U razdoblju rasta i u razdoblju recesije, ključno je kako najfunkcionalnije pozicionirati postojeće zaposlenike. Prema riječima Nine Andal, kompanija treba imati izgrađen sustav upravljanja ljudima, pratiti i poticati njihov profesionalni razvoj, radni učinak i profesionalne interese, te u skladu s time definirati na kojem će mjestu u organizaciji doprinos pojedinca biti najveći. Kompanije koje su i dosad na taj način upravljale ljudima, nastavit će s takvom praksom, a tu se vidi njena vrijednost i u dobrim i u manje dobrim vremenima.
Nije učinkovito naprećac i pod pritiskom donositi odluke o unutarnjem preslagivanju, a pritom nemati na umu sve aspekte, jer rezultat može biti suprotan, a zaposlenici bi mogli steći dojam da uprava povlači panične poteze – kaže Andal.
Daleko od toga da je novac jedina ili najbolja motivacija, smatra Andal. Najbolji zaposlenici žele ostati u kompaniji koja i u vrijeme recesije ima definiranu strategiju. Ključna je, kao i uvijek, jasna komunikacija – pravodobno i potpuno informiranje o poslovnim temama, ali i dvostrana komunikacija sa svakim zaposlenikom.
Svakom je zaposleniku vrlo važno znati da poslodavac cijeni i da je prepoznao njegov doprinos. U takvoj kompaniji će i radno okruženje ostati pozitivno. Drastične mjere, u konačnici i otkazi, u mnogim će slučajevima biti neizbježni, ali valja najprije vidjeti, naglašava Čubranić, što se može bolje raditi, tko od zaposlenika može dati više nego što mu trenutačna pozicija omogućava te koga se nikako ne smije izgubiti jer je previše vrijedan za danas i za sutra.
Nažalost, zbog potrebe rezanja troškova, ulaganje u ljudske resurse nije uvijek lako provediva strategija. Zanimljivo je vidjeti kako ponekad tvrtke koje se mogu pohvaliti izvršnom praksom u upravljanju ljudskim resursima u teškim vremenima nazaduju i ne koriste u potpunosti potencijal svega što su godinama gradile – kaže Čubranić.