Dioničari s više od pet posto vlasništva u kapitalu IF-a

Imamo li sve to na umu, optimizam s kojim se dočekalo primjenu novog Zakona o investicijskim fondovima veoma je skroman. Sve do kraja prošle godine, kad je prihvaćen novi Zakon o investicijskim fondovima, IF-ovi u Federaciji BiH poslovali su u otežanim i neposlovnim uvjetima. Evo i zašto: u BiH, odnosno u sklopu njezinih entiteta, razlikuju se zakoni o privatizaciji, pa i oni koji reguliraju poslovanje društava i fondova. Fondovi u RS-u nisu pravne osobe, a u FBiH jesu. U RS-u nema ograničenja investiranja u emitent, a u FBiH postoje. U RS-u nema ograničenja vlasništva u fondu, u FBiH ima. Jedna je od najvažnijih novosti u federalnom zakonu o IF-ovima što će se fondovima omogućiti da osim u BiH investiraju i vani, a predviđeni su i novi oblici investicijskih fondova (otvoreni fondovi).

Egzistenciju fondova u pitanje dovodi i novi nacrta Pravilnika o vrednovanju i izračunu imovine investicijskog fonda koji je Komisija za vrijednosne papire uputila u javnu raspravu. Nijedan investicijski fond u FBiH nema izgleda preživjeti zato što nema dionice u vlasništvu bilo kojeg investicijskog fonda kojom bi se u posljednjih 30 dana trgovalo u obujmu od milijun dionica, a upravo to traži Komisija. Protekli je jedan najlikvidniji fond bio BIG. Ostvario je promet od gotovo 280.000 KM, slijedio ga je IF Bonus s prometom od 1.590,40 KM, zatim IF Prevent sa 1.540,30 KM, IF MI Group sa 764 KM te IF Herbos Mostar s prometom od 614 KM. Ako bi se trgovanje fondova odvijalo tom dinamikom, pojedini fondovi ni za godinu dana ne bi uspjeli ostvariti promet od milijun dionica.

Nadalje, nijedan fond u posljednjih 12 mjeseci ne posjeduje više od 5,5 posto dionica bilo kojeg emitenta, pa je teoretski nemoguće da u posljednjih 12 mjeseci od dana izračunavanja neto vrijednosti imovine obujam prometa bilo kojeg fonda bude najmanje šest posto od ukupnog broja tih vrijednosnih papira u optjecaju, koliko se zahtijeva novim pravilnikom. K tomu, prihvati li se Pravilnik, vrijednost IF-ova mogla bi se smanjiti na pet do 20 milijuna maraka. Fondovi su prije vrijedili od 60 do 350 milijuna maraka.

Prihvati li ga se u predloženoj formi, fondovi će morati ili međusobno trgovati ili će se društva za upravljanje fondovima spajati da bi mogla preživjeti na tržištu. Realno je očekivati da će se prepoloviti broj zaposlenika u fondovima, kojima za opstanak na tržištu treba najmanje treba 50.000 maraka na mjesec. Posljednja je solucija gašenje fondova. Da bi se fond likvidiralo, dva su uvjeta: zakonski, ako ne ispunjava limit za održavanje više osnovnog kapitala, ili voljom dioničara fonda. Zakonski je limit za zatvorene investicijske fondove četiri milijuna maraka, a za otvorene milijun. Svi investicijski fondovi, i zatvoreni i otvoreni, imaju mnogo veći osnovni kapital od zakonom propisanog. U zatvorenima je od 80 do 450 milijuna maraka, a u otvorenima od 1,5 do 5,5 milijuna. Odluku o likvidaciji fonda mogu na skupštini donijeti i njegovi dioničari većinom glasova, što se do sada nije dogodilo jer nema toliko koncentracije vlasništva u fondovima.