Prodaja nafte najunosniji je dio autoindustrije

Proizvodnja naftnih derivata ipak je najunosniji dio autoindustrije. Ina je prema dobiti devet puta jača od druge tvrtke na ljestvici najuspješnijih, a to, iznenađujuće, nisu ni OMV Hrvatska ni P. Z. Auto, nego Boxmark d.o.o.

1.352 tvrtke s prihodom većim od milijun kuna rade u autoindustriji, a u njima su zaposlene 32.702 osobe.

Automobili su samo ko-tačić koji pokreće cijeli sustav vezan uz automobilsku industriju. Uostalom, uspoređimo li prihod od prodaje automobila – 21.161.130.173 kune – s ukupnim prihodima u svim sektorima od 68.942.518.548 kune, jasno je da na kupnju automobila otpada manje od trećine ukupnog biznisa autoindustrije. Dapače, trgovina automobilima na veliko, pa i na malo, čak i nije najjači sektor autoindustrije. Prvo mjesto, kako po prihodima tako i po dobiti, u automobilskoj industriji očekivano je pripalo sektoru proizvodnje naftnih derivata, koji ima prihod od 25.159.327.053 kune. Kad govorimo o proizvodnji naftnih derivata, u načelu mislimo samo na jednu tvrtku – Inu, koja je s 24.021.663.765 kuna prihoda gotovo osam puta jača od svojeg pratitelja na ukupnoj ljestvici autoindustrije u Hrvatskoj. Ina je, naravno, i općenito najveća tvrtka u Hrvatskoj godine 2007. zabilježila je dobit od 990.305.326 kuna. I u tom je segmentu devet puta jača od druge najuspješnije tvrtke u Hrvatskoj. Međutim, vjerojatno je najveće iznenađenje da se na tome drugome mjestu po dobiti ne nalazi OMV Hrvatska ili, primjerice, P. Z. Auto, nego Boxmark d.o.o. Riječ je o proizvođaču kože za luksuzne marke poput Ferraria ili Bentleyja. To je, vjerojatno, najveći poticaj svim tvrtkama u Hrvatskoj koje žele međunarodni proboj. Boxmark je proizvođač, a ne trgovac, a trenutačno, poslije suverene Ine, ima najveću dobit od autoindustrije u Hrvatskoj. Doduše, sav prihod nije ostvaren u autoindustriji, ali podaci su znakoviti.

Vratimo li se sektoru proizvodnje naftnih derivata, prva je tvrtka koja nije u Ininu vlasništvu Patting d.o.o. s prihodom od 197.902.999 kuna i dobiti od 1.031.402 kune. Riječ je o proizvođaču uglavnom industrijskih ulja. U svojem asortimanu ima i proizvode za automobilsku industriju, ali ipak se nije uspio probiti pokraj velike inozemne konkurencije. Kad govorimo o sektoru trgovine na malo motornim gorivima i mazivima, OMV Hrvatska drži prvo mjesto. Poznato je da je austrijska tvrtka gotovo među prvima ušla u biznis s naftnim derivatima u Hrvatskoj i počela rušiti apsolutni Inin monopol u distribuciji goriva na hrvatskom tržištu. Danas OMV ima drugu po veličini mrežu benzinskih crpki u Hrvatskoj. Što je najvažnije, riječ je o crpkama u privatnom vlasništvu, koje moraju poslovati s profitom. Ina još ima teret malih benzinskih postaja koje posluju s gubitkom, ali jednostavno su strateški nužne državi. OMV je pak otvarao crpke samo na frekventnim mjestima, što je rezultiralo prihodom od 3.318.383.823 kune. Manja mreža domaćih crpki Europa mila d.o.o. uspjela je također pronaći svoje mjesto u toj iznimno profitabilnoj djelatnosti. U posljednjih nekoliko godina povećao se i broj manjih privatnih benzinskih crpki, kojima najteži udarac zadaju povremeni medijski napis o nekvaliteti goriva. Riječ je o sektoru koji se spominju poimence pojedini trgovci naftnim derivatima, uglavnom se generalizira, pa ugled gube i oni koji to nisu zaslužili. Mali trgovci ne mogu konkurirati nižim cijenama, nego eventualno mogu ponuditi zanimljivu lokaciju.

