Iako se problemi u svjetskom financijskom sektoru već dulje prelijevaju na realni sektor gospodarstva, notorna je činjenica da sve dok se ne dogodi stabilizacija globalnoga financijskog sustava ne treba očekivati bolje vijesti ni u realnom sektoru. Zapravo, ta tvrdnja ne bi bila čudna da je već dulje ne opovrgavaju domaće banke. Naime, one, čini se, sve bolje posluju, dok se domaći realni sektor polako urušava pod bremenom sve veće nelikvidnosti i pada gospodarske aktivnosti. Čini se da ne pretjerana izloženost bankarskog sustava domaćem gospodarskom sektoru još uvijek nije uzrokovala znatne otpise nenaplaćenih kredita koji bi mogli našteti kapitalnoj adekvatnosti domaćih banaka. Država još uvijek uredno podmiruje obveze, iako je neizvjesno kad će kronični nedostatak novca početi utjecati i na njeno izmirenje dospjelih obveza prema bankama.
Također, još uvijek se ne primjećuje ni da građani znatno odustaju od izmirenja kreditnih obveza, pa se doima da sustav funkcionira uredno. I zaista bi to bilo tako da kamatne stope na kratkoročne pozajmice već dulje ‘ne divljaju’, da se HNB iz petih žila trudi održati stečaj stabilnim, kao i da država lakonski ne okreće glavu od problema. Pojednostavljeno rečeno, čini se da je najvažniji odgovor na pitanje za već ionako prenapregnuti financijski sustav do kada, a ne kako. Ključni kotačić koji balansira cijeli mehanizam zapravo je tečaj. Pokrene li se u krivome smjeru, banke će se vrlo brzo naći u problemima. Zato je važno da ovogodišnja turistička sezona bude barem na razini prošlogodišnje, ali i današnje perspektive čini se da je vjerojatnost za takav scenarij zapravo vrlo mala.
