Ususret prvim izravnim lokalnim izborima zaduženja između ministarstava i gradskih institucija često se preklapaju iako je većina sredstava za provođenje javnih funkcija u rukama središnje države.
Krajnji je čas da se svaki odgovorni pojedinac zapita može li uopće utjecati na rezultat lokalnih izbora. Ako je odgovor potvrđan, dodatno je pitanje koje bismo si trebali postaviti kako bismo mogli (trebali) utjecati na smjer kretanja važnih pitanja na lokalnoj razini i hoće li očekivani i skori lokalni izbori za župana, gradonačelnika i općinske načelnike ispuniti sva, mnoga ili poneka rijetka očekivanja nas lokalnih stanovnika naših velikih, srednjih, malih i minijaturnih lokalnih sredina. Ili ćemo se zadovoljiti svim predizbornim obećanjima budućih lokalnih čelnika koje ćemo za nepuna tri mjeseca, u svibnju, prvi put u Hrvatskoj birati izravno.
Često zaboravljamo da lokalna samouprava nije sama sebi svrha, nego joj je osnovna zadaća zadovoljiti javne potrebe svojih lokalnih stanovnika. Te su javne potrebe brojne i odnose se na štošta, od predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja, osiguranja odgovarajuće komunalne infrastrukture pa sve do pružanja javnih usluga u području sporta (gradnja i održavanje sportskih igrališta, gradnje novih Dinamovih i/ili Zagrebovih stadiona ili rukometnih arena) i kulture (javne knjižnice).
Zato je važno pitanje i koliko se može utjecati na to da se promijeni ili dopuni lista javnih usluga koje se u općini ili gradu pružaju, kao i to može li pojedinac utjecati da se iz općinskog ili gradskog proračuna financira nešto drugo, potrebni, i kako o toj želji ‘prenijeti informaciju’ onima koji o tome odlučuju.
Stručnjaci kažu da u Hrvatskoj nije dovoljno jasna podjela nadležnosti ili javnih funkcija između središnje države i lokalne samouprave. To običnom smrtniku znači da poslovi i zaduženja između ministarstava i gradskih institucija nisu jasno podijeljeni i da se često preklapaju iako je većina raspoloživih sredstava za provođenje javnih funkcija u rukama središnje države. Uz to iste nadležnosti vrijede za sve općine, sve gradove, sve velike gradove i županijska središta bez obzira na veličinu mjerenju brojem stanovnika, stupanj razvijenosti, fiskalni kapacitet, geografski položaj i slično. To znači da prema sadašnjim zakonskim rješenjima sve jedinice lokalne samouprave, kojih je u Hrvatskoj poprilično (429 općina, 126 gradova, Grad Zagreb – sa statusom grada i županije, i 20 županija), trebaju svojim stanovnicima osigurati iste javne usluge. U praksi to nije slučaj.