Zemlje sa 100 najvećih dnevnika

što kompaniju koja pribjegava takvim metodama izlaze potencijalnom gubitku ugleda prema vlastitim kupcima. Naravno, to nije ni malo poželjno, a najmanje u vrijeme kada poslovno povjerenje postaje gotovo prevladavajuće obilježje ekonomskih odnosa.

Eksternalizacija unutar Hrvatske je, s druge strane, mnogo sigurnija opcija, no tu postoje drugi problemi. Kvalitetno preusmjeriti dio posla na poslovnog partnera u zemlji može se učiniti u malom broju sektora. Naime, kod nas je malo tvrtki specijalizirano za outsourcing, a prepuštanje dijela poslova nekome drugome često ne donosi neke ozbiljnije uštede zbog opće nekonkurentnosti domaćih privreda u odnosu na strane eksternalizatore. Poslovna niša koja bi mogla profitirati i postati svojevrsni krizni eksternalizator svakako su računovodstvene usluge. Pribjegavajući i otpuštanju kao metodi rezanja troškova, mnoge će tvrtke nastojati uštedjeti i učiniti minimalnom vlastitu administrativnu službu prepuštajući dio posla knjigovodstvenim tvrtkama plaćenima po učinku i količini posla te ne predstavljaju nikakav fiksni trošak. Dio kolača mogle bi ubrati i poštanske i kurirske službe, no taj je poslovni proces već sada dobrim dijelom eksternaliziran.

Kao potencijalna meka za outsourcing nameće se i sektor koji se na prvi pogled ne čini pogodnim kandidatom za takvo što. Riječ je o zdravstvenim uslugama. I ovdje, kao i u IT industriji, u Hrvatskoj, jednom od najkvalitetnijih i najbrojnijih outsourcing odredišta, uživamo prednosti kvalitetno obrazovane radne snage te relativno nižih troškova rada nego u razvijenom svijetu. Naime, već nekoliko godina prisutan je trend zdravstvenog turizma i prilično stranaca dolazi u našu zemlju radi različitih medicinskih zahvata. Pod utjecajem ekonomske krize taj bi broj mogao još porasti budući da je Hrvatska relativno blizu u odnosu na druga odredišta popularna po sličnim uslugama.

Profitirati od krize kroz outsourcing mogli bi i poduzetnici koji pametnim promišljanjem dokucaju koji sektori u domaćem gospodarstvu žude za smanjenjem troškova kroz eksternalizaciju. Bilo da je riječ o prijevoznicih uslugama, konzaltingu ili nečem trećem, kriza bi za neke mogla biti i prilika. Naravno, valja biti oprezan i dobro promisliti na koji bi se način potencijalnim partnerima outsourcing mogao isplatiti. Iako je uvriježeno mišljenje da outsourcing pridonosi slabljenju domaće ekonomije, on čini i nešto drugo, naime provodi određenu prirodnu selekciju (koja se u svakoj zemlji događa na poseban način) putem koje na poslovnu scenu izlaze najposobniji, uglavnom oni naoružani znanjem kao prednošću, a ne nižim troškovima manuelnog rada.

Dugo se europskom prijestolnicom outsourcinga smatra Irsko. Razlog je prilično očit. Naime, u toj su zemlji prije petnaestak godina pokrenuli svojevrsnu obrazovnu revoluciju potičući na sve načine razvoj visokostručnog kadra. Za Hrvatsku je sada malo prekasno za takve poteze jer oni donose plodove za desetak ili više godina, no zašto jedan od kriznih poteza Vlade ne bi bio i osnivanje jednog ili dvaju novih sveučilišta? I ti su troškovi u krizi prilično niži, zar ne?