Sektor proizvodnje i protektiranja guma zapravo je uglavnom vezan uz drugu spomenutu djelatnost protektiranja, jer u Hrvatskoj nema proizvodnje guma. Protektiranje guma nije dobilo veći zamah među vozačima osobnih automobila, ali zato je u gospodarskom programu iznimno popularno i rekli bismo prijeko potrebno. Protektirane gume nude znatnu uštedu svim prijevoznim poduzećima. Iznimno je važno, naravno, paziti na kvalitetu protekcije guma, jer loše izvedeno protektiranje može imati dugotrajne posljedice. Cijeli je sektor, ipak, prilično malen, s godišnjim prihodom od 85.824.861 kune. Svakako je najjače poduzeće Protekt Prom d.o.o. iz Zagreba, koje drži gotovo trećinu prihoda, međutim izgubilo je 24 posto prihoda u odnosu na godinu prije. Protektiranje guma pravilno je ras-

Proizvodnja akumulatora i baterija ima nešto veći prihod, 125.911.830 kuna. Nažalost, osnovni je problem te grane što nije uspjela napraviti veći međunarodni iskorak. Trenutačno nema automobila koji u prvoj ugradnji upotrebljava hrvatske akumulatore. To znači da Munja d.o.o., najveći proizvođač akumulatora u Hrvatskoj, ipak radi isključivo za ‘second hand’ kupce. Točno je da je u Hrvatskoj vozni park star 10 godina, stoga postoji potencijal i za jeftinije akumulatore, međutim dugoročno je svakako znatno zanimljivije izboriti se za prvu ugradnju kod nekog proizvođača. Prvo su ime sektora Croatia baterije, ali osnovna djelatnost te tvrtke ipak su klasične baterije za široku potrošnju, a ne i automobiljska industrija. Sektor proizvodnje električne opreme svodi se na samo jedno ime – Elcon, danas tvrtku u stečaju. Nažalost, možemo samo konstatirati da se u Hrvatskoj trenutačno ne proizvodi električna oprema. Tako se propušta velika prilika za proboj na inozemna tržišta. Izgubljeno povjerenje proizvođača sigurno će biti teško vratiti.

Hrvatska nema svoju automobilsku proizvodnju, ali ipak se proizvode specijalna vozila. Priča se opet vrti samo oko jedne tvrtke – Đuro Đakovića specijalnih vozila. Riječ je gotovo isključivo o proizvodnji za vojne potrebe. Profit i dobit tvrtke sigurno će rasti u nekoliko idućih godina, nakon što se počne realizirati ugovor s finskom Patriom o dodjeli tenkova za Hrvatsku vojsku. Đuro Đaković je 2007. poslovao bez dobiti, što najbolje govori o poslovanju. Proizvodnja dijelova i pribora za motorna vozila u perspektivi je, vjerojatno, najzanimljiviji sektor. Teško je vjerovati da će se u dohodno vrijeme u Hrvatskoj montirati automobili – upravo se stoga valja koncentrirati na proizvodnju dijelova. Ponovno je primarni cilj postati dobavljač velikih sustava, odnosno proizvođača automobila. U tom sektoru trenutačno su samo dvije relevantne tvrtke, AD Plastik iz Soline i PPC iz Buzeta. Prodaja automobila već dulje nije toliko unosan posao. Osnovni je problem u tome da danas nijedan uvoznik ne može prodati automobil ako on nije na akciji. Akcija automatski znači i smanjivanje marže. U tom procesu sudjeluje uvoznik, koji se odriče svojeg dijela kolača, ali i sâm trgovac, kojemu u pojedinim slučajevima ostaje samo 300 kuna po prodanom automobilu. Nakon dolaska krize ta se situacija još pogoršala. Gotovo je sigurno da se 2009. nikako ne može zaraditi samo od prodaje automobila. Gradnja svakog salona investicija je koja trgovca katkad stoji i nekoliko milijuna eura, i tu je investiciju nemoguće vratiti uz dobit od najviše nekoliko tisuća kuna po vozilu. Znači li to i ključ u bravu za mnoge? Mnogim će trgovcima 2009. zasigurno biti iznimno teška, ali spas je u održavanju automobila. Već nekoliko godina postoji teorija prema kojoj sve trgovce na životu održavaju njihovi servisni odijeli. Budući automobil ne nosi dobit prilikom prodaje, zaraditi se mora njegovim održavanjem.

