Ostvario sam svoj američki san u Hrvatskoj, o kojem nisam mogao ni sanjati kad sam iz rodnog Metkovića stigao na studij u Zagrebu – uzbudeno je komentirao prof. dr. Nikica Gabrić, najugledniji hrvatski oftamolog, na prošloj nedelji otvorenom svoje nove, najveće i najuvremenije Poliklinike za očne bolesti Svjetlost u zagrebačkoj Heinzelovoj ulici. Riječ je, naime, o životnoj priči, oduvijek rijetkoj, ali inspirativnoj: o tvrdoglavu zanesenjaku zaljubljenom u svoje zvanje koji je uspio u inat svim zaprekama.
Kako sam duhovito kaže, nakon dolaska u Zagreb morao je u roku završiti fakultet i uspjeti jer bez diplome nije se smio vratiti u svoj Metković. To je bio, naglašava, njegov prvi pravi motiv za kasniji uspjeh. A ono što još dodatno začinjava biografiju stručnjaka iza kojeg je, među ostalim, i više od 200 znanstvenih i stručnih radova, koji je poduzetničkom hrabrostu (ili ludošću) dignuo kredit od sedam milijuna eura za gradnju zgrade, opremanje i ekipiranje vrhunskog tima, jest i upuštanje u političke vode, zbog čega je stekao političke neistomišljenike, o čemu taj 48-godišnjak bez problema govori.
Štoviše, svoja politička stajališta i povremenu ko-keteriju s aktivnom participacijom u politici nije zatijelo ni u svojoj biografiji objavljenoj na internetskim stranicama poliklinike. Čak mu i njegovi politički neistomišljenici priznaju postojanost, pa su mnogi od njih u četvrtak, 12. veljače proslavljali s njim ostvarenje velikog sna. Naime, Gabrić ne krije da je 1987./1988. bio predsjednik Omladine Hrvatske, pa zastupnik u Saboru od 1986. do 1990., zatim savjetnik potpredsjednice Vlade RH Željke Antunović za zdravstvo te predsjednik Upravnog vijeća HZZO-a.
(Ne)podobnost – U politici nikad nisam mogao ostvariti ono što sam uspio u svojoj struci. Nekoliko sam puta u karijeri bio podoban pa nepodoban. U tim sam previranjima shvatio da moja karijera ovisi o tome hoće li mi netko odobriti novac ili neće, a ja sam, zapravo, prije svega želio razviti važan medicinski projekt. Od 1990. do 1994. bio sam nepodoban kao ‘komunjara’ koja gnjava s očnom bankom, no, srećom, 1995. osnovali smo Lions hrvatsku očnu banku. Od tada sam do 2000. uspio prilično razviti taj projekt, koji je, zapravo, postao baza za razvoj hrvatske mreže darivanja organa. Ni predsjedanje u Upravnom odboru HZZO-a od 2002. do 2003. u, kao što kaže, ‘novoj fazi podobnosti’, nije mu osiguralo nepodobljenu omiljenost. Štoviše, tada je često ulazio u sukobe s kolegama:
- U zdravstvu postoji parasustav, jači od samog sustava. Liječnici, naime, žive od novca iz parasustava. Ja sam to želio zaustaviti. Naravno da me raspuštanje čak triju komisija za lijekove HZZO-a nije učinilo popularnim, no dio članova radio je za farmaceutske tvrtke i brinuo se jedino o tome da lijekove svojih štićenika ubaci u sustav zdravstva. Dobro, nije pomoglo ni to što sam tvrdio da je HZZO, s tada zaposlenih 1.500 ljudi, tronio i birokratizirano tijelo za zbranje novca koje nimalo ne potiče kvalitetu, a nekvalitetne ustanove i odjele, da ih ne bi zatvarali, ‘pumpa’ svježim novcem. To je potpuni apsurd, stoga sam bio presretan kad sam 2002. postao svoj ‘gazda’ i osnovao Polikliniku Svjetlost.
A dok su ga pokušali da utječe na svijet, mijenja ljudska stajališta i ruši predrasude često skupo stajali, njegova stručna medicinska karijera započeta 1984. diplomom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu stalno se i bez mrlje razvijala do današnjeg, svjetskog ugleda. Naime, lakše bi bilo nabrojiti ono što u oftamologiji nije učinio, jer iza njega je više od 20.000 operacija katarakte, glaukoma, fakoemulzifikacije, strabizma, transplantacije rožnice i excimer-laserske kirurgije. Objavio je četiri stručne knjige, 109 sažetaka, 13 poglavlja u knjigama drugih autora, organizirao brojne međunarodne znanstvene skupove, a i danas na Medicinskom fakultetu u Rijeci predaje tri poslijediplomska kolegija.
