U širim okvirima razmatraju se mjere za poboljšanje uvjeta privređivanja malog gospodarstva, posebno nekih osjetljivih dijelova. Europska komisija nedavno je izradila prijedlog kojim bi se omogućilo potpuno ukidanje obveze financijskog izvješćivanja za najmanja poduzeća u Europskoj uniji. Tim prijedlogom Komisija nastoji ublažiti regulatorna opterećenja za mikropoduzeća u uvjetima narušenog ekonomskog ozračja.
Prema procjenama, potencijalna ušteda takvim smanjenjem administrativnog tereta iznosila bi oko 6,3 milijarde eura, odnosno mikropoduzeća bi tako mogla uštedjeti u prosjeku 1.200 eura godišnje. Mikropoduzećima smatraju se poduzeća koja zadovoljavaju dva od tri kriterija: bilanca stanja ne prelazi 500.000 eura, neto prihodi ne prelaze 1.000.000 eura i prosječan broj zaposlenih godišnje ne prelazi deset. Mikropoduzeća uglavnom posluju na lokalnoj razini i rijetko su uključena u prekogranične aktivnosti. No, za njih često vrijede isti propisi o izvješćivanju kao i za velika poduzeća, što za njih stvara neproporcionalno opterećenje.
Bez jasne industrijske, razvojne i regionalne politike teško se može voditi dugoročna gospodarska politika. Hrvatska, nažalost, svih tih politika još uvijek nema, iako timovi stručnjaka godinama rade na njihovom oblikovanju. Razdoblje pristupnih pregovora za ulaz u Europsku uniju nismo iskoristili za provođenje ključnih zahvata, koji bi pridonijeli sređivanju stanja u društvu i osigurali mu civilizacijski pomak prema boljšemu. U uvjetima nadolazeće krize plaćamo time dvostruku cijenu.
Treba se, međutim, prisjetiti da Kinezi imaju dvostruko značenje za znak koji označava krizu. Jednom je to prijetnja, a drugi put izazov. Hrvatska ima realne šanse da prihvati ovu drugu opciju – ako u tome postigne politički konsenzus. U kriznim stanjima treba ‘sijati’, da bi se kasnije ‘želo’. Ta stara gospodarska mudrost poticaj je kreativnosti, inventivnosti i racionalnosti ulaganja. To bi morao biti poticaj povratku na realnu ekonomiju u kojoj industrija ima svoju snažnu poziciju i ulogu u stvaranju BDP-a. To je poziv da se domaća štednja koristi za razvoj. Najlošiji scenarij je prepuštanje malog gospodarstva samome sebi, jer upravo o tom dijelu gospodarstva ovisi razina ukupne zaposlenosti i socijalna sigurnost društva, kao i sigurnost zdravstvenog i mirovinskog sustava.
Zbog toga je važno kako ćemo se, kao društvo u cjelini, ponašati. Globalna kretanja su važna, ali ne i presudna. Važnije je kako promišljamo vlastitu budućnost i spremnost da se sučelimo s neophodnim promjenama u tom kolopletu složenih gospodarskih prilika.
Predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ana Knežević upisala se na podužu listu predlagatelja antirecesijskih mjera i to s osnovnim stavom da teret krize valja ravnomjerno podijeliti između Vlade, poslodavaca i radnika. Kontradiktorna kao i obično, Knežević tako smatra da Vlada treba u proračunu osigurati sredstva za fond za pomoć tvrtkama osobito pogodnima krizom, ali istodobno i zakonom omogućiti Fini da automatski blokira račun i proveđe ovru dužnicima koji ne plaćaju dulje od 60 dana. Zahtijeva da se menadžerima smanji plaća, ali ne i radnicima. Ipak poslodavcima predlaže da se tijekom krize ne koristi prekovremeni rad kako bi se očuvala radna mjesta i tome slično.
