SVJETSKA PRAKSA: Prosta riječ protekcionizam

Počelo je vrlo nježno, pokojim sramežljivim pozivom na oprez, da bi nakon Davosa stvar dobijala na zamahu. Prosta riječ protekcionizam, jedna je od najkorištenijih u posljednjih mjesec dana, i ne bez razloga. Najprije su Amerikanci uzburkali vodu ubacivanjem klauzule o korištenju isključivo domaćeg čelika i željeza u javnim radovima, izazvavši burne reakcije od Kine do EU, nakon čega su, na osnovi jednostavne aritmetike, shvatili da to možda i nije najbolje riješenje, pa su klauzuli dodali iznimke i omogućili korištenje uvoznog materijala. Akcija ‘kupujmo američko’ nije ipak samo odgovor na recesiju već ima i određene podloge u predizbornoj kampanji Obame, koji je najavljivao i reviziju nekih trgovinskih ugovora. Zasad, čini se, neće biti ništa od toga jer si Amerika to ne može priuštiti.

Slijedeći udarac slobodnoj trgovini zadao je francuski predsjednik Sarkozy zahtjevom svojim proizvođačima automobila koji su mnogi doživjeli skandaloznim. Šest milijardi eura pomoći autoindustriji uvjetovao je vraćanje proizvodnje iz Istočne Europe u Francusku, potez koji je očito u suprotnosti sa slobodnom trgovinom, ali i s osnovama jedinstvenoga europskog tržišta. No, novi val šuljajućeg protekcionizma nije se ograničio samo na bogati svijet. Pascal Lamy, generalni direktor WTO-a, sve snažnije upozorava na prijetnju izolacionizma. Još potkraj siječnja, Lamy je nabrojao primjere novih mjera koje ulaze u kategoriju protekcionističkih. Tako je Indija još u studenom 2008. povisila tarife nekim čeličnim proizvodima i ograničila njihov uvoz. Europska komisija, pak, nije toliko principijalna prema trećim stranama koliko je to prema unutarnjem tržištu pa su potkraj siječnja najavljene izvozne subvencije za maslac, sir i neke mlječne prerađevine. Kina je krajem 2008. povećala odbitke od PDV-a za neke tekstilne proizvode namijenjene izvozu, kao i za odjeću, proizvode od bambusa, plastiku i namještaj. Od 1. prosinca 2008. porezne odbitke za izvoz dobilo je oko 3.700 proizvoda, upotpunjenih s još njih 1.700 u veljači. Svi koji očekuju snažne reakcije WTO-a, mogli bi ostati razočarani jer, tumače stručnjaci, ta organizacija vrlo široko interpretira protekcionizam. Najnoviji dokaz je reakcija Lamyja koji je ustvrdio da akcija ‘kupujmo američko’ zadovoljava uvjete slobodne trgovine, gledano kroz prizmu pravila WTO-a, jer je novi paket mjera Obame ‘mješavina’.

• Među antirecesijske mjere spada i uklanjanje administrativnih barijera i nameta koji utječu na troškove poslovanja, mjere za povećanje učinkovitosti administracije, porezna rasterećenja, poticanje potrošnje građana, sufinanciranje troškova potrošnje energenata – kaže Spevec dodajući da Vlada može poduzeti niz mjera, a da se one ne protive međunarodnim obvezama prema EU i WTO-u.

Protiv protekcionizma je i Slavica Singer, članica Nacionalnog vijeća za konkurentnost, te smatra da je nemoguće zaštiti domaću proizvodnju, osim u nekim kratkim razdobljima, no da onda od toga nema koristi. Ekonomskog nacionalizma i lokalnog ekonomskog patriotizma ima posvuda, ali kaže i da je Barack Obama dobio lekciju zbog ‘kupujmo američko’. – Možda je najbolje upozorenje izrazio britanski minister gospodarstva, Lord Mandelson: ‘Protekcionizam je siguran put da se recesija pretvori u depresiju’ – komentira Singer. Smatra da se lokalni patriotizam može prihvatiti jedino kao turistička atrakcija, ali to nikad ne može biti rješenje problema gubljenja radnih mjesta.

• Negativne posljedice protekcionizma su prije svega život pod staklenim zvonom. Hrvatska nema dovoljno kisika (veličina domaćeg tržišta) da to može izdržati. Ništa, ili gotovo ništa ne proizvodi u količini da možemo živjeti bez drugih. Nemojmo pokazivati mišiće, kad ih i onako nemamo. U područjima gdje su građani ‘osuđeni’ na domaće usluge, npr. javna uprava, može se naći i najviše primjera nedovoljne efikasnosti i efektivnosti – kaže Singer te savjetuje da kontrola kvalitete uvoza bude najvažnija metoda zaštite domaćih industrija. Tu vidi golemu odgovornost inspekcijskih službi i ministarstava, jer ako dopuštaju uvoz robe niske kvalitete, znači da su u partnerstvu s onima koji to rade i time ubijaju poduzetničku inicijativu onih koji žele biti bolji.

Kriterije prihvatljivog protekcionizma, pokazuje povijest GATT-a i WTO-a, u pravilu su kreirale najrazvijenije zemlje. Najveći protekcionistički sustav na svijetu jest agrarna politika EU, a razvijene zemlje najviše štite upravo radnointezivne djelatnosti gdje su manje razvijeni jedino i konkurentni.