INVESTICIJSKI FONDOVI očekuju gašenje

Snim dijelu sezone u 2009. godini s podacima u istom razdoblju prošle godine bilježimo lagani porast. Bez obzira na to da je riječ o potvrđenim i već uplaćenim kongresima, ocjenjujemo kako ipak valja biti oprezan u iznosnju optimističnih predviđanja u vremenima u kojima su znatno smanjena putovanja pa i ona poslovna. U vodećem regionalnom ‘five star’ kongresnom centru – Hotelu Dubrovnik Palaceu – u ožujku i travnju je, prema najavama, popunjenost u kongresnome segmentu nešto iznad prošlogodišnjih ostvarenja – govori Danijela Mihalić iz JLH-a.

Prodajni timovi grupacije iskoristili su, dodaje, zimsko razdoblje za aktivne prodaje i marketinške aktivnosti, ispituju se mogućnosti suradnje s partnerima na dalekoistočnim tržištima, ali i dodatna sredstava JLH ulaže i u promotivne aktivnosti na postojećim europskim tržištima, ciljajući prije svega klijentelu luksuznih proizvoda koja nije znatno pogođena financijskom krizom i ne traži smanjenje cijena, već visoku kvalitetu i vrijednost za novac.

Južnu Dalmaciju pokriva Dubrovnik, no Split se već dokazao kao vrlo dobra inicijativa na području srednje Dalmacije, dok sjevernoj Dalmaciji još predstoji borba za dio kolača kojim se svi mogu osladiti. Međutim, nije dovoljno imati samo dobar kongresni hotel. Više kongresnih hotela, dobre avionske veze, vanjska događanja u okruženju hotela i mogućnosti izlaska također su zahtjevi koji organizatori postavljaju, jer sudionici kongresa žele u sklopu obveza imati barem jedan poštenu izlazak, a Hrvatskoj pak krošnico nedostaju večernji sadržaji, elitni klubovi i kockarnice. Nekim sudionicima možda će biti zanimljivo popiti piće u kafiću u kojem se okuplja lokalno stanovništvo, no to ne smije biti jedina i isključiva ponuda destinacije.

Slično je i s restoranima u kojima se teško može naći 500 sjedećih mjesta za gala večeru koju poslovnjaci žele provesti izvan hotela.

U toj vrsti ponude prednjači Grad Zagreb u kojem ima najviše hotela s pet zvjezdica, a najpopularniji su hoteli grupacije HUP Zagreb, hotel Regent Esplanade i hotel Antunović.

Za razliku od inozemnog tržišta, na kojem su objekti mnogo uže specijalizirali svoju ponudu, hrvatski hoteljeri još pokušavaju poslovati s određenom miks ponudom, da hotel malo bude za poslovne ljude, malo za obitelji, a malo i wellness hotel jer je to jedini način da si pokrije prihode. Tako se često na recepciji jednog hotela nađu umirovljenici s kovčezima, poslovni ljudi koji traže akreditacije za tri paralelna događanja i grupa Japanaca koja je odmor uplatila godinu dana ranije. U nedostatku DMC agencija (destination management company) često se zna dogoditi i da su hostese nekog skupa vrlo neprimjereno odjevene ili da ne vladaju stranim jezicima, a nije rijetko da uopće nisu iz Hrvatske, već ih neke agencije za event menadžment dovedu iz Rumunjske ili Bugarske. No hrvatske putničke agencije sve se brže transformiraju i specijaliziraju pa je u protekle tri godine niknulo dosta agencija koje se bave isključivo poslovnim turizmom i imaju ugovore s najprestižnijim svjetskim kompanijama i stranim agencijama. Poslovni turizam u Hrvatskoj polako dobiva neke svojstvene obrise, no nedostaje ono bez čega cijela priča nema smisla – kongresni centri na mnogo više lokacija nego što je predviđeno i ne samo u Dubrovniku, Zagrebu, Opatiji i Splitu jer i obični turisti i poslovni ljudi žele mijenjati destinacije. Ako im Hrvatska to ne može priuštiti, otići će u južnu Francusku, Sardiniju, Cipar, Maltu, Grčku i Tursku, našim vrlo ozbiljnim konkurentima na Mediteranu.

