Već dvije godine šefica mi je žena koju takvom i ne mogu nazvati jer je nekompetentna i nesposobna osoba. Ipak sve je bilo u redu do prije nekoliko mjeseci. U jednoj sam prilici iznijela svoje mišljenje koje se kosilo s njezinim, a bila je riječ o ozbiljnoj stvari jer radim u banci, i njezin se stav prema meni promijenio. Počelo je tako da mi u zadnji čas namješta radne subote. Međutim, ta je osoba rođakinja glavnog direktora i može si dopustiti da ništa ne zna o onome što mi radimo, pa nas tako izlaže riziku velikih novčanih pogrešaka koje ćemo, naravno, platiti mi koji to radimo. Primjerice, manjak novca podmiruje osoba kojoj se dogodio. Naravno, i drugi uvijek pomognu ako mogu, ali to je stvar osobnog izbora. Prije nekoliko je dana utvrđeno da je jedna novčanica vrlo dobar falsifikat, i to se dogodilo upravo njoj, šefici. Bez ikakva pitanja slažemo li se, rekla je da to dijelim po glavi. To doista nije fer jer zašto se za nekoga skuplja, a netko daje sâm? I kako može na taj način musti novac od nas? Naravno, rekla sam da se ne slažem (iako se i ostali ne slažu, ali šute od straha da se ne zamjere), ali ipak sam morala platiti svoj dio.
Radno je okruženje uvijek puno izazova. Radimo nekoliko godina u određenoj sredini i surađujemo s ljudima, pa i s nekompetentnom šeficom koja je, zaštićena rod-binskim vezama, tempirana bomba za sve. Svi šute i trpe, nema otvorenih sukoba, no jednog dana prekipe nam i počinje igra živaca u kojoj šefica ima zaleđe, a mi sami sebe jer kolege znaju kako je vrijeme da se još više spuste glave. Pitate me kako se postaviti u ovakvoj situaciji. Već ste napravili prvi korak i na neki način privukli pozornost na sebe, a sad ste izgubili svoj mir, pa pretpostavljamo da ga, prije svega, želite vratiti. Ili?
Želite li vratiti svoj mir, predložila bih vam da ne pravite od muhe slona i ne skačete na svaku sitnicu, a kod krupnijih stvari reagirate štiteći svoj integritet, kao i do sada, jasnim stavom ne mareći za šutljivu okolinu. Možda nećete biti omiljeni, ali imat ćete samopoštovanja. Čini se da vam je ono važno, pa pretpostavljamo da će posljedica biti mir u srcu. No kako odrediti što je sitnica, a što važno, za što je vrijedno izložiti se riziku? U konkretnom slučaju sitnica je nalog da dođete raditi u subotu. Kad već nema boljih pravila (možda ih možete predložiti?), prihvatite bez pogovora, komentar, pa i osjećaja zakinutosti – osobito ako se planovi mogu promijeniti bez velikih problema. Ne uzrujavate li se, nećete hraniti svoju šeficu energijom koju vam tako pokušava oteti i malo-pomalo otići će onomu tko će joj dati tu željenu porciju. Krupna je stvar neslaganje s dijeljenjem odgovornosti. Izrazite svoje neslaganje na konstruktivan način. Naravno da tako možete privući dodatno ‘zanimanje’ svoje šefice, nesigurne zbog svog neznanja i željne da joj netko ponudi razlog za rješavanje pritiska kojem se zbog takve svoje situacije (ipak svjesna da posao ne zna) svakodnevno izlaže.
