Bogatstvo kao garancija uspjeha? Radimir Čačić, nositelj liste HNS-a za Skupštinu Grada Zagreba, ima 25 milijuna eura. Plinio Cuccurin, kandidat za župana ispred Ladonje-saveza za bolju Istru, posjeduje 225 milijuna eura. Stipo Gabrić Jambo, gradonačelnik Metkovića i kandidat za gradonačelnika Metkovića, ima 20 milijuna eura. Juroslav Buljubašić, jedan od osnivača splitske Liste Velog mesta, napustio je politiku s 30 milijuna eura. Silvano Bralić, predsjednik Liste Velog mesta, također ima 20 milijuna eura. Boris Mikšić, mogući nezavisni kandidat za predsjednika, posjeduje 50 milijuna eura. Stjepan Fiolić, saborski zastupnik HDZ-a, također ima 50 milijuna eura. Željko Kerum, nezavisni kandidat za gradonačelnika Splita, ima 550 milijuna eura.
PREDNOSTI uključuju dolazak do povlaštenih informacija, stjecanje dobrog imidža i stvaranje povoljne situacije za povratak u poduzetništvo. NEDOSTACI su optužbe za sukob interesa, zapuštanje razvoja tvrtke i drukčija pravila igre u politici nego u poduzetništvu.
Postoje dvije glavne kategorije političara, govorio je Max Weber. Prvi su oni koji žive za politiku, a drugi oni koji žive od nje. Prvi su ostvarili poslovni uspjeh i ne ulaze u politiku zbog novca. Drugi, pak, očekuju kompenzaciju za svoj rad. Nažalost, mnogi današnji političari pripadaju trećoj kategoriji: nisu uspjeli u poslovima, pa im politika postaje alternativa za probitak. Pitanje pojedinaca koje Weber svrstava u grupu ‘živjeti za politiku’ u Hrvatskoj je ponovno aktualizirano zbog lokalnih izbora 17. svibnja. Interes financijski situiranih poslovnih ljudi za ulazak u politiku raste, a provjerili smo koji su hrvatski poduzetnici i menadžeri već plovili ili se namjeravaju otisnuti na političko more.
Željko Kerum, koji se kandidira za gradonačelnika Splita, kaže da se odlučio kandidirati zbog ‘krajnje nužde’. Smatra da se za Split 18 godina nije napravilo ništa i želi to promijeniti. Silvano Bralić, čelnik Liste Velog Mista, ističe da mu je posao trpio zbog politike i da nije oduševljen političkim angažmanom. On smatra da poduzetništvo i politika mogu biti spojivi, ali da osoba ne može paralelno obavljati obje funkcije.