Imamo li sve to na umu, optimizam s kojim se dočekalo primjenu novog Zakona o investicijskim fondovima veoma je skroman. Sve do kraja prošle godine, kad je prihvaćen novi Zakon o investicijskim fondovima, IF-ovi u Federaciji BiH poslovali su u otežanim i neposlovnim uvjetima. Evo i zašto: u BiH, odnosno u sklopu njezinih entiteta, razlikuju se zakoni o privatizaciji, pa i oni koji reguliraju poslovanje društava i fondova. Fondovi u RS-u nisu pravne osobe, a u FBiH jesu. U RS-u nema ograničenja investiranja u emitent, a u FBiH postoje. U RS-u nema ograničenja vlasništva u fondu, u FBiH ima. Jedna je od najvažnijih novosti u federalnom zakonu o IF-ovima što će se fondovima omogućiti da osim u BiH investiraju i vani, a predviđeni su i novi oblici investicijskih fondova (otvoreni fondovi).

Egzistenciju fondova u pitanje dovodi i novi nacrta Pravilnika o vrednovanju i izračunu imovine investicijskog fonda koji je Komisija za vrijednosne papire uputila u javnu raspravu. Nijedan investicijski fond u FBiH nema izgleda preživjeti zato što nema dionice u vlasništvu bilo kojeg investicijskog fonda kojom bi se u posljednjih 30 dana trgovalo u obujmu od milijun dionica, a upravo to traži Komisija. Protekli je jedan najlikvidniji fond bio BIG. Ostvario je promet od gotovo 280.000 KM, slijedio ga je IF Bonus s prometom od 1.590,40 KM, zatim IF Prevent sa 1.540,30 KM, IF MI Group sa 764 KM te IF Herbos Mostar s prometom od 614 KM. Ako bi se trgovanje fondova odvijalo tom dinamikom, pojedini fondovi ni za godinu dana ne bi uspjeli ostvariti promet od milijun dionica. Nadalje, nijedan fond u posljednjih 12 mjeseci ne posjeduje više od 5,5 posto dionica bilo kojeg emitenta, pa je teoretski nemoguće da u posljednjih 12 mjeseci od dana izračunavanja neto vrijednosti imovine obujam prometa bilo kojeg fonda bude najmanje šest posto od ukupnog broja tih vrijednosnih papira u optjecaju, koliko se zahtijeva novim pravilnikom. K tomu, prihvati li se Pravilnik, vrijednost IF-ova mogla bi se smanjiti na pet do 20 milijuna maraka. Fondovi su prije vrijedili od 60 do 350 milijuna maraka.

Prihvati li ga se u predloženoj formi, fondovi će morati ili međusobno trgovati ili će se društva za upravljanje fondovima spajati da bi mogla preživjeti na tržištu. Realno je očekivati da će se prepoloviti broj zaposlenika u fondovima, kojima za opstanak na tržištu treba najmanje treba 50.000 maraka na mjesec. Posljednja je solucija gašenje fondova. Da bi se fond likvidiralo, dva su uvjeta: zakonski, ako ne ispunjava limit za održavanje više osnovnog kapitala, ili voljom dioničara fonda. Zakonski je limit za zatvorene investicijske fondove četiri milijuna maraka, a za otvorene milijun. Svi investicijski fondovi, i zatvoreni i otvoreni, imaju mnogo veći osnovni kapital od zakonom propisanog. U zatvorenima je od 80 do 450 milijuna maraka, a u otvorenima od 1,5 do 5,5 milijuna. Odluku o likvidaciji fonda mogu na skupštini donijeti i njegovi dioničari većinom glasova, što se do sada nije dogodilo jer nema toliko koncentracije vlasništva u fondovima.