POSLODAVCIMA na teret veéi dio bolovanja

Novi se Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju pokazao u nekim dijelovima neprovedivim pa ga je HZZO prisiljen naputcima mijenjati, posebno dijelove prema kojima poslodavci plaćaju bolovanje invalida, bolovanja dulja od tri godine i ona uoči starosne mirovine.

O d 1. siječnja na snazi je novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju kojim su uvedene brojne novosti u ostvarivanju prava zdravstvenih osiguranika, sve s namjerom racionalizacije sustava zdravstva. Mjere racionalizacije mogu se kategorizirati u dvije skupine: povećanje iznosa kojim osiguranici sudjeluju u troškovima zdravstvene zaštite i novosti koje su u funkciji smanjenja izdataka za naknade za bolovanje.

Kad je riječ o mjerama koje su u funkciji racionalizacije zdravstvenih izdataka za isplatu naknada za bolovanje, novi Zakon se u nekim odredbama pokazao neprovedivim. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje prisiljen je naputcima mijenjati postupke propisane Zakonom, čak i prije njegovih službenih izmjena.

Osnovni uvjeti za određivanje iznosa naknade za bolovanje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nisu izmijenjeni. I dalje se naknada za bolovanje određuje od prosječne plaće koju je osiguranik primao u prethodnih šest mjeseci, ali uz uvjet da prije odlaska na bolovanje ima status osiguranika u trajanju od najmanje 12 mjeseci neprekidno ili 18 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine. Ako nema takav status, tada mu se naknada određuje u svoti od 25 posto proračunske osnove, što iznosi 831,50 kn mjesečno.

Najviši iznos naknade za bolovanje određen je u iznosu 4.257,28 kn mjesečno, a ovo se ograničenje i dalje ne odnosi na bolovanja uzrokovana posljedicama sudjelovanja u Domovinskom ratu.

U vezi s naknadom za bolovanje novi Zakon uvodi tri novosti: ograničava najduže trajanje prava na naknadu za bolovanje, određuje da se osobama kod kojih je utvrđena invalidnost za razdoblje od konačnosti do pravomoćnosti rješenja o invalidnosti naknada isplaćuje na teret Zavoda za mirovinsko osiguranje i ukida pravo na naknadu za bolovanje na teret zdravstvenog osiguranja za one koji ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu. Zakon ograničava korištenje prava na naknadu za vrijeme bolovanja na teret HZZO-a po istoj dijagnozi bolesti na najviše tri godine bez prekida. Prema vrijednim podzakonskim propisima, bolovanje s prekidom do 30 kalendarskih dana ne smatra se prekidom, već nastavnim bolovanjem, ali uz uvjet da je novo bolovanje otvoreno zbog istog uzroka i prema istoj šifri međunarodne klasifikacije bolesti. Za prvih 18 mjeseci bolovanja osiguranik ima pravo na punu naknadu koja se određuje od plaće koja mu je isplaćivana prije odlaska na bolovanje. Nakon 18 mjeseci, naknada mu se smanjuje na 50 posto zadnjeg isplaćenog iznosa. Osobama koje se liječe od zločudnih bolesti, koje su na dijalizi i koje koriste pravo u vezi s predaživanjem organa, naknada se ni nakon 18 mjeseci neće smanjiti.

Ograničenje trajanja prava na naknadu na teret sredstava zdravstvenog osiguranja ne znači da osiguraniku nakon 36 mjeseci automatski prestaje bolovanje. On i dalje može biti na bolovanju, samo bez naknade plaće na teret sredstava zdravstvenog osiguranja. Ako je osiguranik osoba u radnom odnosu, naknada plaće bi nakon proteka 36 mjeseci trebala teretiti sredstva poslodavca.

Stupanje na snagu novog Zakona zateklo je mnoge koji već imaju više od 18, odnosno više od 36 mjeseci kontinuiranog bolovanja po istoj dijagnozi. No, prema posebnom naputku HZZO-a, novouvedeno ograničenje trajanja prava na naknadu plaće primjenjivat će se tek na bolovanja započeta 1. siječnja 2009. i kasnije.

Zakonodavac određuje obvezu poslodavca da radniku kod kojeg je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad ponudi novi posao koji odgovara preostaloj ili izmijenjenoj radnoj sposobnosti. Ako se radi o općoj nesposobnosti za rad, radni odnos prestaje na dan kad poslodavac primi pravomoćno rješenje…

Osiguranicima koji su na dan stupanja na snagu novog Zakona zatečeni na bolovanju duljem od 12 mjeseci, naknada je povećana sa 70 na 80 posto prije utvrđene osnovice. Naime, prijašnji propisi su određivali da u prvih 6 mjeseci naknada iznosi 70 posto, a zatim se povećava na 80 posto, a nakon proteka 12 mjeseci bolovanja ponovno se snižava na 70 posto osnovice. Kako su ti propisi prestali vrijediti 31. prosinca 2008., a novi će se primjenjivati tek na bolovanja započeta nakon 1. siječnja 2009., zatečenim korisnicima bolovanja duljih od 12 mjeseci, naknada je od 1. siječnja 2009. čak povećana za 10 posto i vraćena na 80 posto osnovice.

Prema novom Zakonu osiguranik koji je ispunio uvjete za starosnu mirovinu nema za vrijeme bolovanja pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznog osiguranja, već na teret poslodavca. Muškarac može ostvariti pravo na starosnu mirovinu kad navrši 65 godina, a žena kad navrši 60 godina, a i jednima i drugima je dovoljno 15 godina provedenih u osiguranju. Osoba koja ima uvjete za mirovinu ne mora se tim pravom koristiti. Naime, radni odnos prestaje po sili zakona kad radnik navrši 65 godina starosti i najmanje 20 godina mirovinskog staža, a to se odnosi i na žene i na muškarce. Kad bi se primjenjivao čl. 37. novog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, naknada plaće za bolovanje žene starije od 60 godina za cijelo razdoblje bolovanja teretila bi poslodavca. Poslodavac joj zbog bolovanja ne smije otkazati ugovor o radu, a ako otkaže radni odnos zbog drugih opravdanih razloga, razdoblje bolovanja produljuje tijek otkaznog roka. Poslodavac bi se našao u krajnje nepovoljnom položaju, bez pravnih mogućnosti da na njega utječe. Suočen s prijetnjom ustavnih tužbi zbog nejednakog određivanja socijalnih prava za žene u odnosu na muškarce, HZZO je naputkom bio prisiljen odstupiti i od primjene čl. 37. novog Zakona. Pozivajući se na odredbe Zakona o radu koji na jednak način uređuje prestanak radnog odnosa neovisno o spolu, HZZO se priklonio stajalištu da pravo na naknadu plaće na teret obveznog osiguranja imaju i žene i muškarci do navršenih 65 godina starosti i 20 godina mirovinskog staža.