Ne brzajte, na problem zaposlenika ne reagirajte tako da odmah ponudite rješenje. To jest učinkovito, ali tako sputavate razvoj podređenih, lišavate se dobrih i svježih ideja te preuzimate nepotreban teret na svoja leđa.
Kad šef od podređenog traži ideje, šalje mu poruku da su one dobre, možda čak i bolje od njegovih. No ovlašćujuće pitanje ne prenosi samo poštovanje osobi kojoj je upućeno – ono potiče i razvoj te osobe u smislu promišljanja i rješavanja problema, postižući tako i kratkoročnu i dugoročnu vrijednost. Kratkoročnu rješavanjem problema, a dugoročnu omogućavanjem zaposlenicima da i ubuduće sami rješavaju slične teškoće.
S druge strane pitanje suprotne vrste smanjuje samopouzdanje osobe kojoj je upućeno. Često se takva pitanja usredotoče na neuspjeh i odaju namjere onoga koji ih postavlja. Njegovanje kulture u kojoj se pitanja često rabe za stvaranje vrijednosti počinje pokazivanjem podređenima da se njihova pitanja cijene.
Jednako važno, na vama je kao šefu da modelirate pristup postavljanja pitanja tako da ga vaš tim zauzvrat primijeni na svoje podređene.
Iako pripremanje liste pitanja umjesto točaka dnevnog reda prije početka sastanka zahtijeva promišljeno planiranje, tako se može prilično profitirati. Marquardt je to i sam iskusio dok je bio direktor Arlingtona, svjetskog centra za razvoj i treniranje. Svakog od svojih podređenih pitao je: ‘Koja bi strategija ili ideja kojom se trenutačno ne koristimo najviše pridonijela uspjehu naše tvrtke?’ Odgovori koje je to pitanje potaknulo bili su nevjerojatni, objašnjava.
Smislili smo marketinšku strategiju koja mi nikad prije nije pala na pamet i dodali nekoliko novih usluga za svoje klijente uključujući kratkoročni program certifikata i tečajeve koji su kombinirali učenje u učionicama s učenjem putem interneta. Uz to, skupina je preispitala nova tržišta razvivši ondje partnerstva. A upravo zato što su to bile njihove ideje, podređeni su se oko njih veoma angažirali.
Vodeći sastanak postavljanjem pitanja eliminirat ćete dvosmislenost i uskladiti probleme. Većina skupina nije usklađena kad se sastane. Kad lider dođe na sastanak i iznese problem, svi prisutni pretpostavljaju da su ga shvatili na isti način. To je, zapravo, pogrešno. Ako se, primjerice, proizvod ne prodaje dobro, možete pretpostaviti da je riječ o lošem marketingu, ali što ako netko drugi misli da je stvar u lošem proizvodu? To nećete doznati ne pitate li: ‘Što mislite, u čemu je problem?’ Bez odgovora o problemu i ne možete naći pravu strategiju da ga riješite.