Bankrot urara veseli kolekcionare

U trendu su satovi na kojima se jedva razaznaje koliko je sati, ali zato privlače pozornost šarenilom i – ‘pameću’. Upravo suprotno, ovih se dana osmijeh vratio na lice svima onima koji posjeduju satove na stale u ugasm, bankrotiranim urarskim radionicama. Bez obzira na to je li im presudila najžešća financijska kriza u posljednjih stotinu godina ili su već prije podlegle pod pritiskom novih, tehnološki nadmoćnijih suparnika, tvrtke kao što su bile Angelus ili Agassiz upravo ovih dana proživljavaju nove dane slave. Satovi nestalih urarskih tvrtki postižu nekoliko puta više cijene od konkurencije, pa ih stoga još više cijene kolekcionari, a i trendseteri. Ipak, tek će tradicionalni najveći svjetski sajam satova Baselworld (održava se u Baselu od 26. ožujka do 2. travnja) iznjedriti prave hitove sezone. Očito je da su u trendu satovi na kojima se jedva razaznaje koliko je sati, ali zato privlače pozornost šarenilom, a i pameću. Vječni će Rolex pak dobiti žestokoga konkurenta u Breitlingu, jer upravo tom brendu stilist listi predviđaju kraljevski povratak na prijestolje urarske industrije.

Pet glavnih trendova sezone uključuje male igrače koji su ‘in’, kao što su ure koje krasi potpis Linde Werdelin, Mauricea Lacroixa i Maîtres du Tempsa. ‘Pametni’ satovi su također popularni, a najpoželjnije obilježje suvremenih satova je to da pokazuju točno vrijeme u svakom kutku svijeta. Prvi među njima nosi potpis Louisa Cottiera. Veliki proizvođači vraćaju se svojim provjerenim uspješnicama, pa tako, primjerice, JLC na tržište vraća svoj Polarc, Rolex Milgauss, a Blancpain svoj Fifty Fathoms. Starinski dizajn stvara bestselere. Limitirane edicije povoljnih cijena postaju misija svakog ljubitelja satova, a cijena između 300 i 1.000 američkih dolara trebala bi zadovoljiti i urare i kupce satova. S druge strane, golemi su satovi ‘out’, jer u doba recesije nije primjereno razmetati se satovima promjera otprilike 48 milimetra samo da bi vas netko primijetio.

Dizajnom svog Sotirija Bvlgari igra na sigurno i vraća se klasici. Piaget je svoje satove ukrasio raznolikim uzorcima iz svijeta flore i faune, a orhideje i leptiri su najčešći motivi.

Ono što bi Vabi omogućilo dodatni iskorak je vjerojatno pripajanje Slatinske banke, o čemu se nagađa već neko vrijeme. Čičak kaže da obje uprave blisko surađuju i da će do spajanja vrlo vjerojatno doći, ali se sa sigurnošću ne može reći hoće li to biti još ove godine. Time bi Vabi (ili kako god se bude zvala ta nova banka) učinila novi skok na bankovnom tržištu vrlo brzo se približivši magičnoj brojci od jedan posto udjela na domaćem bankovnom tržištu, što je status kojim se može pohvaliti malo koja banka u pretežitom hrvatskom vlasništvu.

Osnovni razlog za ovaki rast je dobar koncept banke. Ona je od početka temeljena na domaćim resursima i pozicioniranju u regiji, što se pokazalo kao vrlo dobar strateški potez. Tako u Vabi na strani kredita dominiraju korporativni klijenti na koje otpada 60 posto portfelja, a ostatak čine krediti građanstvu, dok je situacija na strani depozita obrnuta – 60 naprema 40 posto u korist stanovništva. Vaba je od samog početka snažno usmjerena na dvije domicilne županije – Varaždinsku i Međimursku te se nastoji nametnuti kao lokalna banka čiji su glavni klijenti mali i srednji poduzetnici iz toga, po gospodarskim prilikama, najrazvijenijeg kraja u Hrvatskoj.

Budući da u tom kraju vladaju nešto drugačije prilike nego u ostatku zemlje i prisutna je jaka svijest o pripadnosti regiji, Vaba se uspjela isprofirati i kao pružatelj usluga za lokalnu upravu i samoupravu. Dobro bi bilo uz prethodnu rečenicu dodati i pridjev ‘jedini’, no to se podrazumijeva jer hrvatski zakoni dopuštaju jedinicama lokalne samouprave da imaju račun otvoren u samo jednoj poslovnoj banci. A u ovim dvjema županijama to je već nekoliko godina Vaba sa svojim programom Cash-poola. Vaba to čini za gotovo sve ustanove u svojoj regiji, a dokazanom uspješnošću polako počinje od toga stvarati i vlastiti brend te je vrlo blizu da takav način raspolaganja lokalnim novcem ugovori i s gradovima izvan svojega primarnog fokusa. Osim toga Vaba je s lokalnom zajednicom samo prošle godine sudjelovala u pet različitih programa kreditiranja poduzetnika, a koliko je povjerenje vlasti u Vabu, pokazuje i činjenica da su u banci vlasnički prisutni Grad Varaždin i njegova Garancijska agencija s ukupnim udjelom nešto većim od sedam posto.

Vaba trenutačno ima 12 poslovnica, od kojih šest u Varaždinskoj županiji, a ostatak je razbican po cijeloj zemlji, od Zagreba do Istre. Čičak kaže kako im je namjera u svojem prirodnom okruženju profilirati se kao univerzalna banka sa svim proizvodima koje imaju i velike banke, dok izvan tog područja posluju na načelu određenih niša. Ovu godinu Vaba misli iskoristiti za jačanje putem poboljšanja efikasnosti i modernizacije poslovanja te širenja mreže samo u slučaju posebno dobre prilike.

Vaba ima oko 1.100 klijenta u korporativnom sektoru, većinom se to odnosi na mala i srednja poduzeća iz regije te gotovo 10.000 klijenata fizičkih osoba. Jako se ponose stopom štednje koja je premašila pola milijarde kuna i bilježi zavidnu stopu rasta, što upućuje na to da povjerenje klijenata nije nestalo iako na tržištu vlada svojevrsni rat kamatnih stopama. Kao i većina drugih banaka, i oni primjećuju da kao posljedica recesije raste broj dana do dospjeća rata njihovih komitentata, no kažu da su se disperzijom rizika osigurali od toga da im jedan neuredan poslovni partner učini veću štetu. Posvećujemo punu pozornost upravljanju rizicima, pratimo klijente na dnevnoj bazi i bavimo se proaktivnom naplatom, no mislimo da u našoj domicilnoj regiji je rizik utjecaja recesije nešto niži s obzirom na strukturu gospodarstva, kaže Čičak dodajući da im je primarni cilj resurse usmjeriti na sadašnje klijente kako bi zajedno preživjeli krizu.