrtke za neke sočnije informacije, priče s, neka oproste svi marketingaši, većom težinom? Dakle, ostaje se pomeriti s činjenicom da u tom trenutku otpada vijest o novom namazu na tržištu (objavljivati je uz ‘neimenovini izvor’ nema smisla) u nadi da će se jednoga dana marketinški odjel, uprava ili netko treći smekšati i odlučiti takve informacije podijeliti s medijima.
Ako je Zapad naručiteljima marketinških radova mjesto kojemu oni žele pripadati, jer su inovativni, kreativni ili u trendu, onda je prava šteta što se tako ne ponašaju kad je riječ o komunikaciji svoje marketinške strategije s tržištem. Naime, na tom se glasovitom Zapadu u svakom trenutku može saznati tko radi kakvu kampanju, tko planira pozvati agencije na ‘pitch’ i s kakvim budžetom raspolaže. Osim što se takve informacije pronađu u specijaliziranim marketinškim časopisima, mogu se čitati i u poslovnim novinama, revijama i magazinima koji će iz hrpe novih projekata izdvojiti one najzanimljivije o kojima će se napisati reci kvalitetnih novinarskih osvrta.
Na Zapadu, također, nije nepoznata praksa da se oko reklame radi reklama. Dobro razrađenim PR-akcijama privuče se pozornost novinara koji će, a da kompanije nisu pritom potrošile ni centa, pričom zainteresirati čitatelje da obrate pozornost na neki novi marketinški uradak. U Hrvatskoj, odnedavna, takvi potezi dolaze u obzir ako je riječ o neobičnom potezu, poput skakanja sa šibenskog mosta u reklami za Samsung, ili ako su u snimanje involuirani ‘celebrityji’. Iz odjela za odnose s javnošću onda pristiju obavijesti kako je tijekom snimanja reklame za kladionice Fortuna Robert Prosinečki iznenadio svojom jednostavnosti i strpljenjem, a da je Lana Jurčević na snimanju tv-spota za omekšivač Ornel bila u kratkoj crvenoj sukni među cvjetnim laticama.
Ovog je tijedna objavljeno i da u kampanji za Max TV sudjeluje nogometni reprezentativci Čorluka, da će Da Silva i Šimunić za tu priliku navući šuškave trenirke i ‘fudbalerka’ perike. Ako je pohvalno i mudro izazvati medije da objave priču o reklami prije nego je ona lansirana, zašto se onda to ne radi češće, kad u igru nisu uključeni ‘celebrityji’?