Svi kupci svoje vozilo tijekom jamstvenog roka zasigurno održavaju u ovlaštenu servisu. Svaki izlet u neovlašteni servis automatski znači i gubitak jamstva, što je katkad znatno veći novčani rizik od eventualne više cijene servisa u službenoj mreži. Treba znati da svi ovlašteni servisi imaju svoje norme, odnosno točno se zna satnica za svaki popravak, međutim cijena satnice u načelu je stvar slobodnog izbora, određuju je sami servisi.

U Hrvatskoj znatno pada servisiranje automobila u ovlaštenoj mreži nakon isteka jamstva. Primjerice, u Njemačkoj vlasnici svoja vozila i nakon šest godina uredno voze k istom serviseru, u Hrvatskoj taj postotak pada i ispod 20 posto. Pono-vimo li podatak o 10-godišnjoj starosti vozog parka, jasno je koliko novca gube serviseri. U svemu tome gubi i država, jer servisi na crno znače neplaćena davanja. U posljednje vrijeme sve više proizvođača nudi produljena jamstva na svoja vozila. Cilj je zadobiti povjerenje kupca, ali i zadržati njegovu kasniju lojalnost servisu. Poznato je da se najviše zaradjuje na dijelovima. Automobil bi, da se kupuje u dijelovima, stajao gotovo pet puta više negoli u prodaju.

Marže na rezervnim dijelovima visoke su, zbog čega su servisi veoma profitabilni. U sektoru održavanja i popravaka motornih vozila godišnji je prihod 6.173.827.198 kuna, a profit 163.968.639. Jasno je da je riječ o iznimno profitabilnoj djelatnosti. Najveći je serviser u Hrvatskoj Auto Zubak. S obzirom na to da je Zubakova maloprodajna mreža veoma rasprostranjena i zadužen je kompletni Volkswagenov koncern, taj je podatak potpuno logičan. Treba znati da u Hrvatskoj na cestama ima najviše Volkswagenvih automobila.

Iako svi, naravno, ne idu u ovlašteno servise, očekuje se da će bar jedan posto završiti kod najvećeg trgovca Volkswagenvih automobila. Možda je malo iznenađenje drugo mjesto MAN prodajno-servisnog centra. Kao i kod Eurolinea treba znati da gospodarski program ima druge potrebe, a prema tomu i posve druge prihode od osobnih automobila. U Hrvatskoj gospodarskim prostorom tradicionalno vladaju Mercedes i MAN, koji nude kompletan asortiman proizvoda, od kamiona do autobusa. Gospodarska vozila teško se mogu održavati u paralelnim sustavima, stoga je rezultat MAN-ova servisnog centra logičan. Auto Will isključivo je Opelov partner, a primjerice Automehanika u svojem programu ima nekoliko marki, od Citroëna do Fiata.

Sektor servisiranja vozila zapošljava najviše radnika u odnosu na prihod i dobit. Čak 5.046 osoba prijavljeno je u njemu; ta je brojka u praksi sigurno još veća.

Sektor trgovine dijelovima i priborom za motorna vozila direktno je vezan uz servise. Tu se ponovno može napraviti osnovna podjela – na originalne i zamjenske dijelove. Kao i kod servisa, dok je automobil pod jamstvom, u njega se ugrađuju gotovo isključivo originalni dijelovi, a izvan jamstvenog roka obično se nastoji ponajprije gledati cijenu, odnosno pronaći što jeftinije zamjenske proizvode. Ugradnjom bilo kojega zamjenskog dijela u vozilo automatski se gubi jamstvo. Treba znati da je u većini slučajeva jamstvo na mehaniku novog vozila dvije godine, no isto se tako ne smije zaboraviti da pojedini dijelovi automobila, primjerice karoserija, katkad imaju i 12-godišnje jamstvo. Ugradnjom neoriginalnoga dijela automobil gubi sva prava koja je propisala tvornica. Mnogi vozači nisu svjesni toga jer žele uštedjeti novac. Pojedini lanci specijalizirali su se upravo za prodaju dijelova, primjerice Tokić ili Auto Krešo, koji imaju velik asortiman rezervnih dijelova koji pokriva gotovo sve automobile na prometnicama. Prihod sektora od 3.065.549.966 kuna prilično je velik. Svakako treba naglasiti i dobit od 113.988.452 kune, najvišu u usporedbi s prihodom. To je dokaz koliko se, zapravo, zarađuje na rezervnim dijelovima.

U automobilskoj industriji u Hrvatskoj zaposlena su 32.702 radnika. Za usporedbu, Agrokor zapošljava otprilike 35.000 radnika.