Uskoro 4. Student Future Day

Nad se govori o poboljšanju kvalitete studiranja, studenti će većinom pomisliti na prehranu u studentskim menzama, život u domovima ili uvođenje bolonjskog sustava. Malo će ih pomisliti na studomat – sustav kojim ih se većina koristi da bi prijavila ili odjavila ispit, a mnogi i da bi upisali novu studijsku godinu. Ipak, oni studenti koji se sjećaju prijavljivanja ispita malom papirnatom prijavnicom, ili ih još tako prijavljivaju, najbolje znaju koliko je on za studente važan.

Program uz pomoć kojega studenti mogu s bilo kojeg računala prijaviti ili odjaviti ispit – studomat – svakodnevno u Hrvatskoj rabi čak sto tisuća studenata. Ipak, ima i onih koji do danas studiraju bez te pogodnosti koje donosi tehnologija.

Informacijski sustav visokih učilišta (ISVU) projekt je Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa pokrenut prije osam godina u sklopu programa informatizacije visokih učilišta u Hrvatskoj. ISVU je rješenje za usklađenje informatizacije svih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj, projekt koji pokazuje zavidne rezultate, ali isto tako nailazi na problem – na nekim fakultetima, naime, koče njegovo uvođenje.

ISVU je ponajprije aplikacija za informatizaciju rada sa studentima koja bi trebala omogućiti Ministarstvu da uredi bazu podataka o studentima, kolegijima, nastavnim planovima, upisima i ispitima. No za studente je najvažnije da im ISVU omogućuje da internetom ili na uređajima postavljena na njihovim fakultetima prijavljivaju i odjavljivaju ispite brže i lakše nego što su to činili prije.

Za financijsku stranu brine se Ministarstvo, ali možak projekta na zagrebačkom je Fakultetu elektronike i računarstva. Ispit se preko studomata, naime, prvi put u Hrvatskoj prijavilo upravo ondje, i to prije 16 godina, pa je logično što je razvoj programske potpore povjeren upravo FER-u.

• Sustav unosi red i omogućuje stvaranje kvalitetnih baza podataka. Većina visokih učilišta to je prepoznala i uključila se jer je sustav za njih besplatan, a ne moraju se brinuti ni o održavanju – objašnjava profesorica Mirta Baranović, voditeljica projekta.

Naime, njegovo redovito funkcioniranje osigurava SRCE (Sveučilišni računski centar), a Ministarstvo pak besplatnu uporabu ISVU-a čak i privatnim visokim školama – sve je postavljeno tako da se čini logičnim kako će svi fakulteti jedva dočekati da se uključe. Većina se na to i odlučila, ali negativnih primjera još ima.

Tisuće studenata koji još nepotrebno putuju, gube vrijeme i čekaju u redovima ispred referenda to najbolje dokazuju. Mnošta od njih nije jasno zašto njihovi fakulteti nikako ne doziraju na red, no uopće nisu svjesni da u većini slučajeva njihovi fakulteti, ako to žele, mogu.

U većini se sastavnica unose podaci u sustav ISVU-a, objasnili su nam na Sveučilištu, gdje trenutačno prikupljaju primjedbe i prijedloge svojih fakulteta i akademija vezane uz eventualne teškoće u uvođenju ISVU-a da bi ih se što prije riješilo. Splitsko sveučilište odlučilo se na sličan korak i osnovalo povjerenstvo koje je trebalo osigurati rješavanje nedostatka ISVU-a, ali u međuvremenu nije nametnulo obvezu uključenja u sustav. Preporučili smo svima da se uključe i željeli smo ukloniti otpor onih koji se sustavom mogu služiti, ali ne žele. Ipak, zasad je stvar ostala na tome da se čeka uklanjanje problema prije nego što se sastavnicama nametne obveza uključenja – objasnio je prorektor Igor Zanchi.

Na otklanjanju teškoća, kojih je bilo na fakultetima s dvopredmetnim studijima, već se mnogo učinilo. Osim toga, ISVU u relativno kratkom roku mogu uvesti čak i najveći sustavi, što potvrđuje podatak da je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu uveden u samo godinu dana. Zbog svega toga čini se da za veći uspjeh projekta nedostaje jedino malo više volje na pojedinim fakultetima. Toliko je prednosti koje se mogu iskoristiti sustavnim praćenjem podataka u elektroničkom obliku, toliko je mogućnosti koje sustav pruža da je teško razumjeti zašto neki odabiru ne služiti se njime – kaže profesorica Baranović.

Ipak, takvih ima, a zbog autonomije sveučilišta Ministarstvo im ne nameće obvezu da sve svoje sastavnice prisile na informatizaciju. Sveučilišta se s druge strane uglavnom ne odlučuju ni na kakav oblik prisile, pa pitanje uključenja ostaje na pojedinoj visokoj školi. Kakvi god bili njezini razlozi, visoka škola ne mora biti dio informatizacije i, jednostavno, uprava može odlučiti da se ne informatizira. No tako tisuće studenata ostaje zakinuto za jednostavnije studiranje, ali i Ministarstvo ostaje bez važnih podataka. Ono što nitko ne želi glasno izgovoriti, nažalost, ostaje istina: ako ih se ne prisili, neki fakulteti neće se sami informatizirati, čak ni budu li tako svojim studentima onemogućili lakše studiranje.